skip to Main Content
Konferencija 1

 

Na poziv organizatora dvodnevne međunarodne konferencije, imena Vizija za BiH – Izgledi za napredak, v.d. direktorice Aluminija d.d. Mostar Ružica Udovičić održala je jučer upečatljiv govor u sarajevskomu hotelu Europa, u sklopu panela pod nazivom Jačanje privatnoga sektora i povećanje konkurentnosti. Konferenciju su organizirali Američko-bosanska fondacija i Središte za transatlantske odnose (SAIS), s ciljem pružanja potpore započetim reformskim procesima u BiH, a nakon Sarajeva, slijede susreti i u Beču, Briselu i u Washingtonu.

Sudionicima sarajevskoga skupa, između ostalih, bili su: predsjednik Vlade FBiH Fadil Novalić, visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, voditelj Izaslanstva Europske unije i posebni predstavnik EU-a u BiH Lars-Gunnar Wigemark, potpredsjednica Europske skupštine Ulrike Lunacek, zamjenik pomoćnika Državnoga tajnika za Europske i Euroazijske poslove pri Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a Brian Yee, veleposlanica SAD-a u BiH NJ.E. Maureen Cormack, zamjenica predsjednika Vlade FBiH i ministrica financija FBiH Jelka Miličević, potom voditeljica ureda Svjetske banke za BiH i Crnu Goru Tatiana Proskuryakova, te voditelj Ureda EBRD-a za BiHIan Brown.

Govor direktorice Udovičić prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjednici vlada, ministri, Vaše ekscelencije diplomati, cijenjeni uvodničari i uzvanici, dame i gospodo, srdačan Vam pozdrav i iskrena zahvala organizatoru na upućenomu pozivu.

Mostarski je Aluminij jedan od najznačajnijih gospodarskih subjekata, ne samo Hercegovine i Federacije BiH, nego i Bosne i Hercegovine u cjelini, pa i šire regije, s kojom godinama razvijamo snažne poslovne odnose. Gotovo u potpunosti okrenuti izvozu, s više od 90% ostvarene prodaje naših proizvoda izvan granica BiH, Aluminij je godinama najvećim pojedinačnim izvoznikom među gospodarskim subjektima Bosne i Hercegovine, s više od 150 milijuna eura vrijednosti godišnjega izvoza.

Zahvaljujući osuvremenjivanju naših proizvodnih pogona, čistoća našega metala doseže razinu od 99,8%, što nas, unatoč činjenici da smo, u svjetskim okvirima, ne tako velikom tvornicom, s optimalnim kapacitetom od 130 tisuća tona primarnoga i dodatnih 30 tisuća tona pretopljenoga metala, čini izrazito konkurentnima na međunarodnomu tržištu metala.

Surađujemo s mnoštvom inozemnih partnera, a brojne su strane tvrtke, s gotovo svih kontinenata, došle u BiH upravo zahvaljujući Aluminiju. Međutim, uporno radimo na zadržavanju proizvodnje u Bosni i Hercegovini i na daljnjemu poticaju njezina razvitka, očuvanju postojećih i otvaranju novih djelatnih mjesta, te – dugoročno – stabilizaciji i napretku domaćega gospodarstva. To je jedinim jamstvom oporavka ove države koja još i danas zacjeljuje tragove rata i niza političkih i gospodarskih kriza iz prethodnih godina, nebitno jesu li ponikle u BiH ili izvan nje.

konferencija_2

Aluminij d.d. Mostar danas upošljava cca 850 djelatnika te o nama izravno ovisi oko 4000 osoba – članova obitelji naših zaposlenika, a neizravno, više od 40 tisuća ljudi u BiH i u Republici Hrvatskoj, kada uzmete u obzir široki lanac naših suradnika i članova njihovih obitelji, počevši od prerađivača našega metala, potom dobavljača sirovina, željeznica, Luke Ploče, autoprijevoznika itd. Ne treba zaboraviti niti interes više razina državnih proračuna, za koje smo, za razne doprinose, naknade, poreze, trošarine i carine, samo prošle godine izdvojili cca 16 milijuna KM.

Međutim, u svjetlu teme koja nas je danas okupila, najbitnije je svakako istaknuti značaj Aluminija za zadržavanje mladih, jer ulažemo napore u pomlađivanje kadra, otvaranjem vrata visokokvalificiranim snagama, čije obitelji sutra ne će morati napuštati BiH. To nije zanemarivo kada znademo kako je, samo prošle godine, ovu državu trajno napustilo 70 tisuća njezinih građana!

Aluminij je u svoju poslovnu strategiju ugradio usmjerenost društveno-odgovornomu poslovanju i nemjerljivi su naši doprinosi razvitku sredine u kojoj djelujemo. Od obnove svojega rada, kada smo doslovce ustali iz ratnoga pepela, pomagali smo znanost, kulturu, umjetnost, šport… Izgradili smo Malu scenu HNK u Mostaru, opremali bolničke operacijske dvorane, stipendirali nadarene studente, pomagali znanstvene sveučilišne projekte, pokroviteljski pomogli nebrojene medicinske i druge simpozije…

Ipak, trenutačni nam je problem nezahvalno kretanje cijene metala na svjetskomu tržištu. Trenutačna je cijena aluminija na LME-u jednom od najnižih od 2007. godine na ovamo. Ništa više sreće nemamo niti na planu cijena sirovina koje su nužne za našu proizvodnju. Međutim, puno je toga što može biti učinjeno unutar BiH, dok čekamo na bolje okolnosti s izvana. Svjedočimo iskustvima proizvođača aluminija u svijetu, konkretno evo posljednjemu primjeru u SAD-u, u kojemu je država New York subvencionirala nabavu električne energije za spas Alcoinih pogona čije je gašenje već bilo najavljeno. Slične strateške odluke donijela je i Njemačka, prepoznavši nedvojbenu važnost aluminijske proizvodnje unutar njihove državne gospodarske strategije. Vlade tih država pokazale su jasnu opredijeljenost snažnoj zaštiti aluminijske industrije do stabilizacije prilika u svijetu. Aluminij je upravo u takovu stanju da nam treba razumijevanje države i konkretna pomoć. Koordinirana aktivnost na tomu planu u prethodnim je razdobljima, nažalost, potpuno izostala. Vidimo pomake koje aktualne vlasti pokazuju i nadamo se što bržoj provedbi.

Iščitavajući stavke iz Reformske agende za BiH, za razdoblje od 2015. do 2018. godine, veseli me opredijeljenost svih razina bh. vlasti tako nužnim promjenama, napose onima u gospodarstvu, kojemu je prijeko potrebno skinuti nepotrebne okove, administrativna, pa i neka porezna opterećenja. Primjerice, nemoguće je naći opravdanje za činjenicu da se tvrtku koja prednjači u ekološkoj osviještenosti, što je na tragu općih svjetskih nastojanja današnjice, oporezuje po višoj poreznoj stopi za opremu koja proizvodni proces podiže na višu razinu zaštite čovjekove sredine i čovjeka na radnomu mjestu.

Takovih nelogičnosti, kao i onih da Aluminij godinama već plaća najskuplji elektroprijenos na europskomu tlu, ne bi smjelo biti. Smanjenjem opterećenja za proizvodne subjekte država ne će gubiti. Uklanjanjem administrativno-političkih barijera privući će ulagače, pokrenuti procvat proizvodnje i porast izvoza, a onoga trenutka kada omogući gospodarstvenicima disati punim plućima – neminovno je kako će doživjeti jasne, dalekosežne pozitivne posljedice. Aluminij je, samo primjera radi, prije ove velike svjetske krize, u svojoj dugoročnoj strategiji imao izgradnju potpuno novoga pogona elektrolize, čime bismo stvorili 300 novih radnih mjesta, osigurali proizvodnju dodatnih 130 tisuća tona metala, koje naša Ljevaonica ima kapacitet preraditi…

Aluminij je plodno tlo i za razvitak državnih potencijala na energetskomu planu – naše potrebe za električnom energijom opravdavaju izgradnju termoelektrane u Hercegovini, za što u svijetu, u to ne dvojim, ne bi bio problem pronaći partnere i ulagače…

No, mi gledamo i puno šire od toga, pa želimo u svojemu krugu vidjeti i pogon za preradu aluminija, želimo stvaranje unutardržavnoga klastera koji bi uvezao cjelokupan proces proizvodnje i prerade aluminija. Ne želimo više izvoziti aluminijev poluproizvod, nego gotov proizvod – prerađen u BiH i prodan kao građevinski profil, električni kabel, automobilska felga, dio za brod, zrakoplov.

A na kraju sve ga toga – zaposleni ljudi, pad nezaposlenosti, jača prihodovna strana naših građana koji onda pospješuju i potrošnju, a i stabiliziraju mirovinske fondove. Zvuči utopijski, ali nije nemoguće ako već danas postave stvari na zdrave osnove.

U prvomu redu – preustrojiti administraciju, javnu upravu i javna poduzeća, učiniti fleksibilnijim zakonska rješenja i skinuti nepotrebne utege s gospodarstvenika koji imaju potencijal pokrenuti ovu zemlju naprijed. U drugomu redu, opsežno preustrojiti obrazovni sustav i prilagođavati školske, visokoobrazovne i zanatske strategije stvarnim potrebama našega tržišta rada. BiH mora pripraviti naše mlade ljude za globalno gospodarstvo, za potrebe otvorenoga tržišta. No, svi odgovorni u služenomu nizu političkih, znanstvenih, stručnih, gospodarskih i drugih predstavnika ove države moraju, prije svega, imati zajedničku viziju budućnosti Bosne i Hercegovine. Ne će onda biti problem predano raditi na ostvarenju te vizije!

 

 

Back To Top