skip to Main Content

ZIPS3D

Princip odgovornosti poslodavca za sigurnost i zaštitu na radu je sigurno jedan od temeljnih principa kojima je u Nacrtu zakonu o sigurnosti i zaštiti na radu posvećena posebna pažnja. Naime, uspostavljena je obaveza poslodavca da osigura uvjete da radni proces kod poslodavca bude prilagođen tjelesnim i psihofizičkim mogućnostima radnika, a da radna okolina, sredstva za rad kao i sredstva i oprema za ličnu zaštitu budu proizvedeni tako da ne ugrožavaju sigurnost radnika.

Pri tome je od naročitog značaja i princip na osnovu kojeg se radnici obavezuju da primjenjuju propisane mjere za siguran i zdrav rad, zatim da namjenski koriste sredstva za rad i opasne materije, da koriste sredstva i opremu za ličnu zaštitu, te da s njima pažljivo rukuju da ne bi ugrozili, kako svoju sigurnost i zdravlje, tako i sigurnost i zdravlje drugih radnika

 

Piše: Džana KADRIBEGOVIĆ, dipl. pravnik

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u septembru 2016. godine, utvrdila je Nacrt zakona o sigurnosti i zaštiti na radu, a isti je, također, razmatran i usvojen u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Važeći Zakon o zaštiti na radu u primjeni je još od 1990. godine i svakako je odavno bilo vrijeme da se pripremi novi zakon, kojim će se na moderan način urediti sistem pravila o sigurnosti i zaštiti na radu, kao i pravila za prevenciju povreda na radu i profesionalnih oboljenja. Ovo tim prije što je donesen novi Zakon o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16) s kojim je potrebno uskladiti ovaj zakon, kao i s međunarodnim dokumentima: Konvencijom o zaštiti na radu i radnoj sredini broj 155, Preporukom o zaštiti na radu i radnoj sredini broj 164 Međunarodne organizacije rada koju je Bosna i Hercegovina ratificirala, te na taj način preuzela obavezu da ih implementira u domaće radno zakonodavstvo.

Također, prilikom izrade ovog zakona korištena je i Okvirna Direktiva Vijeća Evropske Zajednice o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu EU 89/391 EEZ (1989) koja sadrži opće principe koji se odnose na prevenciju profesionalnih rizika, sigurnosti i zdravlja na radu, kao i načine eliminacije rizika koji mogu izazvati nesretne slučajeve i dr.

Koji su to osnovni principi na kojima se ovaj zakon temelji?

Princip odgovornosti poslodavca za sigurnost i zaštitu na radu je zasigurno jedan od temeljnih principa kojima je u Zakonu posvećena posebna pažnja. Naime, uspostavljena je obaveza poslodavca da osigura uvjete da radni proces kod poslodavca bude prilagođen tjelesnim i psihofizičkim mogućnostima radnika, a da radna okolina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu budu proizvedeni tako da ne ugrožavaju sigurnost radnika.

Pri tome je od naročitog značaja i princip na osnovu kojeg se radnici obavezuju da primjenjuju propisane mjere za siguran i zdrav rad, zatim da namjenski koriste sredstva za rad i opasne materije, da koriste sredstva i opremu za ličnu zaštitu, te da s njima pažljivo rukuju da ne bi ugrozili, kako svoju sigurnost i zdravlje, tako i sigurnost i zdravlje drugih radnika.

Jedan od važnijih principa na kojima se zasniva predloženi zakon je i princip procjene rizika, čime se smatra sistematsko evidentiranje i procjenjivanje svih faktora u procesu rada, koji mogu uzrokovati nastanak povreda na radu, oboljenja ili oštećenja zdravlja i utvrđivanje mogućnosti, odnosno načina sprečavanja, otklanjanja ili smanjenja ovog rizika.

Na osnovu navedenog može se izvesti zaključak da sistem sigurnosti i zaštite na radu, predviđen u Nacrtu zakona, osigurava takve uvjete rada kojima se, u najvećoj mjeri, smanjuju povrede na radu, profesionalna oboljenja i oboljenja u vezi s radom.

 

  1. Opći zahtjevi za sigurne i zdrave uvjete rada

U ovom dijelu Nacrta zakona utvrđena je obaveza poslodavca koji izrađuje tehničku dokumentaciju za objekte i tehničko-tehnološke procese, te da pri projektovanju primijeni propisane mjere sigurnosti i zdravlja na radu, s naznakom svih rizika i mjera za njihovo otklanjanje.

Obaveza je poslodavca koji izvodi radove na izgradnji objekata i tehničko-tehnoloških procesa, da izvodi radove prema tehničkoj dokumentaciji u kojoj su projektovane mjere sigurnosti i zdravlja na radu, a početak rada uvjetovan je upotrebnom dozvolom.

Propisana je, također, obaveza poslodavca da izradi elaborat o uređenju radilišta i da radove izvodi u skladu s tim elaboratom, a glavni izvođač, odnosno investitor da obezbijedi jedinstveni elaborat o uređenju radilišta, kada dva ili više poslodavaca koriste isti prostor za radilište.

Također, sredstva za rad mogu se upotrebljavati samo ako imaju odgovarajuću ispravu kojom se dokazuje da odgovaraju propisima, odnosno potvrdu o ispunjavanju uvjeta i standarda kada se radi o sredstvima lične zaštite.

Utvrđene su, također, obaveze proizvođača i uvoznika radne opreme i sredstava i opreme lične zaštite, kao i proizvođača i uvoznika opasnih materija u pogledu isprava kojim se dokazuje da odgovaraju međunarodnim i tehničkim propisima. Proizvođači i uvoznici opasnih materija dužni su da daju uputstvo za sigurnu upotrebu i rukovanje opasnim materijama. Uputstvo sadrži identifikacione podatke, podatke o fizičkim i hemijskim karakteristikama, stepen opasnosti od požara i eksplozije, opasnosti po zdravlje, o radioaktivnosti, o ekološkim podacima, o posebnim zaštitnim mjerama, o načinu skladištenja i označavanja, o prijenosu i transportu, kao i o postupku otklanjanja opasnih materija.

 

  1. Obaveze poslodavca

Polazeći od osnovnog principa na kojem se temelji predloženi zakon o odgovornosti poslodavca za sigurnost i zdravlje na radu, u zakonu su decidirano utvrđene obaveze poslodavca. Jedna od tih obaveza je svakako prevencija, što podrazumijeva da poslodavac, prilikom organiziranja rada i radnog procesa, osigura preventivne mjere radi zaštite života i zdravlja zaposlenih, kao i da osigura potrebna materijalna sredstva za njihovu primjenu.

Preventivne mjere poslodavac je dužan da osigura prije početka rada radnika, u toku rada, kao i kod svake izmjene tehnološkog postupka, izborom radnih i proizvodnih metoda kojima se osigurava najveća sigurnost i zaštita zdravlja na radu, zasnovana na primjeni propisa iz oblasti sigurnosti i zdravlja na radu, radnih odnosa, tehničkih propisa i standarda, propisa iz oblasti zdravstvene zaštite i dr.

Obaveze poslodavca su taksativno navedene, a odnose se, naročito, na obavezu organiziranja poslova sigurnosti i zdravlja na radu, obavezu procjene rizika za svako radno mjesto i, s tim u vezi, utvrđivanje poslova s povećanim rizikom,   osposobljavanje radnike za siguran rad, osiguravanje periodičnih ljekarskih pregleda radnika koji rade na poslovima na kojima postoje povećani rizici po zdravlje, preduzimanje mjera za sprečavanje nastanka invalidnosti i profesionalnih oboljenja radnika, osiguravanje periodičnih pregleda sredstava rada i sredstava i opreme lične zaštite pri radu, u skladu s tehničkim standardima, osiguravanje periodičnih pregleda i ispitivanja fizičkih, hemijskih i bioloških štetnosti i mikroklime u radnoj okolini i dr.

Organizaciju provođenja sigurnosti i zdravlja na radu, pravila prevencije i zaštite, poslove s povećanim rizikom, te prava, obaveze i odgovornosti stručnog saradnika i radnika u ovoj oblasti, poslodavac je dužan da utvrdi pravilnikom o sigurnosti i zaštiti na radu.

Osnov za izradu ovog pravilnika je akt o procjeni rizika na mjestu rada koji sadrži opis procesa rada s procjenom rizika od povreda ili oštećenja zdravlja na mjestu rada u radnoj okolini i mjere za otklanjanje ili smanjivanje rizika na najmanju moguću mjeru, u cilju poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu.

U slučaju promjene rizika u procesu rada, poslodavac je dužan da izvrši odgovarajuću izmjenu pomenutog akta o procjeni rizika.

Također, poslodavac je dužan da za sve poslove u tehničko-tehnološkom procesu rada utvrdi uvjete rada i zahtjeve u pogledu zdravstvenih i psihofizičkih sposobnosti radnika koji će te poslove obavljati.

Vrlo je važna odredba prema kojoj radnik ne može zasnovati radni odnos ukoliko prethodno nije utvrđeno da njegovo zdravstveno stanje i psihofizičke sposobnosti odgovaraju uvjetima rada i zahtjevima radnog mjesta.

U tom smislu poslodavac je dužan osigurati da pristup radnom mjestu s povećanim rizikom, na kojem prijeti neposredna opasnost od povređivanja ili zdravstvenih oštećenja (trovanja, gušenja i sl.), imaju samo radnici koji su osposobljeni za siguran i zdrav rad, koji su dobili posebna uputstva za rad na takvom mjestu, koji ispunjavaju zdravstvene uvjete i koji su snabdjeveni odgovarajućim sredstvima i opremom za ličnu zaštitu pri radu.

Poslodavac, odnosno radnik koji organizira ili rukovodi procesom rada, mora biti upoznat s propisima iz oblasti sigurnosti i zdravlja na radu, a naročito ako se radi o tehnologijama u kojima postoji opasnost od povreda na radu, profesionalnih oboljenja i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost i zdravlje radnika.

O svakom smrtnom slučaju ili nesreći koja zadesi dva ili više radnika, poslodavac je dužan odmah obavijestiti nadležnu inspekciju rada.

Poslodavac je dužan da organizira poslove sigurnosti i zdravlja na radu, tako što će voditi računa o tehničko-tehnološkom procesu rada, broju radnika, broju lokacija odvojenih radnih jedinica, opasnostima i rizicima po zdravlje radnika.

Nekada će postojati opravdani razlozi zbog kojih se poslovi zaštite i prevencije, zbog nedostatka stručnog osoblja, ne mogu organizirati kod poslodavca. U tom slučaju će poslodavac imati mogućnost da angažira ovlaštenu organizaciju za sigurnost i zdravlje na radu. Međutim, tada će biti dužan da ovlaštenoj organizaciji osigura uvid u podatke vezane za rizike po sigurnost i zdravlje na radu, kao i mjere i aktivnosti za sprečavanje tih rizika na nivou radnog mjesta.

Poslove sigurnosti i zdravlja na radu poslodavac može da obavlja i sam u djelatnostima trgovine, ugostiteljstva i turizma, finansijsko-tehničkih i poslovnih usluga, obrazovanja, nauke i informacija, zdravstvene i socijalne zaštite i u stambeno-komunalnim djelatnostima, ako ima do 30 zaposlenih radnika.

Ukoliko kod poslodavca postoje poslovi s povećanim rizikom, obavezan je da odredi jednog ili više stručnih saradnika koji će obavljati poslove vezane za sprečavanje rizika na radu i zaštitu zdravlja radnika.

Poslodavac je dužan da stručnom saradniku osigura uvjete za rad, potrebnu opremu i pomoć drugog stručnog osoblja, kao i sredstva za obavljanje i organiziranje preventivnih i zaštitnih mjera.

Stručni saradnik ne može biti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike zbog poslova koje obavlja, u cilju sprečavanja rizika na radu i zaštite zdravlja radnika.

Stručni saradnik mora biti odgovarajuće osposobljen i imati položen stručni ispit koji se odnosi na sigurnost i zdravlje na radu.

Zakonom su precizno definirane obaveze stručnog saradnika za sigurnost i zdravlje na radu, a odnose se, naročito, na:

– učešće u izradi akta o procjeni rizika,

– izradu prijedloga internog akta o sigurnosti i zdravlju na radu,

– izradu plana i programa mjera sigurnosti i zdravlja na radu,

– unutrašnji nadzor nad primjenom mjera sigurnosti i zdravlja na radu,

– izradu uputstava za siguran rad,

– praćenje i organiziranje periodičnih pregleda sredstava za rad, sredstava i opreme lične zaštite, praćenje i organiziranje periodičnih pregleda hemijskih, fizičkih i bioloških štetnosti i mikroklime u radnoj okolini,

– pripremu i organiziranje osposobljavanja radnika za siguran rad,

– praćenje stanja i izvještavanje poslodavca o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima i bolestima u vezi s radom,

– analiziranje uzroka povreda na radu i profesionalnih oboljenja u saradnji s ovlaštenim doktorom specijalistom medicine rada i predlaganje mjere za unapređenje sigurnosti i zdravlja na radu,

– praćenje i organiziranje periodičnih ljekarskih pregleda radnika koji rade na poslovima s povećanim rizikom,

– saradnju s nadležnom inspekcijom rada i drugim ustanovama koje se bave sigurnošću i zdravljem na radu, i

– saradnju sa sindikatom, vijećem zaposlenika i povjerenikom za sigurnost i zdravlje na radu, u skladu sa zakonom.

Stručni saradnik je obavezan da zabrani rad na radnom mjestu, odnosno da zabrani upotrebu sredstava za rad i sredstava i opreme lične zaštite u slučaju kada utvrdi neposrednu opasnost po život i zdravlje radnika, te da o tome u pisanom obliku obavijesti poslodavca i povjerenika za sigurnost i zdravlje na radu.

Bitno je, međutim, naglasiti da obavljanje poslova sigurnosti i zdravlja na radu od strane stručnog saradnika, ili ovlaštene organizacije koja ispunjava zakonom predviđene uvjete, ne oslobađa poslodavca odgovornosti za provođenje sigurnosti radnika na radu.

Obavještavanje, odnosno informiranje radnika o svim pitanjima važnim za njihovu sigurnost veoma je bitan segment obaveza poslodavca.

S tim u vezi, u Nacrtu zakona propisana je obaveza poslodavca da radnicima i/ili njihovim predstavnicima daje odgovarajuća pisana uputstva koja se odnose na rizike po njihovu sigurnost i zdravlje, kao i zaštitne i preventivne mjere koje se poduzimaju za otklanjanje ili smanjenje tih rizika. Uputstva moraju biti istaknuta na mjestu rada. Međutim, u slučaju prijetnje i iznenadne opasnosti po život i zdravlje radnika, uputstvo se može dati i usmeno.

Poslodavac je dužan da najmanje dva puta godišnje izvijesti povjerenika za sigurnost i zdravlje na radu, vijeće zaposlenika i sindikat o rizicima po sigurnost i zdravlje, te mjerama koje je poduzeo i koje će poduzeti radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja.

Također, dužan je da poduzme potrebne mjere za prvu pomoć, protivpožarne mjere i mjere za evakuaciju radnika, prilagođene prirodi aktivnosti i veličini preduzeća, odnosno poslovanja, uspostavi potrebne veze sa specijaliziranim službama, posebno u pogledu prve pomoći, hitne zdravstvene zaštite, spašavanja i protivpožarne zaštite.

Obezbjeđivanje radnicima sredstava i opreme lične zaštite važna je obaveza poslodavca sa aspekta njegove odgovornosti za sigurnost i zaštitu na radu.

Pored njegove obaveze da obezbijedi radnicima sredstva i opremu lične zaštite, poslodavac ne smije staviti u upotrebu sredstva i opremu lične zaštite ako nisu izrađena u skladu sa zakonom.

Sredstva i oprema lične zaštite moraju se održavati u dobrom stanju, odnosno isključiti ih iz upotrebe ukoliko na njima nastanu promjene zbog kojih postoji opasnost po sigurnost i zdravlje radnika.

U Nacrtu zakona predviđeno je, također, da kod poslodavca koji zapošljava 30 ili više radnika, radnici biraju ili imenuju povjerenika za sigurnost i zdravlje na radu. Broj povjerenika, izbor i njihov mandat utvrđuju se u skladu s propisom o vijeću zaposlenika, vodeći računa o zastupljenosti svih dijelova procesa rada.

Povjerenika za sigurnost i zdravlje na radu imenuje sindikat, ukoliko ga nisu izabrali radnici. Propisana je obaveza da povjerenik ima odgovarajuću stručnu spremu, potrebno znanje i iskustvo iz ove oblasti, te sposobnosti i vještine za dodatno osposobljavanje.

Taksativno su utvrđena prava i dužnosti povjerenika, u smislu da povjerenik ima pravo da:

– dobije informacije o uvjetima rada, analizama povreda na radu, profesionalnim oboljenjima i bolestima vezanim za rad, nalazima i preporukama inspekcijskih organa,

– zahtijeva od poslodavca da poduzme odgovarajuće mjere i dostavi mu prijedloge za ublažavanje rizika i otklanjanja izvora opasnosti,

– informira radnike o provođenju mjera sigurnosti i zdravlja na radu,

– zahtijeva inspekcijski pregled, ako smatra da mjere koje je poduzeo poslodavac nisu primjerene cilju prema kojem treba osigurati sigurne i zdrave uvjete rada, i iznese svoja zapažanja u toku inspekcijskog pregleda, i

– prisustvuje inspekcijskim pregledima i/ili dostavi svoja zapažanja u toku inspekcijskih pregleda.

Za vrijeme obavljanja poslova utvrđenih u Nacrtu zakona, povjerenik za sigurnost i zdravlje na radu ima pravo na naknadu plaće u visini plaće koju bi ostvario da je radio na poslovima za koje je zaključio ugovor o radu.

Poslodavac je obavezan da povjereniku osigura potrebna sredstva da može ostvarivati svoje funkcije koje proizlaze iz zakona, u skladu s propisom o vijeću zaposlenika.

Također, u cilju njegove zaštite, zakonodavac je propisao zabranu, eventualnog, dovođenja povjerenika u nepovoljniji položaj zbog poslova vezanih za sigurnost i zdravlje na radu.

 

  1. Prava i obaveze radnika

Pored utvrđenih obaveza za poslodavca koje su temeljne u Nacrtu ovog zakona, zakonodavac je, u cilju efikasnije primjene Zakona, utvrdio i obaveze za radnike.

Tako se i radnici moraju pridržavati utvrđenih pravila sigurnosti na radu i propisanih obaveza, jer u suprotnom čine težu povredu radnih obaveza. Radnik je, prije svega, dužan da obavlja posao u skladu sa svojom stručnom spremom i završenom obukom, kao i uputstvima koja daje poslodavac, tako da ne izlaže sebe ili druga lica na koja mogu uticati njegove aktivnosti ili nepažnja u toku procesa rada, opasnostima od povrede na radu ili profesionalnog oboljenja.

Pored toga, radnici su naročito dužni:

– da pravilno upotrebljavaju sredstva za rad i opremu, opasne materije i druga sredstva proizvodnje u skladu s uputstvima proizvođača i uputstvima za siguran rad koja daje poslodavac,

– da pravilno upotrebljavaju sredstva i opremu lične zaštite koja su im dodijeljena i da ih nakon upotrebe vraćaju na mjesto na kojem se čuvaju,

– da odmah obavijeste poslodavca i/ili stručnog saradnika o svakoj pojavi na poslu za koju postoji opravdana sumnja da predstavlja opasnost po sigurnost i zdravlje, kao i o nedostacima u postupcima zaštite,

– da obavijeste lice odgovorno za to radno mjesto i/ili poslodavca o povredama koje su zadobili,

– da sarađuju sa poslodavcem i/ili stručnim saradnikom u provođenju mjera koje će obezbijediti da radna okolina i uvjeti rada budu sigurni i ne predstavljaju rizik po sigurnost i zdravlje u okviru njihovog radnog mjesta, i

– da daju sve podatke i informacije koje traže inspektori rada.

Radnik ima pravo da odbije da radi, ako smatra da mu prijeti neposredna opasnost po život i zdravlje, i dužan je da o tome odmah obavijesti svog neposrednog rukovodioca ili imenovanog stručnog saradnika, nadležnog inspektora rada i predstavnika radnika.

Po prijemu obavijesti, nadležna inspekcija rada obavezna je da odmah izvrši uviđaj na licu mjesta i naredi da se provedu odgovarajuće mjere sigurnosti i zdravlja, odnosno zabrani rad dok se mjere ne provedu ili izvijesti radnika iz kojih razloga njegov zahtjev nije osnovan.

Predviđena je zaštita radnika koji se udaljio s radnog mjesta, u smislu da ne smije snositi negativne posljedice vezane za propise o radu, osim u slučaju ako poslodavac dokaže da se radnik neopravdano udaljio s radnog mjesta.

 

  1. Zdravstveni nadzor

Značajna novina, u odnosu na važeće propise iz oblasti zaštite na radu, je to što se, u skladu s Direktivom Vijeća Evrope, pored sigurnosti na radu, veliki značaj pridaje prevenciji od profesionalnih rizika, očuvanja zdravlja na radu i eliminaciji rizika koji mogu izazvati profesionalna oboljenja.

S tim u vezi, poslodavac je dužan da radnicima osigura usluge specifične zdravstvene zaštite (medicine rada) kako bi se osigurao zdravstveni nadzor primjeren rizicima za zdravlje i sigurnost na radu kojima su radnici izloženi.

Obavljanje poslova specifične zdravstvene zaštite (medicine rada) poslodavac ugovara sa zdravstvenom ustanovom, odnosno privatnom praksom koja obavlja djelatnost specifične zdravstvene zaštite (medicine rada), u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti.

Ovlaštena zdravstvena ustanova, odnosno ovlaštena privatna praksa, pored poslova utvrđenih propisima o zdravstvenoj zaštiti, može obavljati i poslove koji su joj dati u nadležnost u Nacrtu zakona o sigurnosti i zaštiti na radu, kao što su:

– davanje savjeta poslodavcu o unapređivanju zaštite zdravlja, sigurnosti, higijene rada, ergonomiji i zaštitnim sredstvima,

– upoznavanje radnika s rizicima po zdravlje koji su povezani s njihovim radom,

– učešće u izradi akta o procjeni rizika na mjestu rada kod poslodavca,

– vršenje prethodnih i periodičnih ljekarskih pregleda radnika na radnim mjestima s povećanim rizikom,

– učestvuje u organiziranju prve pomoći, spašavanju i evakuaciji u slučaju povređivanja radnika ili havarija,

– davanje savjeta poslodavcu pri izboru drugog odgovarajućeg posla prema zdravstvenoj sposobnosti radnika,

– savjetovanje poslodavca u izboru i testiranju novih sredstava za rad, opasnih materija i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, sa zdravstvenog aspekta, i

– saradnja sa stručnim saradnikom za sigurnost i zdravlje na radu.

Obaveza poslodavca je da radniku koji obavlja poslove s povećanim rizikom, prije početka rada osigura prethodni ljekarski pregled, kao i periodični ljekarski pregled u toku rada.

Poslovi s povećanim rizikom utvrđuju se internim aktom o sigurnosti i zdravlju na radu i ugovorom o radu, s tim što je u Nacrtu Zakona, također, definirano koji su to poslovi s povećanim rizikom. Naime, poslovima s povećanim rizikom smatraju se:

– poslovi s povećanim rizikom od povređivanja, nastanka profesionalnih oboljenja i oštećenja zdravlja radnika,

– poslovi sa specifičnim zahtjevima koji u cilju sigurnog i uspješnog rada uvjetuju posebne zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika na tim radnim mjestima, i

– poslovi na kojima, nakon primjene svih tehnički priznatih metoda za smanjenje rizika, postoji preostali rizik za neke radnike.

Ako se u postupku periodičnog ljekarskog pregleda utvrdi da radnik ne ispunjava posebne zdravstvene uvjete za obavljanje poslova s povećanim rizikom, poslodavac je dužan da ga premjesti na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim zdravstvenim sposobnostima, ukoliko takvo radno mjesto postoji kod poslodavca. Ukoliko takvo mjesto ne postoji, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o radu.

Značajno je to što neispunjavanje posebnih zdravstvenih uvjeta za rad na poslovima s povećanim rizikom ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu.

 

  1. Davanje ovlaštenja organizaciji za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu

Predloženim rješenjem daje se mogućnost da privrednom društvu ili ustanovi koja ispunjava kadrovske, organizacijske, tehničke i druge uvjete (ovlaštena organizacija), federalni ministar nadležan za rad izdaje dozvolu za obavljanje sljedećih stručnih poslova:

– periodičnih pregleda i ispitivanja fizičkih, hemijskih i bioloških štetnosti i mikroklime u radnim i pomoćnim prostorijama,

– periodičnih pregleda i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme lične zaštite, električnih i gromobranskih instalacija na objektima na kojima se primjenjuju mjere sigurnosti i zdravlja na radu,

– osposobljavanje radnika za siguran rad i

– procjenu rizika na mjestima rada i radne okoline.

Međutim, federalni ministar nadležan za rad izdatu dozvolu može i oduzeti, ako:

– utvrdi da ovlaštena organizacija više ne ispunjava uvjete za dobijanje dozvole,

– je dozvola izdata na osnovu neistinitih podataka.

Također, dozvola se može oduzeti na prijedlog inspekcije rada, ako se utvrdi da se poslovi ne obavljaju u skladu sa zakonom i drugim propisima donesenim na osnovu zakona.

  1. Posebna sigurnost i zaštita zdravlja na radu

U Nacrtu zakona predviđena je obaveza poslodavca da posebno vodi računa o radnicima osjetljivim na određenu vrstu rizika.

Grupe posebno osjetljive na rizike kao što su: trudnice, porodilje ili dojilje, maloljetni radnici, lica sa invaliditetom, kao i lica s preostalom radnom sposobnošću u smislu propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju, moraju se zaštititi od opasnosti koje posebno njih pogađaju.

S tim u vezi, zabranjuje se rad trudnicama, porodiljama i dojiljama na poslovima na kojima postoji rizik od izloženosti opasnim materijama, hemijskim, fizičkim i biološkim agensima, štetnim zračenjima i mikroklimatskim uticajima, odnosno na poslovima s teškim uvjetima rada, kao i posebno teškim i opasnim poslovima gdje postoji rizik po njihovo fizičko i mentalno zdravlje.

Također, zabranuje se rad maloljetnicima na poslovima koji mogu ugroziti njihovo zdravlje i razvoj.

Radnik s promijenjenom radnom sposobnošću ne smije obavljati poslove na kojima postoji opasnost smanjenja preostale radne sposobnosti.

Kada su na određenom radnom mjestu takvi uvjeti rada da uprkos primjeni mjera sigurnosti i zdravlja na radu i dalje postoji preostali rizik i prijetnja od obolijevanja, tj. invaliditeta, poslodavac je dužan poduzeti mjere za sprečavanje oboljenja, tj. nastanka invaliditeta ili daljeg pogoršanja bolesti radnika.

Na takvim radnim mjestima radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom uticaju uvjeta rada na zdravlje i na radnu sposobnost radnika.

Poslodavac posebno osigurava od rizika, nesreće i povrede na radu, profesionalnog oboljenja i oboljenja u vezi s radom, radnike koji obavljaju poslove s povećanim rizikom utvrđene općim aktom i ugovorom o radu, radi obezbjeđenja naknade štete, u skladu sa zakonom.

 

  1. Inspekcijski nadzor

U pogledu vršenja Inspekcijskog nadzora decidirano je utvrđeno da nadzor nad izvršavanjem zakona, propisa donesenih na osnovu zakona, tehničkih propisa i standarda koji se odnose na sigurnost i zdravlje na radu i općih akata iz oblasti sigurnosti i zdravlja na radu, vrši kantonalna uprava za inspekcijske poslove, osim nadzora koji je ovim zakonom stavljen u nadležnost Federalne uprave za inspekcijske poslove.

Poslove inspekcijskog nadzora vrši inspektor rada.

U Nacrtu zakona Federalnoj upravi za inspekcijske poslove dato je u nadležnost da vrši neposredni nadzor nad izvođenjem radova:

– u tunelima i na drugim podzemnim radovima izuzev rudarskih,

– na armirano-betonskim, čeličnim i drvenim mostovima raspona preko 20 m,

– u kesonima i ronilačkim radovima,

– na izgradnji termoelektrana i hidroelektrana.

Izuzetno, u slučaju potrebe, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove može rješenjem narediti da federalni, odnosno kantonalni inspektori rada vrše inspekcijski nadzor kod svih poslodavaca na teritoriji Federacije BiH.

U vršenju inspekcijskog nadzora federalni inspektor rada ostvaruje saradnju s nadležnim kantonalnim inspektorima u pitanjima koja su od zajedničkog interesa za vršenje inspekcijskog nadzora i pruža im stručnu pomoć.

Također, u cilju jedinstvenog provođenja zakona, federalni inspektor rada može izdavati kantonalnom inspektoru rada odgovarajuće naloge, upute i instrukcije za rad.

Ako inspektor rada utvrdi povrede propisa iz oblasti sigurnosti i zdravlja na radu, ovlašten je da donese rješenje o otklanjanju tih nedostataka, odnosno nepravilnosti i odredi rok u kome se oni imaju otkloniti. S druge strane, poslodavac je obavezan pismeno izvijestiti inspektora o izvršenju rješenja u roku od osam dana od dana isteka roka za otklanjanje nedostataka, odnosno nepravilnosti.

Inspektor rada može narediti da se provede i mjera sigurnosti i zdravlja na radu koja nije propisana, ako su radnici na radu neposredno ugroženi.

Kantonalna uprava za inspekcijske poslove dužna je, odmah po prijemu obavještenja poslodavca, izvijestiti Federalnu upravu za inspekcijske poslove o svakom smrtnom slučaju, nesreći na radu koja dovodi do onesposobljenosti u trajanju od tri ili više dana, ili bilo kojem događaju koji je zadesio jednog ili više radnika.

Kantonalni inspektor rada obavezan je izvršiti uviđaj svakog smrtnog slučaja, nesreće koja je zadesila jednog ili više radnika i teže povrede na radu kod poslodavca.

Nakon izvršenog uviđaja, kantonalna uprava obavezna je poduzeti odgovarajuće mjere i dostaviti izvještaj Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.

Back To Top