skip to Main Content

PITANJE: 1. Članom 262-268. propisano je pravo na naknadu štete u slučaju povrede ugovornih obaveza, pa kada se radi o parničnom sporu između dva pravna lica u vezi naknade štete zbog kršenja ugovornih obaveza da li se odgovornost pravnih lica (koja prema generalnim načelima svoju pravnu i poslovnu sposobnost jedino mogu manifestirati kroz postupanja/propuštanja radnika ili odgovornih lica/organa), pored ostalih pretpostavki, mora/treba razmatrati i kroz odredbe bilo člana 170. ZOO-a (postupanje radnika) ili kroz član 172. ZOO-a (postupanje organa) ili se pak u kontekstu ugovorne odgovornosti radi o nekoj vrsti objektivne odgovornosti za pričinjene štete povredom ugovora. Ako je odgovor potvrdan na kome je teret da, prvo, iznese pravno relevantne činjenice u tužbi kojima bi, pored ostalog, ukazao na potrebne okolnosti iz navedenih odrebi, te posljedično tome na kome je teret dokazivanja tih činjenica? Ako je odgovor potvrdan, da li bi to predstavljalo pretjeran teret u dokazivanju u smislu prava na pravično suđenje, odnosno da li je u takvoj vrsti sporova potrebno (sa aspekta tužitelja) da samo dokaže da je došlo do povrede ugovorne obaveze od druge strane, bez dokazivanja postupanja/nepostupanja organa koji je doveo do te povrede (prema članu 265. ZOO-a posredno se govori o namjeri ili krajnjoj nepažnji, kao i u članu 267, koja svojstva su imanentna isključivo fizičkim licima, a ne i pravnim licima) tj. na koji način se utvrđuje krivica/odgovornost pravnog lica za povredu ugovora (kašnjenje ili neispunjenje ugovora)? Sljedstveno navedenom, da li se polemisanje oko subjektivne odgovornosti svodi isključivo na eventualni regres u smislu člana 172. stav (2) ZOO-a?

  1. Isto pitanje odnosi se i na vanugovornu odgovornost za štetu (građansko pravni delikti), odnosno da li se i u toj vrsti sporova, pored ostalih pretpostavki treba ukazati (u tužbi navesti da su radnici tuženog radnjama pričinili štetu odnosno organ nepravilnim i nezakonitim radom) i dokazivati odgovornost/krivicu radnika/organa ili se pak radi o presumiranoj odgovornosti, te da li se dokazuje odgovornost (krivica) organa (posebno, šta ako se radi o kolegijalnim organima, npr. višečlanim upravama kao zastupniku po zakonu)?
  2. Da li je za primjenu člana 172. stav (1), s obzirom na različitu sudsku praksu, potrebno utvrditi/dokazati samo uzročnost (nepravilan i nezakonit rad u objektivnom smislu) ili je pak potrebno, pored ostalog, dokazati/utvrditi i krivicu (subjektni odnos) organa pravnog lica (namjera/obična/krajnja nepažnja), odnosno da li se radi o objektivnoj ili subjektivnoj odgovornosti (prema opštim načelima iz člana 154. govori se presumiranoj krivici, a sudska praksa je izradila standard da se presumira obična nepažnja)?
  3. Da li je u smislu člana 266. stav (1) ZOO-a, pored ostalih okolnosti u sporovima vezanim za naknadu štete potrebno, prvo, u tužbi ukazati, a kasnije i dokazati posebnu pretpostavku koja se odnosi na predvidljivost štete, te ako je odgovor pozitivan da li neispunjenje tog procesnog tereta u vlastitu korist mora voditi odbijanju tužbenog zahtjeva bez obzira na ostale dokazane pretpostavke (jednostavno u tužbi i u toku postupka se na navedeno uopšte ne ukazuje), jer nije izneseno dovoljno pravno relevantnih činjenica što mora voditi odbijanju tužbenog zahtjeva kao i kada se ne iznesu pravno relevantne činjenice?

 

ODGOVOR(I):

 

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima!
PRIJAVITE SE

Ako ste zainteresovani za pretplatu kontaktirajte nas na mail: prodaja@privrednastampa.biz

PRETPLATA NA ČASOPIS ZIPS

PRETPLATA NA ČASOPIS SUDSKA PRAKSA

Časopis ZIPS

Back To Top