skip to Main Content

Image Description

 

RADNO PRAVO

 

Piše: Džana KADRIBEGOVIĆ, dipl. pravnik

 

Ubrzane promjene u svijetu rada, kao i tehničko-tehnološki razvoj, stvaraju potrebu za stalnim obrazovanjem, usavršavanjem i osposobljavanjem, kako samih radnika, tako i osoba koje traže posao. S tim u vezi, Zakonom o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16) propisano je da poslodavac može, u skladu sa svojim potrebama, omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.

Istovremeno, propisana je obaveza radnika da se, u skladu sa svojim sposobnostima  kao i potrebama rada, obrazuje, osposobljava i usavršava.

Kada se radi o promjenama ili uvođenju novog načina ili organiziranja rada, poslodavac je dužan da radniku omogući samo ono obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje koje zahtijevaju potrebe procesa rada i uvođenje novog načina ili organiziranja rada. Međutim, Zakonom nije posebno određen način na koji će se  obrazovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje urediti, tako da se u praksi ova pitanja i druge aktivnosti u vezi s tim trebaju posebno definirati kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Navedenim aktima potrebno je, prije svega, definirati šta se podrazumijeva pod obrazovanjem, stručnim osposobljavanjem i usavršavanjem, ali je potrebno urediti i uvjete i način obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad.

Što se tiče uvjeta i načina uređivanja ovih pitanja, potrebno je, također, definirati prava, obaveze i odgovornosti radnika i poslodavca koja proističu iz upućivanja na obrazovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje.

Tu se, prije svega, misli na vrijeme trajanja obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad, kao i visina troškova koje snosi poslodavac.

Iako Zakonom to nije precizirano, smatramo da se pod obrazovanjem može podrazumijevati sticanje određene vrste i stepena stručne spreme, pod usavršavanjem se podrazumijeva usavršavanje u okviru postojećeg stepena stručne spreme, a pod osposobljavanjem sticanje novih stručnih i tehnoloških znanja u okviru  struke.

Također, podzakonskim aktima treba predvidjeti slučaj kada radnik samovoljno prekine obrazovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje za rad, kada je dužan  da poslodavcu nadoknadi troškove, osim ako je to učinio iz opravdanih razloga. Opravdani razlozi u kojima radnik nije dužan da nadoknadi navedene troškove, trebaju također biti utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu.

U opravdane razloge kada radnik ne bi bio dužan da poslodavcu naknadi troškove u slučaju da prestane sa obrazovanjem, osposobljavanjem ili usavršavanjem za rad, spadali bi, npr. bolest, viša sila i drugi slučajevi u kojima je neophodno da radnik prekine sa obrazovanjem, osposobljavanjem i usavršavanjem za rad, s tim što je i to potrebno urediti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Pripravnici

Institut pripravnika i dalje je prisutan u regulativi radnog zakonodavstva, jer se u praksi pokazalo da je ovaj institut i dalje neophodan u cilju stručnog osposobljavanja lica sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je prema zakonu obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo za samostalan rad u struci.

Novina u Zakonu je da se sa pripravnikom može zaključiti ugovor o radu, kao što je to bio slučaj u Zakonu o radu iz 1999. Godine (njegovim izmjenama i dopunama iz 2003. godine sa pripravnikom se zaključivao ugovor o obavljanju pripravničkog staža, bez zasnivanja radnog odnosa). Rješenje iz 2003. godine izazivalo je vrlo mnogo dilema i nejasnoća u praksi, a licima koja su zaključila ugovor sa poslodavcem o obavljanju pripravničkog staža bila su uskraćena mnoga prava, kako po osnovu rada tako i po osnovu statusa nezaposlene osobe. Naime, ove osobe su se i u toku obavljanja pripravničkog staža, vodile na evidenciji nezaposlenih kod službe za zapošljavanje, te su određena prava ostvarivala (pravo na zdravstveno osiguranje) po osnovu tog statusa.

Stoga je, prema članu 32. novog Zakona o radu propisano da poslodavac, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom odnosno zasnovati radni odnos.

Ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže na godinu dana, ako posebnim zakonom (npr. iz oblasti zdravstva, obrazovanja i dr.), nije drugačije određeno. Dužina pripravničkog staža, zavisit će od konkretnih potreba poslodavca, s obzirom na složenost poslova za koje se pripravnik osposobljava.

Poslodavac koji namjerava da zaključi ugovor o radu sa pripravnikom trebalo bi da unaprijed odredi radno mjesto na kojem će se pripravnik osposobljavati i vrijeme potrebno za njegovo osposobljavanje.

Iako pripravnik ima sva prava i obaveze kao i drugi radnici, zakonodavac je, ipak, napravio razliku u odnosu na druge radnike tako što je utvrđeno da pripravnik za vrijeme obavljanja pripravničkog staža ima pravo na 70% plaće utvrđene za poslove za koje se osposobljava, s obzirom da pripravnik nije radnik u smislu obavljanja poslova, odnosno nije osposobljen za obavljanje poslova u punom kapacitetu.

Ovom odredbom predviđeno je, također, da pripravnik nakon završenog pripravničkog staža, polaže stručni ispit, ako je to zakonom, propisom kantona ili pravilnikom o radu propisano. Polaganje stručnog ispita je kao obaveza predviđeno posebnim zakonom (npr. u oblasti državne službe, zdravstva i dr.), što ne znači da je to i obaveza u drugim djelatnostima.

Naime, ponekad je dovoljno da pripravnik stekne određeno radno iskustvo, te da na osnovu toga zasnuje radni odnos u zanimanju za koje se osposobljavalo.

 

Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa

Novim Zakonom o radu je i dalje predviđen institut stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa.

Naime, navedenim zakonom propisano je da ukoliko je stručni ispit ili radno iskustvo, utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu, uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

Vrijeme stručnog osposobljavanja računa se u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za rad u određenom zanimanju i može trajati najduže onoliko vremena koliko traje pripravnički staž. Ugovor o stručnom osposobljavanju  zaključuje se u pisanoj formi.

Lice na stručnom osposobljavanju ima pravo na zdravstveno osiguranje, kako je to utvrđeno propisima za nezaposlena lica, a prava po osnovu osiguranja za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja osigurava poslodavac u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Licu koje se stručno osposobljava, za vrijeme stručnog osposobljavanja osigurava se odmor u toku rada, odmor između dva uzastopna radna dana (dnevni odmor) i sedmični odmor.

Mogućnost stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa propisana je i u novom zakonu, s tim što se više ne upotrebljava termin volonteri koji se inače u ranijem zakonu tako nazivao, što je bilo pogrešno. Naime, volonterski rad je nešto drugo i isti se uređuje Zakonom o volonterima. Prema tom zakonu volontiranje je aktivnost od interesa za Federaciju BiH kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva.

S obzirom da se ugovorom o stručnom osposobljavanju ne zasniva radni odnos, na osnovu tog ugovora ostvaruju se i određena prava koja su specifična u odnosu na ugovor o pripravničkom stažu kojim se zasniva radni odnos.

Ugovor o stručnom osposobljavanju zaključuje se u pisanoj formi, a kopija ugovora dostavlja se nadležnoj službi za zapošljavanje, radi evidencije i nadzora, jer se lice koje se osposobljava i dalje nalazi na evidenciji službe za zapošljavanje.

Lice na stručnom osposobljavanju ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrđeno propisima za nezaposlena lica, a prava po osnovu osiguranja za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja osigurava poslodavac, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Također, licu za vrijeme stručnog osposobljavanja osigurava se odmor u toku rada, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor.

To znači da lice za vrijeme stručnog osposobljavanja nema pravo na godišnji odmor na koji imaju pravo samo lica u radnom odnosu.

Back To Top