Zips: Registracija, oporezivanje i likvidacija obrta

ZIPS3D

 

Piše: Fuad BALTA, dipl. ecc.

 

Prilikom donošenja odluke o obavljanju određene vrste djelatnosti potrebno je poznavati osnovne elemente propisa o obrtu, konkretnoj djelatnosti koja se želi obavljati i oporezivanju ostvarenog dohotka, odnosno dobiti od obavljanja djelatnosti.

Osnovna dilema koja se javlja tom prilikom je da li je bolje osnovati društvo ili obrt. Osnivanje društva čini se kao jedan ozbiljniji, rizičniji i komplikovaniji poduhvat, počevši od registracije na sudu, propisa o vođenju računovodstva, te mogućeg neuspjeha u obavljanju djelatnosti te, u vezi s tim, sudskih postupaka stečaja i likvidacije društva, itd.

Osnivanje obrta čini se jednostavnije zbog načina izdavanja odobrenja od općine i vođenja knjiga. Također, postoji mogućnost obavljanja obrta kao osnovne, dopunske ili dodatne djelatnosti, što također ima uticaja na porezne obaveze, odnosno obaveze za porez na dohodak i doprinose.

Naime, u praksi se dešava da, čak, i advokati, koji bi trebalo da budu bolje informisani o zakonskoj regulativi, koja se odnosi na različite aspekte obavljanja djelatnosti od ostalih građana, naprave grešku prilikom registracije, te kao npr. penzioneri osnuju advokatsku kancelariju kao osnovno zanimanje i imaju obavezu obračuna i uplate visokih iznosa doprinosa.

Upravo zbog istog razloga – jednostavnosti, najprivlačnije izgledaju djelatnosti koje se mogu svrstati u, popularno rečeno, „paušalce“, odnosno paušalno oporezivanje ostvarenog dohotka od samostalne djelatnosti. Ukratko, paušalci ne treba da „brinu“ oko vođenja knjiga, ne postoji obaveza fiskalizacije, a privlačni su i niski iznosi obaveznih doprinosa socijalnog osiguranja, te razne druge pogodnosti, kao što su umanjeni iznosi obaveze za komunalne takse i slično.

Međutim, poslovanje preko društva ima određene prednosti u odnosu na obrt, odnosno tzv. paušalce, u prvom redu u pogledu obima priznavanja troškova, odnosno rashoda poslovanja, zatim investiranja u nekretnine, a osnovice doprinosa su, u principu, više za obrtnike (koji ne ostvaruju plaću), a posebno za samostalna zanimanja, u odnosu na minimalne osnovice propisane za zaposlenike. Također, za osnivača društva nije propisana obaveza obračuna i uplate doprinosa, kao što je to slučaj za vlasnika obrta, a novim Zakonom o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16) omogućeno je sklapanje menadžerskog ugovora sa direktorom, što je omogućilo i umanjenje poreznih obaveza prilikom isplate plaće istom.

Inače, kada su u pitanju obaveze prema zaposlenicima, bilo da je riječ o propisima o radu ili poreznim propisima, obaveze društva i obrta potpuno su iste.

 

Zakonska regulativa

 

Zakonom o obrtu („Službene novine Federacije BiH”, br. 35/09 i 14/11) uređuju se uslovi za obavljanje obrtničke djelatnosti i srodnih djelatnosti, registracija, poslovanje, zajedničko obavljanje i prestanak obavljanja obrta i srodnih djelatnosti.

Na osnovu Zakona o obrtu doneseno je niz podzakonskih akata kojima se preciznije uređuju pojedine oblasti obrta:

  • Uredba o načinu davanja saglasnosti za obavljanje posebnog obrta („Službene novine Federacije BiH”, broj 47/09),
  • Uredba o vezanim i posebnim obrtima („Službene novine Federacije BiH”, br. 66/09 i 62/10),
  • Uredba o zaštiti tradicionalnih i starih obrta („Službene novine Federacije BiH”, br. 66/09 i 38/10),
  • Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati kao domaća djelatnost („Službene novine Federacije BiH”, broj 61/09),
  • Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati u stambenim prostorijama („Službene novine Federacije BiH’’, broj 61/09),
  • Pravilnik o vezanim obrtima i srodnim djelatnostima koje se mogu obavljati izvan poslovnih i stambenih prostora („Službene novine FBiH”, br. 61/09 i 12/12),
  • Pravilnik o vezanim obrtima i srodnim djelatnostima koje se mogu obavljati sezonski („Službene novine Federacije BiH”, broj 61/09),
  • Pravilnik o minimalnim tehničkim i drugim uslovima koje moraju ispunjavati poslovni prostori („Službene novine Federacije BiH“, broj 47/09),
  • Pravilnik o visini, raspodjeli i načinu uplate članarine obrtnika i lica koja obavljaju srodne djelatnosti („Službene novine Federacije BiH“, broj 52/10),
  • Odluka o visini komorske članarine, raspodjeli između udruženja, te udruženja lica koja obavljaju srodne djelatnosti i obrtničkih komora i Obrtničke komore Federacije BiH, te načinu uplate komorske članarine („Službene novine Federacije BiH“, br. 47/10 i 8/11),
  • pravilnici o: obliku i sadržaju obrtnice, diplome o majstorskom zvanju, itd.

 

U smislu Zakona, srodne djelatnosti obrtu su sve registrovane privredne i druge djelatnosti koje obavljaju fizička lica prema pravilima obavljanja obrta, a koje se ne smatraju obrtom.

Zavisno od vrste djelatnosti koja se želi obavljati, potrebno je poznavati i propise koji se odnose na odnosnu djelatnost, kao na primjer:

 

  • Zakon o unutrašnjoj trgovini u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH”, broj 40/10),
  • Zakon o turističko-ugostiteljskoj djelatnosti („Službene novine Federacije BiH“, br. 19/96 i 28/03),
  • Zakon o poljoprivredi Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 88/07 i 7/13),
  • Zakon o stočarstvu Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 66/13), itd.

 

Slobodna zanimanja predstavljaju specifičnu oblast obavljanja djelatnosti srodnih obrtu, a ista se, također, obavljaju prema pravilima obrta, kao što su: advokati, notari, samostalne računovođe i druga, a uslovi za obavljanje istih propisani su posebnim zakonima:

 

  • Zakon o advokaturi Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 40/02, 29/03, 18/05 i 68/05),
  • Zakon o notarima („Službene novine Federacije BiH“, broj 45/02),
  • Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 83/09).

 

Nakon provedene osnovne registracije, potrebno je izvršiti poreznu registraciju, u skladu sa sljedećim propisima:

 

  • Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15) i
  • Pravilnikom o dodjeljivanju identifikacionih brojeva i poreznoj registraciji poreznih obveznika na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 39/02, 1/03, 11/04, 2/10, 83/10, 66/11 i 104/14).

Utvrđivanje i oporezivanje dohotka od obavljanja samostalnih djelatnosti obrta i djelatnostima sličnim obrtu, zatim obračun i plaćanje obaveznih doprinosa obaveznog osiguranja i obaveza fiskalizacije propisani su:

  • Zakonom o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH“, br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13),
  • Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službene novine Federacije“, br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13 i 45/14),
  • Zakonom o doprinosima („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08 i 91/15),
  • Pravilnikom o načinu obračunavanja i uplate doprinosa („Službene novine Federacije BiH“, br. 64/08, 81/08 i 98/15) i
  • Zakonom o fiskalnim sistemima („Službene novine Federacije BiH“, broj 81/09).

 

Definicija obrta prema propisima o obrtu

 

Obrtom se smatra ono što je definisano Zakonom o obrtu: samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registrovanih gospodarskih i drugih djelatnosti u osnovnom i dopunskom zanimanju, u svrhu postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, kao i obavljanje trgovinske, ugostiteljske i turističke djelatnosti.

Obrtnik je fizička osoba koja obavlja djelatnost u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba sa kojima je u obavezi potpisati ugovor o radu, u skladu sa Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom.

Prema Zakonu o obrtu i srodnim djelatnostima, samostalni poduzetnik može svoju djelatnost registrovati kao osnovno ili kao dopunsko zanimanje.

Međutim, određene djelatnosti ne mogu se obavljati kao dopunsko zanimanje. Tu spadaju trgovačke i ugostiteljske radnje, a nadležne općinske službe i ispostave porezne uprave su u obavezi da kontrolišu način obavljanja određene djelatnosti.

Registracija samostalne djelatnosti kao osnovnog zanimanja podrazumijeva da je to osnovna i jedina djelatnost vlasnika samostalne radnje, te stoga za njega postoji obaveza obračunavanja i plaćanja doprinosa za PIO/MIO, zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti, ali bez mjesečnog plaćanja poreza na dohodak.

Umjesto plaćanja poreza na dohodak obračunatog na plaću (koju samostalni poduzetnik nema) vlasnik samostalne radnje je u obavezi da plaća mjesečne akontacije poreza na dohodak od svoje samostalne djelatnosti, a na osnovu utvrđene obaveze poreza na dohodak za prethodnu godinu (u obrascu SPR-1053).

Na kraju poslovne godine samostalni poduzetnik podnosi svoju godišnju poreznu prijavu, u kojoj utvrđuje konačan iznos poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i eventualno ostvarenih dohodaka iz drugih izvora.

Registracija samostalne djelatnosti kao dopunskog zanimanja znači da je vlasnik takve djelatnosti već zaposlen u nekom drugom pravnom / fizičkom licu ili je penzioner, te da u samostalnoj radnji ima samo status vlasnika.

U ovom slučaju vlasnik samostalne radnje ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada, po osnovu zaposlenja kod poslodavca, za šta njegov poslodavac ima obavezu obračuna doprinosa i poreza na dohodak.

Poduzetnik u svojoj samostalnoj radnji nema obavezu obračunavanja i plaćanja doprinosa, ali ima obavezu da na kraju godine utvrdi dohodak od samostalne djelatnosti i kroz godišnju prijavu poreza na dohodak prijavi dohodak od nesamostalne djelatnosti (plaće kod svog poslodavca), dohodak od samostalne djelatnosti (koji ostvari radnja čiji je vlasnik) i eventualno ostvarene dohotke po drugim osnovama.

 

Osnivanje obrta

 

U skladu sa Zakonom o obrtu, obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registrovanih privrednih i drugih djelatnosti od fizičke osobe kao osnovno, dopunsko ili dodatno zanimanje, sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

Fizičko lice može obavljati obrt kao:

 

  • Osnovno zanimanje i
  • Dopunsko ili dodatno zanimanje, ako ima već zasnovan radni odnos, po bilo kojem osnovu, ili je korisnik penzije.

 

            Dopunsko zanimanje isključivo samostalnim radom i to najduže 20 sati sedmično. Korisnik starosne penzije koji je penziju ostvario sa 65 godina života ili sa 40 godina penzijskog staža može istovremeno koristiti penziju i obavljati obrt kao dopunsko zanimanje. U tom slučaju pomenuto vremensko ograničenje se ne primjenjuje.

            Dodatno zanimanje isključivo putem uposlenika koji mora biti u radnom odnosu kod vlasnika obrta.

Obrt se može obavljati i kao sezonski obrt i to najduže šest mjeseci unutar jedne kalendarske godine, pri čemu obrtnik uspostavlja svojstvo osiguranika. Sezonsko obavljanje obrta upisuje se u Obrtni registar.

Domaćom radinosti smatraju se određeni obrti i srodne djelatnosti.
Obrtom se smatra i obavljanje domaće radinosti, odnosno djelatnost izrade i dorade predmeta kod kojih prevladava ručni rad i usluge u domaćinstvu. Ovakav obrt obavlja se samostalno ili uz pomoć članova zajedničkog kućanstva.

Tradicionalni i stari zanati su obrti za koje je potrebno posebno poznavanje zanatskih vještina i umijeće u obavljanju djelatnosti i koji se obavljaju pretežnim udjelom ručnog rada.

Dvoje ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati obrt ako ispunjavaju opće uslove iz Zakona. Međusobni odnosi i odgovornosti tih osoba uređuju se pisanim ugovorom kojim se uređuju obvezni odnosi.

Zajedničko obavljanje obrta prestaje kada se broj osnivača svede na jednog i u tom slučaju može se izvršiti preregistracija u samostalno obavljanje obrta.

Strani državljanin može obavljati obrt pod uslovom da ima radnu dozvolu, da ispunjava opće i posebne uvjete i uz primjenu načela uzajamnosti.

 

 

Postupak izdavanja rješenja od nadležne općine

Postupak otvaranja obrta pokreće se pisanim zahtjevom u općinskom uredu nadležnom za oblast obrtništva, na čijem će području biti sjedište obrta. Svi potrebni obrasci za registraciju obrta dostupni su u općinskom uredu i besplatni su.

Uslovi za otvaranje obrta su sljedeći:

  • državljanstvo Bosne i Hercegovine – dokaz: Uvjerenje o državljanstvu ili ovjerena kopija lične karte,
  • poslovna sposobnost – dokaz: Uvjerenje o poslovnoj sposobnosti,
  • udovoljavanje općim i posebnim zdravstvenim uslovima, ako je to propisano posebnim zakonom – dokaz: Ljekarsko uvjerenje;
  • da mu pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili upravnim aktom nije izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja obrta dok ta mjera traje – dokaz: Uvjerenje sa nadležnog suda (općinskog i suda za prekršaje),
  • da nema neizmirenih obaveza prema javnim prihodima – dokaz: Uvjerenje o izmirenim poreznim obavezama (nadležna porezna ispostava),
  • dokaze o uplati cijene obrtnice i upravnih taksi. Cijena obrtnice zavisi od visine propisanih općinskih taksi.

Ukoliko je to propisano za konkretnu vrstu djelatnosti, potrebno je podnijeti dokaze o:

  • stručnoj osposobljenosti, odnosno položenom majstorskom ispitu ako se radi o obavljanju vezanih obrta i
  • saglasnost za obavljanje posebnog obrta od nadležnog federalnog ministarstva.

Nakon izdavanja Rješenje o odobrenju obavljanja djelatnosti od strane nadležne općine, samostalni poduzetnik je u obavezi da izradi pečat.

 

Porezna registracija

 

Da bi bila provedena porezna registracija, prethodno je potrebno izvršiti osnovnu registraciju pravnih lica i drugih subjekata koji žele da se bave odgovarajućom djelatnošću.

Odredbama članova 15.-20. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH propisana je registracija i identifikacija poreznih obveznika.

Pravilnikom o dodjeljivanju identifikacionih brojeva i poreznoj registraciji poreznih obveznika na teritoriji Federacije BiH propisan je način dodjeljivanja identifikacionog broja poreznom obvezniku, nadležni organi za dodjeljivanje ID-e broja, kao i potrebna dokumentacija za poreznu registraciju poreznih obveznika na teritoriji Federacije BiH.

Fizičko lice koja je dužno da se registruje kao poduzetnik, sukladno zakonima Federacije, prijavljuje se kod poreznog ureda u čiju nadležnost spada lokacija mjesta gdje se obavlja većina poslovnih aktivnosti te fizičke osobe. U slučajevima gdje ne postoji mjesto gdje se obavlja većina poslovnih aktivnosti, za registraciju je ovlašten porezni ured u čiju nadležnost spada poslovni ili stambeni prostor iz kojeg se upravlja poslovnim aktivnostima.

Ako porezni obveznik, koji je trenutno registrovan prema gore navedenim stavovima, promijeni svoje sjedište ili mjesto gdje se obavlja većina poslovnih aktivnosti, a novo sjedište, odnosno mjesto gdje se obavlja većina poslovnih aktivnosti je u nadležnosti drugog poreznog ureda, a ne poreznog ureda kod kojeg je porezni obveznik trenutno registrovan, tada će porezni obveznik u pisanoj formi u roku od pet dana o toj promjeni obavijestiti oba porezna ureda.

 

Također, Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH propisana je obaveza izvještavanja poreznog ureda u roku od pet dana od strane:

 

  • nadležnog suda ili drugog nadležnog organa koji registruje pravno lice ili organizaciju, u okviru čije nadležnosti se nalazi sjedište pravnog lica ili organizacije o registraciji, ponovnoj registraciji, stečaju ili likvidaciji ili reorganizaciji pravnih lica ili organizacija;
  • organa uprave ili drugog nadležnog organa koji obavlja registraciju poduzetnika o svakoj novoj registraciji, poništavanju registracije ili promjeni registracije;
  • organa uprave ili drugog nadležnog organa koji vodi evidenciju o imovini i upisuje promjene u vlasništvu nad imovinom o svim promjenama od dana takve upisane promjene kod subjekta nad čijom je imovinom Porezna uprava upisala zakonsku hipoteku.

Praktično, procedura porezne registracije je sljedeća:

Po preuzimanju rješenja / odobrenja za rad, potrebno je otići u nadležnu Službu Federalnog zavoda za statistiku, radi razvrstavanja po djelatnosti, sa sljedećim dokumentima:

  • kopijom rješenja,
  • pečatom,
  • popunjenim PFL-3 obrascem.

 

U postupku razvrstavanja nadležna služba FZS-a izdaje dokument koji se zove Obavještenje / Obavijest o razvrstavanju u dva (2) primjerka. Jedan primjerak je za poduzetnika, a drugi je za Poreznu upravu.

Po preuzimanju Obavještenja o razvrstavanju potrebno je odmah, a najdalje u roku od 5 (pet) dana, otići u Ured za registraciju Porezne uprave FBiH.

 

Tom prilikom, potrebno je podnijeti sljedeću dokumentaciju:

  • identifikacioni dokument (lična karta ili pasoš za strance)
  • ukoliko poslove registracije u ime poduzetnika obavlja drugo lice, onda ono mora imati uredno ovjerenu punomoć,
  • kopiju rješenja,
  • jedan primjerak (original) Obavještenja / Obavijesti o razvrstavanju za Poreznu upravu i
  • popunjen obrazac RPO-PFL-3 (Porezna uprava ili web stranica pufbih.ba).

 

U slučaju da nadležni službenik Porezne uprave u toku registracije zatraži kopije ugovora o zakupu ili neki drugi dokument, isti je potrebno dostaviti, iako nije sadržan u propisanoj dokumentaciji.

Ukoliko je dostavljena dokumentacija kompletna, istinita, tačna i korespondira sa podacima sa kojima raspolaže Porezna uprava, zahtjev će biti obrađen i odmah će biti izdato Uvjerenje o poreznoj registraciji u kojem je sadržan JIB.

Ako nema nepravilnosti, prijem, obrada zahtjeva i izdavanje uvjerenja o poreznoj registraciji radi se na dnevnom nivou kako bi se za stranke izbjegli dodatni troškovi.

Poslije okončanja registracije, Porezna uprava će poreznom obvezniku izdati uvjerenje o registraciji.

 

Otvaranje transakcijskog računa

 

Nakon dobijanja navedena dva dokumenta, potrebno je otvoriti transakcijski račun o poslovnoj banci.

 

Banke i / ili druge osnovne organizacije za platni promet mogu otvoriti račune za pravno lice, organizaciju ili fizičko lice koje je registrovano kao poduzetnik jedino nakon predočavanja dokumenta koji izda Porezna uprava, a kojim se potvrđuje registracija poreznog obveznika.

Za otvaranje transakcijskog računa potrebno je popuniti Zahtjev, obrazac Specimen potpisa i priložiti banci potrebne dokumente (ovjerene kopije), između ostalog, kartone deponovanih potpisa osoba ovlaštenih za potpisivanje naloga radi raspolaganja sredstvima sa računa i kopije njihovih ličnih karti (pasoša) ovjerenih od strane nadležnog organa.

Podnošenje prijave zaposlenika i zahtjeva za inicijalnu fiskalizaciju

Radnici se prijavljuju Poreznoj upravi Federacije BiH putem obrasca JS 3100, a na osnovu Ugovora o radu i popunjenog obrasca JS 3100.

Kako bi vlasnik obrta / slobodnih zanimanja i zaposlenici ostvarili pravo na lične odbitke potrebno je da svi, pojedinačno, predaju Zahtjev za izdavanje porezne kartice (obrazac PK-1001) nadležnoj ispostavi Porezne uprave Federacije BiH, prema svom prebivalištu.

Inače, vlasnik obrta ili samostalne djelatnosti, ostvaruje pravo na umanjenje poreza na dohodak, po osnovi ličnog odbitka nakon isteka godine, a zaposlenik odmah od početka rada, ukoliko su od Porezne uprave pribavili poreznu karticu.

Istovremeno sa podnošenjem navedena prijave, potrebno je provesti aktivnosti  propisane Zakonom o fiskalnim sistemima:

  • Nabaviti fiskalni uređaj,
  • Sa ovlaštenim servisom zaključiti ugovor o servisiranju i tehničkoj podršci svog fiskalnog sistema,
  • Popuniti i ovjeriti Zahtjev za inicijalnu fiskalizaciju (ZIF), te ga predati ovlaštenom servisu, koji isti, u njegovo ime, šalje Poreznoj upravi,
  • Putem ovlaštenog servisa podnijeti zahtjev i potpisati ugovor o korištenju GPRS usluga sa nekim od telekomunikacijskih operatera ili drugih subjekata koji osiguravaju GPRS mrežu.

 

Oporezivanje dohotka od obrta i djelatnosti sličnih obrtu

 

Zakonom o porezu na dohodak predviđeno je da se porezom na dohodak oporezuju dohoci koje porezni obveznik ostvari od:

 

  • nesamostalne djelatnosti,
  • samostalne djelatnosti,
  • imovine i imovinskih prava,
  • ulaganja kapitala i
  • učešća u nagradnim igrama i igrama na sreću.

 

U skladu sa Zakonom, dohodak od samostalne djelatnosti stiče se trajnim samostalnim obavljanjem proizvodne osnovne ili sporedne djelatnosti, te trgovine robama i uslugama na tržištu.

 

U ovu vrstu dohotka ubrajaju se:

 

  • dohoci iz obrta i djelatnosti srodne obrtu,
  • dohoci od poljoprivrede i šumarstva,
  • dohoci od slobodnih zanimanja,
  • dohoci od drugih samostalnih djelatnosti.

 

Obrt i djelatnosti slične obrtu definisane su u Zakonom o obrtu, a pored navedenih djelatnosti iz citiranog propisa, obrtničkim i djelatnostima srodnim obrtničkim, prema članu 32. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, smatraju se i druge djelatnosti regulisane posebnim propisima, kao što su: trgovačke, ugostiteljske, transportne, turističke, posredovanje pri davanju stvari i prava u zakup ili podzakup i slične djelatnosti.

Dohoci od poljoprivrede i šumarstva ostvaruju se prilikom korištenja prirodnih bogatstava zemlje i šume, te upotrebom proizvoda dobivenih obavljanjem djelatnosti poljoprivrede i šumarstva, odnosno prodajom ili zamjenom neprerađenih proizvoda dobijenih obavljanjem tih djelatnosti. Pod poljoprivrednom i djelatnosti šumarstva ubraja se i vinogradarstvo, povrtlarstvo i sve djelatnosti u proizvodnji biljaka, te tov i držanje stoke kao sporedna djelatnost u poljoprivredi. Porez na dohodak od poljoprivrede i šumarstva trebalo bi da se plaća samo u slučaju kada je fizičko lice obveznik indirektnih poreza po osnovi obavljanja ove djelatnosti, tj. u slučaju da kao prodavac poljoprivrednih, odnosno proizvoda šumarstva obračunava i uplaćuje porez na dodatu vrijednost. U dohotke iz poljoprivrede i šumarstva ubrajaju se i dohoci od davanja u zakup i prodaje zemljišta koje je upotrebljivo u poljoprivredne i šumarske svrhe, ali samo u slučaju ako je to zemljište bilo korišteno za neku poljoprivrednu ili djelatnost šumarstva. Dohoci od poljoprivredne i šumarske djelatnosti  koji imaju karakteristike samostalne djelatnosti oporezuju se kao djelatnosti obrta i djelatnosti srodne obrtu.

Pod pojmom slobodnih zanimanja kojima se utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti smatraju se: samostalna djelatnost zdravstvenih radnika, fizioterapeuta, veterinara, advokata, notara, revizora, inžinjera, arhitekata, tumača, prevodilaca, turističkih radnika, samostalnih računovođa i revizora, naučnika, književnika, profesora, nastavnika,  vaspitača, izumitelja, novinara, izvještača-fotografa, umjetnika, sportista i slične djelatnosti.

Drugim samostalnim djelatnostima koje ostvaruju dohotke, a obavljaju se povremeno, smatraju se djelatnosti predstavničkih organa vlasti na državnom, entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou, djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora privrednih društava, upravnih vijeća i njima odgovarajućih organa, stečajnih upravnika, sudija-porotnika, te povremenih autorskih djelatnosti koje obavljaju naučnici, umjetnici, razni stručnjaci, novinari, sudski vještaci, agenti, sportski radnici i slične djelatnosti, koje se obavljaju uz uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost. Saglasno članu 32. stava 4. Pravilnika…, povremena samostalna djelatnost definisana je kao djelatnost koja se ne vrši u okviru nesamostalne djelatnosti, a obavlja se neredovno, u većim prekidima ili kratkotrajno.

 

Utvrđivanje dohotka od obrtničkih i srodnih djelatnosti

 

Principijelno, dohodak od samostalne djelatnosti predstavlja razliku između poslovnih prihoda i poslovnih rashoda koji su nastali u kalendarskoj godini.

 

Prihodi od poslovanja

 

Pod poslovnim prihodima od samostalne djelatnosti se, saglasno Zakonu o porezu na dohodak, smatraju svi prihodi stečeni iz bilo kojeg izvora, primljeni u gotovini, stvarima i uslugama, koji su ostvareni obavljanjem samostalne ili zajedničke djelatnosti u kalendarskoj godini, bez obzira da li je fizičko lice registrovano ili ne za obavljanje te djelatnosti.

Ako je prihod ostvaren u vidu imovine (izuzev gotovine) i usluga, iznos prihoda jednak je tržišnoj vrijednosti dobivene imovine ili izvršene usluge.

Prihodom od samostalne djelatnosti tretiraće se i tržišne vrijednosti ekonomskih dobara i usluga izuzetih i datih bez naknade ili po cijeni nižoj od tržišne cijene, a čije izuzimanje nije uslijedilo po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti.

Kad su u pitanju obrtničke i srodne djelatnosti, Pravilnik… utvrđuje da se kod ovih djelatnosti pod poslovnim prihodima smatraju i prihodi od otuđenja ili likvidacije djelatnosti, tj. radnje, obrta ili drugog oblika samostalne djelatnosti, kao i otuđenje dugotrajne imovine.

Prema članu 33. stav 2. Pravilnika…, sve vrijednosti koje porezni obveznik izuzme iz radnje, obrta ili drugog oblika samostalne djelatnosti za svoje ili druge potrebe koje nisu u vezi sa obavljanjem djelatnosti imaju tretman poslovnih prihoda. U tom smislu, nenovčana izuzimanja procjenjuju se prema tržišnoj vrijednosti.

Drugim riječima, podizanje gotovine ili prenos novčanih sredstava sa računa obrta na svoj lični račun, na primjer, smatraće se korištenjem vrijednosti koje je porezni obveznik izuzeo za svoje potrebe i tretiraće se prihodom, odnosno povećanjem osnovice za obračun poreza na dohodak.

Također, poslovnim prihodima smatraće se i svi manjkovi nastali od kala, rastura, kvara i loma iznad visine utvrđene aktom Federalne privredne komore, što je potpuno opravdano, s obzirom na bivše propise kojima je bilo dozvoljeno da se visina manjkova utvrđuje prema internim aktima obveznika samostalne djelatnosti.

 

Poslovni rashodi

 

Poslovni rashodi koji se mogu odbiti od prihoda su svi plaćeni troškovi poreznog obveznika u toku kalendarske godine koji su u potpunosti, izričito i direktno, povezani sa obavljenjem te samostalne djelatnosti.

 

Poslovni rashodi mogu biti predmet odbitka i mogu se priznati u procentualnom iznosu.

 

U tom kontekstu, rashodi koji su predmet odbitka, pored ostalih, su i:

  • godišnje takse ili obaveze plaćene stručnim udruženjima ili strukovnim komorama, ukoliko su vezani uz ekonomsku aktivnost poreznog obveznika,
  • naknade za ishranu u toku rada (topli obrok) zaposlenicima u prostorijama poslodavca u iznosu koji ne prelazi visinu utvrđenu posebnim propisima,
  • rashodi koji su nastali korištenjem automobila za obavljanje samostalne djelatnosti poreznog obveznika, uključujući gorivo i održavanje automobila,
  • plaćeni doprinosi za zaposlenike i sebe u skladu sa posebnim propisima,
  • troškovi nastali u vezi sa edukacijom zaposlenika, kao i učenja stranih jezika,
  • koristi i naknade date zaposlenicima koji su uključeni u plaće zaposlenika, do propisanog iznosa,
  • plaćeni porez za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, do visine 0,5% od neto-plaće,
  • plaćeni porezi na imovinu i takse,
  • kamate na kredite i kamate na pozajmice u svrhu poslovanja,
  • nagrade zaposlenicima isplaćene u skladu sa posebnim propisima,
  • troškovi putovanja, u skladu sa posebnim propisima.

 

Rashodi koji bi trebalo da se priznaju u procentualnom iznosu su:

 

  • oglašavanje, odnosi sa javnošću i promotivni materijal u visini do 3% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini,
  • troškovi reprezentacije u visini do 1% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini,
  • sponzorstvo u visini do 1% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini u svrhu podrške zabavnih i sportskih aktivnosti koje se obavljaju unutar Federacije,
  • donacije u visini od 0,5% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini datih u robi, predmetima ili novcu doznačenom na žiro račun u kulturne, odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe udruženjima i drugim licima koja djelatnost obavljaju u skladu sa posebnim propisima. Izuzetno, donacija iznad propisanog iznosa priznaje se u cijelosti, pod uslovom da je data prema odlukama nadležnih ministarstava o provedbi i finansiranju posebnih programa i akcija u svrhu općeg društvenog interesa, ali ne i za redovnu djelatnost primaoca donacije (poklona).

 

Odredbama člana 34. Pravilnika… za obrtničke i srodne djelatnosti propisano je da se poslovnim rashodima smatraju i izdaci za nabavku dugotrajne imovine (zemljišta) koji se mogu kao rashod odbiti samo u onom poreznom periodu u kojem je došlo do otuđenja i/ili izuzimanja te imovine i/ili likvidacije djelatnosti.

 

Poslovnim rashodima smatraju se i sva privatna dobra koja porezni obveznik unese u djelatnost a koja ne potiču od obavljanja djelatnosti. Ulaganje obrtne imovine procjenjuje se prema nabavnoj vrijednosti, a ulaganje dugotrajne imovine prema tržišnoj vrijednosti.

 

Poslovnim rashodima smatraju se i plaćeni obavezni doprinosi po osnovu isplaćenih ličnih primanja na teret poslodavca od strane: poduzetnika-rezidenta koji samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili drugu djelatnost kao osnovno zanimanje u skladu sa propisima o porezu na dohodak, fizičkog lica koje se bavi poljoprivredom i šumarstvom, kao jedinim ili glavnim zanimanjem, odnosno trgovca-pojedinca čija je samostalna djelatnost upisana u registar kod nadležnog organa (član 5. stav 3. alineje 2., 3.  i  4.  Zakona o doprinosima).

 

Također, prema Pravilniku… poslovnim rashodima smatraju se i bruto plaće zaposlenika isplaćene u poreznom periodu, kao i plaćeni obavezni doprinosi na osnovicu na teret preduzetnika-poslodavca koji se plaćaju po stopama iz člana 10b. Zakona o doprinosima:

 

  • 23% za penzijsko invalidsko osiguranje,
  • 16,50% za osnovno zdravstveno osiguranje i
  • 2% za osiguranje od nezaposlenosti.

 

Shodno Osnovicama za obračun doprinosa određenih obveznika, mjesečne osnovice za obračun doprinosa za samostalnu djelatnost poreznih obveznika koji dohodak utvrđuju temeljem poslovnih knjiga:

    

Osnovice za obračun doprinosa

 

Shodno Osnovicama za obračun doprinosa određenih obveznika, mjesečne osnovice za obračun doprinosa za samostalnu djelatnost poreznih obveznika koji dohodak utvrđuju temeljem poslovnih knjiga i koji plaćaju porez na dohodak u paušalnom iznosu, Federalno ministarstvo finansija utvrđuje krajem svake godine za narednu godinu, primjenjujući već navedene stope iz člana 10b. Zakona o doprinosima.

Screenshot_2

To znači da će kao rashod samostalni poduzetnik imati pravo da u godišnjoj prijavi poreza na dohodak iskaže obračunate doprinose na teret poslodavca po zbirnoj stopi od 41,5% na odgovarajuću osnovicu iz člana 8. stava 2. Zakona o doprinosima. Navedene doprinose obrtnik je dužan da uplaćuje svakog mjeseca do 10. dana za protekli mjesec, uz odgovarajuću specifikaciju o uplati navedenih doprinosa koju će predavati u nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu, s obzirom da poslodavac sam sebi ne isplaćuje plaću.

S tim u vezi, na kraju obračunskog perioda (poslovne, odnosno kalendarske godine) rezidentni obveznici poreza na dohodak po osnovu samostalnih djelatnosti, osim onih kojima je porez na dohodak obračunat i naplaćen kao konačna porezana obaveza po odbitku, lične odbitke propisane odredbama člana 24. Zakona…., odnosno člana 58. Pravilnika… moći će da utvrde na osnovu podnesenog zahtjeva i dobijene porezne kartice od Porezne uprave i da iste uzmu u obzir kod utvrđivanja godišnje osnovice poreza na dohodak.

S tim u vezi, obveznik poreza na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti (obrt, djelatnosti slične obrtu, poljoprivreda, šumarstvo i sl.) koji svoj dohodak utvrđuje na osnovu poslovnih knjiga i godišnji iznos ličnog odbitka prema faktoru iz porezne kartice, može poreznu osnovicu umanjiti za onoliko mjesečnih ličnih odbitaka koliko je u toj godini obavljao registrovanu samostalnu djelatnost, bilo da se radi o osnovnoj, dopunskoj ili dodatnoj djelatnosti. Godišnji iznos ličnog odbitka obveznika od samostalne djelatnosti koji djelatnost nije obavljao svih 12 mjeseci u protekloj godini, utvrđuje se za period od prvog dana u mjesecu u kojem je obveznik počeo obavljati djelatnost a završava se sa 31. 12., a ako je djelatnost prestao obavljati prije isteka godine, posljednjim danom u mjesecu u kojem je obveznik prestao obavljati djelatnost.

Naravno, poslovnim rashodima obveznika koji se bavi samostalnom djelatnošću smatraće se i isplaćene plaće zaposlenicima i plaćene obavezne doprinose za iste.

Poslodavac – samostalni poduzetnik dužan je da dostavi Poreznoj upravi Federacije BiH svaki mjesec:

  • Specifikaciju uz isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod pravnih i fizičkih lica (Obrazac 2001 odnosno Obrazac 2002-A-za zaposlenike sa prebivalištem u RS i BD);
  • Specifikaciju uz uplatu doprinosa poduzetnika (Obrazac 2002).

Kao poslovni rashodi moći će da budu priznati samo oni rashodi za koje postoji uredna dokumentacija i koji su u direktnoj vezi sa ostvarenjem prihoda. Kod utvrđivanja povezanosti prihoda sa rashodima polaziće se od odgovarajućih normativa, kao što je utrošak materijala, energije i slično, uzimajući u obzir specifičnost djelatnosti.

 

Međutim, neće biti moguće odbiti sljedeće rashode:

 

  • plaćene poreze na dohodak u Federaciji,
  • novčane kazne, kamate i kazne koje su dospjele radi kršenja bilo kojeg zakona,
  • rashode koji nisu nastali u vezi sa sticanjem dohotka,
  • premije osiguranja koje plaća poslodavac za svog zaposlenika, izuzev ako su premije uključene u plaću zaposlenika,
  • rashodi koji su nastali u vezi sa poslovanjem povezanih lica u mjeri u kojoj prelaze vrijednost dobara ili usluga na tržištu,
  • gubitak od prodaje ili prenosa bilo koje imovine između povezanih lica,
  • donacije političkim strankama.

 

Zakon izričito propisuje da se kao poslovni rashod ne mogu odbiti drugi troškovi koji nisu u direktnoj vezi sa samostalnim obavljanjem djelatnosti.

U tom smislu, neće biti moguće priznati rashode koji budu prelazili dozvoljeni postotak u odnosu na ostvareni prihod iz prethodne godine, rashode koji su rezultat raznih sankcija zbog kršenja odredaba zakona, a posebno se neće priznavati rashodi po osnovi plaćenog poreza na dohodak.

 

Obavezno izdavanje računa

 

Za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, porezni obveznik je dužan izdati račun koji mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

– podatke o izdavaocu računa (naziv radnje, podatke o vlasniku, odnosno nosiocu zajedničke aktivnosti),

– podatke o izdvojenom/im poslovnim prostorima (ako je promet obavljen putem takvih prostora),

– datum izdavanja računa,

– naziv robe ili usluge,

– jediničnu cijenu i ukupan iznos računa.

 

Račun se izdaje u najmanje dva primjerka, s tim da se jedan primjerak daje kupcu a drugi služi za knjiženje u poslovnim knjigama.

Obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost, a koji promet roba i usluga naplaćuju gotovinski u prometu na malo duhana, duhanskih prerađevina, dnevne štampe, lota i sportske prognoze u kioscima, pri prodaji robe i usluga na tržnicama i drugim otvorenim prostorima, nisu dužni izdavati račune. Ovi obveznici dužni su sačiniti dokument  za unos podataka o ukupnom dnevnom prometu u poslovne knjige u vidu dnevnog izvještaja koji sadrži podatke o ukupnom dnevnom prometu sa PDV-om i bez PDV-a.

 

Tržnicama i otvorenim prostorima u smislu Pravilnika… smatraju se mjesta registrovana od strane nadležnog organa kao mjesta na kojima se može vršiti prodaja robe i usluga krajnjim potrošačima. Pod prodajom na otvorenim prostorima smatra se i prodaja karata javnog prevoza putnika, prodaja karata i ostalih proizvoda putem automata.

U  skladu sa odredbama Zakonu o fiskalnim sistemima („Sl. novine Federacije BiH“, broj 81/09), obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja ne odnosi se, između ostalog, na:

  • samostalnog poljoprivrednog proizvođača, u slučaju prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda na pijačnim tezgama i porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu,
  • vlasnika samostalne zanatske radnje, u slučaju prodaje vlastitih proizvoda umjetničkog, starog zanatstva i domaće radinosti na pijačnim tezgama i sličnim objektima,
  • umjetničko i književno stvaralaštvo i scensku umjetnost,
  • djelatnost čistača cipela i nosača,

 

Zakonom… je ostavljena mogućnost da, izuzetno, na prijedlog federalnog ministra finansija, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine može svojom odlukom, polazeći od specifičnosti određene djelatnosti, odrediti i druge djelatnosti koje ne podliježu obavezi evidentiranja prometa preko fiskalnih sistema.

U tom pogledu pokazalo se potrebnim iznaći modus za omogućavanje odgovarajućih posebnih olakšica u vezi s fiskalizacijom za nekolicinu djelatnosti koje iskazuju velika protivljenja uvođenju fiskalnih kasa, posebno za pojedine vrste djelatnosti iz oblasti saobraćaja, taksista i drugih paušalaca, određenih obveznika koji rade na tezgama, kioscima i drugim otvorenim prostorima, a u proteklom periodu bili su oslobođeni registrovanja prometa po propisima o porezu na dodanu vrijednost i porezu na dohodak.

Upravo iz tih razloga, Vlada Federacije BiH krajem juna 2011. godine donijela je Odluku o određivanju drugih djelatnosti koje ne podliježu obavezi evidentiranja prometa putem fiskalnih uređaja („Sl. novine Federacije BiH”, broj 41/11).

Shodno navedenoj Odluci…, pod drugim djelatnostima kod čijeg obavljanja ne postoji obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja podrazumijevaju se i  djelatnosti:

 

  1. taksi djelatnosti koju fizička lica obavljaju sa samo jednim (vlastitim) vozilom,
  2. obrtnika i srodnih djelatnosti koji paušalno plaćaju porez na dohodak,
  3. Prodaja na tržnicama na malo (pijacama) koja se obavlja izvan trgovačkih radnji koje su rješenjem nadležnog organa registrovane za djelatnost trgovine,
  4. Prodaja na štandovima i stolovima izvan tržnica na malo, koja se obavlja na mjestima za koje je nadležni organ izdao odobrenje.

 

Prema pomenutoj Odluci Vlade Federacije BiH, praktično, svi „paušalci” su oslobođeni obavezne fiskalizacije, za razliku od odredbe Zakona o fiskalnim sistemima, prema kojoj su od te obaveze bili izuzeti samo vlasnici samostalnih zanatskih radnji, u slučaju prodaje vlastitih proizvoda umjetničkog i starog zanatstva, te domaće radinosti na pijačnim tezgama i sličnim objektima.

 

Utvrđivanje dohotka samostalnih poduzetnika / Poslovne knjige i evidencije

 

Obveznik poreza koji obavlja samostalnu djelatnost dužan je da utvrdi dohodak na temelju podataka iz poreznih knjiga i evidencija, izuzev obveznika kojima će se porez na dohodak utvrditi u paušalnom iznosu.

Pod poslovnom knjigama i evidencijama podrazumijevaju se knjige prihoda i rashoda, popisna lista dugotrajne (stalne) imovine i evidencija o potraživanjima i obavezama; sva ova knjigovodstvena dokumentacija treba da osigurava podatke o ostvarenom dnevnom prometu.

Naravno, za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu obveznik je dužan izdati račun.

Prilikom samostalnog obavljanja djelatnosti, poslovne knjige i evidencije vode se po sistemu blagajne. Princip blagajne znači da se prihod za poreznog obveznika smatra samo onaj stvarni primitak u trenutku kada je poreznom obvezniku stavljen na raspolaganje ili kada je primljen u njegovu korist, dok se odbitkom smatra samo rashod koji je plaćen.

Poreznim obveznicima koji obavljaju samostalne djelatnosti obrta i djelatnosti sličnih obrtu, poljoprivrede i šumarstva i slobodnih zanimanja dohodak se utvrđuje na osnovu propisanih poslovnih knjiga i drugih evidencija.

Izuzetno, porezni obveznici slobodnih zanimanja, koji djelatnost obavljaju kao povremene samostalne djelatnosti, a poslovne rashode utvrđuju u procentu od ostvarenog prihoda, te porezni obveznici koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaćaju u paušalnom iznosu, ne utvrđuju dohodak na osnovu poslovnih knjiga.

 

Poslovne knjige i evidencije čine:

 

1) knjiga prihoda i rashoda (obrazac KPR -1041),

2) knjiga prometa (obrazac KP-1042),

3) popisna lista dugotrajne imovine (obrazac PLDI -1043),

4) evidencija o potraživanjima i obavezama (obrazac EPO -1044).

 

Porezni obveznici koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaćaju u paušalnom iznosu nisu dužni voditi poslovne knjige, osim poreznih obveznika što ostvaruju bezgotovinski promet i plaćaju porez po odbitku po tom osnovu, koji su dužni voditi knjigu prometa (obrazac KP-1042).

Poslovne knjige moraju se voditi uredno, tačno i ažurno, te se moraju voditi odvojeno za svaki porezni period. Po isteku godine porezni obveznik dužan je poslovne knjige zaključiti i potpisati.

Ako porezni obveznik obavlja više samostalnih djelatnosti, poslovne knjige i evidencije dužan je voditi za svaku samostalnu djelatnost odvojeno.

Poslovne knjige i evidencije, uključujući i prateće kompjuterske evidencije i dokumentaciju na osnovu koje se vrši knjiženje, moraju se čuvati pet godina od dana predaje porezne prijave sačinjene na osnovu tih poslovnih knjiga.

           Obveznicima samostalne djelatnosti omogućeno je da popisnu listu dugotrajne imovine i evidenciju potraživanja i obaveza vode samo elektronski, a ove knjige ne ovjeravaju se u Poreznoj upravi, ali se knjiga prihoda i rashoda, te knjiga prometa vode u papirnoj formi, uz ovjeru u nadležnoj poreznoj ispostavi.

 

Utvrđivanje godišnjeg poreza na dohodak

 

Porez na dohodak konačno utvrđuje se na osnovu godišnje  porezne prijave poreza na dohodak (obrazac GPD-1051) koju je porezni obveznik dužan podnijeti do 31. marta tekuće za prethodnu godinu nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave prema mjestu plaćanja poreza.

Rezidentni porezni obveznici podnose godišnju poreznu prijavu za dohodak ostvaren u i izvan Federacije, a nerezidentni porezni obveznici samo za dohodak ostvaren u Federaciji.

Nosilac zajedničke djelatnosti i nosilac zajedničke imovine i imovinskih prava dužni su sačiniti godišnju prijavu dohotka od zajedničkog obavljanja samostalne djelatnosti (obrazac GPZ-1052) i dostaviti je nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave prema mjestu registracije djelatnosti, odnosno prema mjestu gdje se imovina nalazi po osnovu koje se ostvaruje dohodak. Prijavu dohotka od zajedničke djelatnosti nosilac zajedničke djelatnosti i nosilac zajedničke imovine dužan je podnijeti prije godišnje porezne prijave, a najkasnije do kraja februara tekuće za proteklu godinu.

Lice koje isključivo ostvaruje dohodak obavljanjem samostalne djelatnosti, a zapošljava lica sa posebnim potrebama i/ili invalidna lica sa utvrđenim invaliditetom više od 50%, poreznu obavezu može umanjiti za 10% za svako takvo zaposleno lice, a najviše do iznosa koji čini 50% utvrđene porezne obaveze, pod uslovom da su ta lica u tom poreznom periodu bila kod njega u radnom odnosu u kontinuitetu najmanje 10 mjeseci.

Rezidentu koji dohodak ostvari u inozemstvu, odnosno na drugoj teritoriji Bosne i Hercegovine porez na dohodak utvrdit će se na osnovu odredaba Zakona o porezu na dohodak koji je važeći na teritoriji Federacije BiH, uz priznavanje plaćenog poreza po odbitku i akontacija poreza na dohodak plaćenih u inozemstvu, odnosno na drugoj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Porezni obveznik dužan je u roku propisanom za podnošenje porezne prijave u cijelosti izmiriti obaveze na osnovu poreza na dohodak za prethodni porezni period, prema odredbama Zakona o Poreznoj upravi.

Ukoliko je porezni obveznik u toku jednog poreznog perioda na ime akontacije poreza na dohodak uplatio iznos koji je veći od iznosa godišnjeg poreza iskazanog u poreznoj prijavi, više uplaćeni iznos Porezna uprava usmjerit će za plaćanje dospjelih poreza po drugim osnovama.

Ako iznos preplate prelazi iznos dugovanja na osnovu dospjelih plaćanja poreznih obaveza, obveznik se može izjasniti da li preplaćenim iznosom želi izmiriti buduće obaveze ili želi da se izvrši povrat preplaćenog iznosa.

Prema odredbama Zakona o porezu na dohodak, povrat preplaćenog iznosa izvršiće se u roku od 90 radnih dana od dana isteka roka za podnošenje porezne prijave.

Pravo na povrat preplaćenog poreza na dohodak utvrđuje Porezna uprava donošenjem rješenja o povratu poreza, a povrat iznosa utvrđenog ovim rješenjem na tekući račun obveznika poreza u navedenom vrši ministarstvo finansija kantona na čijem području se nalazi prebivalište poreznog obveznika.

Porezna uprava, u skladu sa Zakonom o Poreznoj upravi, ima ovlaštenje da procijeni dohodak poreznog obveznika i utvrdi njegovu poreznu obavezu, odnosno podnese poreznu prijavu u ime poreznog obveznika u slučaju kada porezni obveznik sam to nije učinio u zakonom propisanom roku.

 

Utvrđivanje dohotka pri prenosu i otuđenju obrta

 

Polazeći od odgovarajućih odredaba Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima, te Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, za pitanja prenosa, otuđenja, privremenog i konačnog prestanka obrta, propisane su porezne, kao i druge obaveze koje je dužan da izvrši porezni obveznik u slučaju nastavljanja, odnosno završetka poslovanja.

 

 

Osnovne odredbe iz Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima

 

Ovim propisom, pored ostalog, predviđeno je da se, u principu, obrtnica ne može prenijeti na drugo lice, osim u specijalno propisanim slučajevima.

 

  • Međutim, ti specifični slučajevi ne odnose se na tzv. posebne obrte (obrte za koje obrtnik posjeduje odgovarajuću stručnu spremu i ima saglasnost za obavljanje posebnih obrta), koji se bez ispunjenja predviđenih uslova NIKAKO ne mogu prenijeti na drugo lice.

 

Inače, Zakon propisuje da se pod obrtom podrazumijeva samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registrovanih djelatnosti u osnovnom, dopunskom i dodatnom zanimanju, od strane fizičkih lica sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

 

Kao srodne, definisane su sve registrovane i druge djelatnosti koje obavljaju fizička lica po pravilima obrta, a ne smatraju se obrtom, kao što su, na primjer, poljoprivredne djelatnosti, u smislu člana 3. Zakona o poljoprivredi („Službene novine Federacije BiH“, broj 88/07).

 

Pod obrtnikom i licem koje obavlja srodnu djelatnost podrazumijeva se fizičko lice koje obavlja djelatnost u svoje ime i za svoj račun, s tim da se može koristiti i uslugama drugih lica, s kojima je u obavezi da sklopi ugovor o radu, u skladu sa propisima o radu i kolektivnim ugovorom.

 

 

Mogućnosti za vođenje obrta nakon smrti obrtnika do prenosa obrtnice

 

  • Zakonom je propisano da, nakon smrti obrtnika, supružnik, djeca i ostali nasljednici mogu nastaviti voditi obrt do prenosa obrtnice putem privremenog uposlenika, koji mora ispunjavati uslove iz člana 9. i člana 10. stava 1. istog propisa (državljanstvo, poslovna i zdravstvena sposobnost privremenog uposlenika, da za istog ne postoji pravosnažnom sudskom presudom izrečena zakonska mjere zabrane obavljanja obrta, da za tzv. vezane obrte privremeni uposlenik ispunjava propisane uslove stručne spreme, itd.).
  • U tom slučaju, zahtjev za odobrenje za nastavak vođenja obrta putem privremenog uposlenika podnosi se nadležnom organu u roku od 30 dana od dana smrti obrtnika.

 

  • Nakon dobivanja odgovarajućeg rješenja / odobrenja, privremeni uposlenik upisuje se u Obrtni registar i ima obavezu da vodi obrt pažnjom dobrog privrednika za račun nasljednika umrlog obrtnika, za obaveze koje nastanu za vrijeme dok vodi obrt odgovara cjelokupnom svojom imovinom, odgovara za zakonitost rada radnika koje zapošljava, a ako privremeni uposlenik postupi protivno odredbama Zakona, za štetu nastalu takvim djelovanjem, odgovara u skladu sa odgovarajućim odredbama propisa o naknadi štete.

 

Uslovi za prenos obrtnice nakon smrti obrtnika

 

  • Ukoliko nasljednici žele prenijeti obrtnicu na sebe nakon smrti obrtnika, te nastaviti voditi obrt putem uposlenika, dužni su da to prijave nadležnom općinskom organu u roku od 30 dana od dana okončanja ostavinskog postupka.
  • U tom slučaju, uz prijavu obavezno je priložiti:
  • − Izvod iz matične knjige umrlih za obrtnika,
  • − Pravosnažnu sudsku odluku o nasljeđivanju,
  • − Ime i prezime uposlenika, kao i dokaz da ispunjava gore naznačene uslove iz člana 9. i člana 10. stava 1. Zakona,
  • − Izjavu nasljednika o saglasnosti vođenja obrta putem uposlenika.
  • Nakon toga, nadležni općinski organ treba da donese odgovarajuće rješenje, te da upiše prenos obrtnice i nastavak vođenja obrta putem uposlenika u Obrtni registar.

 

Prenos obrta u slučaju gubitka poslovne sposobnosti obrtnika

 

  • U slučaju djelimičnog ili potpunog gubitka poslovne sposobnosti obrtnika, obrtnica se može prenijeti na njegovog supružnika ili na djecu, osim ako se ne radi o posebnom obrtu.
  • Ukoliko obrtnik nema supružnika, odnosno djecu, obrtnica se može prenijeti na njegove roditelje, odnosno braću ili sestre.

 

  • Supružnik ili djeca, odnosno roditelji, braća i sestre obrtnika koji je izgubio poslovnu sposobnost mogu da nastave sa vođenjem obrta putem uposlenika koji mora ispunjavati uslove iz već naznačenog člana 9. i člana 10. stava 1. Zakona.

 

  • Ako navedena lica žele da prenesu obrtnicu na sebe nakon djelimičnog ili potpunog gubitka poslovne sposobnosti obrtnika, te da nastave s vođenjem obrta putem uposlenika, dužni su da to prijave nadležnom općinskom organu u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti.
  • U toj situaciji, uz prijavu su ta lica dužna priložiti:

 

  • − Pravosnažnu sudsku odluku o oduzimanju poslovne sposobnosti obrtnika;
  • − Ime i prezime uposlenika, kao i dokaz da ispunjava uslove iz citiranih članova 9. i 10. (stava 1.) Zakona.

 

  • Poslije toga, nadležni općinski organ donosi odgovarajuće rješenje i upisuje prenos obrtnice i nastavak vođenja obrta putem uposlenika u Obrtni registar.

 

Uslovi za prenos obrtnice u slučaju kupoprodaje obrta

 

  • U slučaju kupoprodaje obrta, obrtnica se može prenijeti na drugo lice, izuzev ako se ne radi o posebnom obrtu.
  • Kupac obrta može nastaviti vođenje obrta sam, ako ispunjava uslove iz člana 9. i člana 10. stava 1. Zakona ili putem uposlenika koji mora biti u radnom odnosu kod kupca obrta i ako ispunjava uslove iz navedenih članova Zakona.
  • I u opisanom primjeru, nastavak procedure za dobivanje odobrenja za prenos obrta je vrlo sličan – kupac obrta dužan je da nadležnom općinskom organu podnese zahtjev za prenos obrtnice u roku od 30 dana od dana zaključivanja kupoprodajnog ugovora, a uz zahtjev mora priložiti:

 

  • Ovjeren kupoprodajni ugovor;
  • Dokaze o ispunjavanju općih uslova (državljanstvo, poslovna i zdravstvena sposobnost, nekažnjavanje), kao i odgovarajuće stručne spreme, odnosno dokaze o poslovnoj sposobnosti, da mu pravosnažnom sudskom presudom rješenjem o prekršaju ili upravnim aktom nije izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja obrta dok ta mjera traje (uz ispunjenje uslova propisane stručne spreme), ako se radi o stranom državljaninu;
  • Ime i prezime uposlenika, kao i dokaz da ispunjava uslove iz člana 9. i člana 10. stava 1. Zakona, ako kupac nastavlja voditi obrt putem uposlenika;
  • Potpisanu i ovjerenu izjavu od strane kupca o ispunjenju minimalnih uslova u pogledu uređenja opreme poslovnog prostora, koji udovoljavaju propisima o tehničkoj opremljenosti, zaštiti na radu, zaštiti i unapređenju čovjekove okoline, zaštiti od buke, zdravstvenim, sanitarnim i drugim uslovima, te drugim propisima koji se odnose na obavljanje određene privredne djelatnosti;
  • Ovjerenu izjavu kupca da preuzima sve obaveze nastale u toku obavljanja obrta do trenutka kupovine istog.

 

Nakon toga, kao i u drugim navedenim slučajevima ispunjenja uslova u cilju prenosa obrtnice, nadležni općinski organ donosi rješenje te upisuje prenos obrtnice i nastavak vođenja obrta putem uposlenika u Obrtni registar.

 

            Rokovi za prenos obrtnice

 

  • Ovdje posebno treba napomenuti da je u svim opisanim slučajevima prenosa obrtnice, odnosno nastavka obrta, bilo da je riječ o smrti obrtnika, gubitku njegove poslovne sposobnosti i/ili kupoprodaje obrta propisan rok za podnošenje odgovarajućeg zahtjeva nadležnom organu u navedenom kontekstu.

Ukoliko zainteresovana lica koja su stekla pravo prenosa obrtnice, odnosno kupac koji kupuje obrt propuste rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva općinskom organu koji je ovlašten za njegovo rješavanje, gube pravo na prenos obrtnice i nastavak vođenja obrta, a obrt prestaje po sili zakona.

 

 

            Utvrđivanje dohotka u slučaju otuđenja djelatnosti

 

U prethodnom dijelu teksta bilo je riječi o raznim oblicima prenosa obrtnice u smislu primjene Zakona.

 

Kada je, pak, u pitanju primjena Pravilnika, najveći broj slučajeva koji su pobrojani mogli bi se svrstati pod tzv. OTUĐENJE DJELATNOSTI.

 

Naime, prema citiranom poreznom propisu, obrt se tretira kao obavljanje osnovnog oblika SAMOSTALNE djelatnosti i za njen nastavak, odnosno prenos obrta, bitna su fizička lica koja su „otuđila“, odnosno „nastavila“ sa obavljanjem djelatnosti.

Upravo iz tog razloga, Pravilnik propisuje da se posebno utvrđuje dohodak do, a posebno nakon otuđenja samostalne djelatnosti.

Uprošteno, svako od tih lica utvrđuje svoj dohodak za odgovarajući period koji je kraći od poreznog perioda (tj. godine dana).

U principu, lice koje je otuđilo djelatnost postaje porezni obveznik zaključno sa zadnjim danom mjeseca u kojem je otuđenje izvršeno, a sljedbenik – fizičko lice – je porezni obveznik počev od prvog dana narednog mjeseca kada je otuđenje izvršeno.

U tom smislu se zaključuju, odnosno nastavljaju da vode propisane poslovne knjige za odnosnu djelatnost.

 

Naravno, u slučaju smrti obrtnika – vlasnika samostalne djelatnosti (obrta), poslove u vezi sa „otuđenjem“ djelatnosti obaviće nasljednici, odnosno od njih ovlaštena lica.

 

            Utvrđivanje dohotka u slučaju prestanka poslovanja

 

Prije nego što se „povuče“ razlika između utvrđenja dohotka u slučaju otuđenja u odnosu na prestanak poslovanja, potrebno je ukazati da postoji mogućnost privremenog prekida poslovanja.

Naime, najčešće zbog zdravstvenih, socijalnih, ali i drugih opravdanih razloga, određeni obrtnik / fizičko lice-vlasnik samostalne djelatnosti od nadležnog organa, koji mu je izdao obrtnicu, može da zahtijeva da mu omogući privremeni prekid poslovanja.

Na temelju tako dostavljanog rješenja nadležnoj ispostavi Porezne uprave, porezni obveznik dužan je da privremeno zaključi poslovne knjige, izmiri svoje obaveze i da od dana nastavka obavljanja obrta, odnosno svoje samostalne djelatnosti nastavi sa vođenjem propisanih knjiga.

 

U slučaju likvidacije obrta, slobodnog zanimanja i druge samostalne djelatnosti, porezni obveznik dužan je utvrditi dohodak tako da poslovne prihode čine:

  • Tržišna vrijednost dugotrajne imovine;
  • Tržišna vrijednost zaliha proizvoda, reprodukcijskog materijala i drugog materijala;
  • Nenaplaćena potraživanja od kupaca.

 

Prilikom likvidacije samostalne djelatnosti, članom 40. Pravilnika propisano je da će se kao poslovni rashodi podrazumijevati:

  • Knjigovodstvena vrijednost dugotrajne imovine u trenutku likvidacije;
  • Neplaćene obaveze dobavljačima i druge neplaćene obaveze u vezi sa djelatnošću;
  • Ostali izdaci u vezi sa likvidacijom.

 

Također, potrebno je istaći da je na ovaj način porezni obveznik u obavezi da utvrdi poslovne prihode i poslovne rashode i u slučaju prelaska na paušalno utvrđivanje poreza.

 

Kaznene odredbe

 

Zakonom o porezu na dohodak predviđeno je da će se po pitanju sankcija za nepoštivanje ovog propisa primjenjivati odredbe Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH.

Međutim, Zakonom o doprinosima propisana je, između ostalog, novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM, za prekršaj:

  • Poslodavca (što podrazumijeva i poslodavce-obrtnike), ako ne obračuna doprinose pri obračunu plaće, a najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je plaća dospjela za isplatu;
  • Obveznika, fizičku osobu (između ostalih i poduzetnici), ako doprinose ne obračuna do 10-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec;

 

Novčanom kaznom u visini od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM kazniće se za prekršaj:

  • Poslodavac, ako ne uplati doprinose istodobno s isplatom plaće, a najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je plaća dospjela za isplatu,
  • Obveznik, fizička osoba, ako ne uplati doprinose do 10-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec,
  • Pravna osoba i fizička osoba koja samostalno obavlja djelatnost, ako kao isplatitelj plaće Poreznoj upravi Federacije BiH ne dostavi u propisanom roku specifikaciju plaća ili drugih ličnih primitaka s obračunatim doprinosima i dokazima o isplati plaća i uplati doprinosa.

 

Obveznik plaćanja doprinosa kazniće se za prekršaj neplaćanja doprinosa na navedeni način novčanom kaznom ukoliko je prekršaj počinjen prvi put, a za prekršaj počinjen drugi put, uz novčanu kaznu, može mu se izreći i mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju do jedne godine.

 

Back To Top