PITANJE: Ako je potrebno, prema stavu Ustavnog suda BiH, donijeti poseban zakon o državnoj imovini, kako je moguće da istovremeno entiteti tu materiju regulišu odredbama Zakona o stvarnim pravima (npr. član 338. Zakona o stvarnim pravima FBiH) prema kojem taj entitet de facto vrši pretvorbu državnog vlasništva, čak se u stavu (1) i koristi pojam društveno odnosno državno vlasništvo, odnosno da li se pod pojam pretvorbe može upodobiti i pojam raspolaganje. Drugim riječima, da li je i pretvorba raspolaganje, npr. prema praksi sudova u R Hrvatskoj jeste jer se pretvorbom stiče pravo vlasništva koje se kasnije prosto može prometovati čime se na posredan način stvari iz nekadašnjeg društvenog korpusa pretvaraju u privatnu svojinu, tj. ako se, u smislu člana 338. ne radi o nekretninama u državnom vlasništvu, postavlja se pitanje na koje se onda stvari odnosi ta odredba. Na osnovu čega napraviti distinkciju između onoga što je državna imovina u odnosu na ono što se ne bi moglo smatrati državnom imovinom (a što je vrlo bitno sa aspekta pojedinačnih, bilo parničnih, bilo upravnih postupaka), te dodatno na kojim je to stvarima pravno lice ex lege steklo pravo vlasništva u smislu člana 338. (možemo zaključiti da nije sporno da to ne mogu biti šumska zemljišta i poljoprivredna zemljišta)?
ODGOVOR: Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima! Ako ste zainteresovani za pretplatu kontaktirajte nas na mail: prodaja@privrednastampa.biz
PRIJAVITE SE