Piše: Mensur HADŽIMUSIĆ, advokat
Povraćaj u prijašnje stanje je vanredno pravno sredstvo zbog kojeg se upravni postupak vraća u ono stanje koje je prethodilo određenoj procesnoj radnji vezanoj za rok, a koju je stranka propustila da izvrši u roku.
Uvjet za povraćaj u prijašnje stanje je da ne postoji mogućnost da stranka drugim sredstvima izvrši radnju koju je propustila da izvrši u roku.
Za razliku od zahtjeva kojim se u pravilu pokreće upravni postupak od lica koja su stranka ili imaju pravni interes za vođenje upravnog postupka, pokretanje postupka za povraćaj u prijašnje stanje vrši se podneskom u obliku prijedloga, odnosno ne može se pokrenuti po službenoj dužnosti.
Stranka koja traži povraćaj u prijašnje stanje dužna je da jasno i precizno navede razloge zbog kojih je propustila da u roku izvrši radnju u postupku, odnosno da ti razlozi budu opravdani kako bi organ kod koga se vodi postupak mogao udovoljiti prijedlogu za povraćaj u prijašnje stanje.
Zakon o upravnom postupku ne propisuje kriterije i standarde za ocjenu opravdanosti razloga za povraćaj, te je ostavljeno organu koji vodi postupak da u svakom konkretnom slučaju cijeni opravdanost razloga za povrat.
Povrat zbog propuštanja procesnih rokova
Bitno je istaći da se povrat u prijašnje stanje može dozvoliti samo zbog propuštanja procesnih, ali ne i materijalnopravnih rokova, odnosno rokova koji su utvrđeni posebnim zakonima iz određene upravne oblasti.
Odredbom člana 101. Zakon o upravnom postupku st. 2 i 3 propisana je obaveza organa koji vodi postupak da dozvoli povrat kada je stranka iz neznanja ili očiglednom omaškom poslala podnesak nenadležnom organu ili je očiglednom omaškom prekoračila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadležnog organa u roku od tri dana po isteku roka, a stranka bi zbog kašnjenja izgubila neka prava.
U stavu 2. navedenog člana propisano je da će se povrat dozvoliti ako se utvrdi da je stranka iz neznanja ili očiglednom omaškom podnesak blagovremeno poslala poštom ili neposredno predala nenadležnom organu.
Dakle, prijedlogu za povraćaj će se udovoljiti:
– ako je iz neznanja ili očiglednom omaškom podnesak poslat poštom ili neposredno predat nenadležnom organu i
– ako je podnesak predat blagovremeno.
U slučaju iz stava 3. navedenog člana, povrat u prijašnje stanje će se dozvoliti:
– ako je stanka očiglednom omaškom prekoračila rok;
– ako je podnesak ipak primljen od nadležnog organa u roku od tri dana po isteku roka u kome je trebalo izvršiti neku radnju i
– ako bi stranka zbog kašnjenja izgubila neko pravo.
Ukoliko organ koji vodi postupak utvrdi da su kumulativno ispunjeni navedeni uvjeti, dužan je udovoljiti prijedlogu za povrat.
Prijedlog za povrat podnosi se u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog za propuštanje, odnosno od dana saznanja za propuštanje, a ako se povrat traži zbog toga što nije dostavljen neki podnesak uz prijedlog za povrat, prilaže se i taj podnesak. Nakon isteka roka od tri mjeseca od dana propuštanja povrat se ne može tražiti. U prijedlogu za povrat stanka iznosi činjenice i okolnosti zbog kojih je spriječena da izvrši u roku propuštenu radnju ili da te okolnosti učini bar vjerovatnim. O prijedlogu za povrat odlučuje se zaključkom uz prethodno izjašnjenje protivne stranke, a ako su činjenice na kojim se prijedlog zasniva opće poznate, organ kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju može donijeti zaključak kojim se dozvoljava povrat u prijašnje stanje i bez izjašnjenja protivne stranke.
Dozvoljena žalba?
Protiv zaključka kojim se dozvoljava povrat nije dozvoljena žalba izuzev ako je donosen po prijedlogu koji je neblagovremen ili nedopušten, dok je protiv zaključka kojim je odbijen prijedlog za povrat žalba dopuštena.
Kad se udovoljava prijedlogu za povrat, tada u jednostranačkim stvarima i nema razloga za žalbu jer je prijedlogu udovoljeno, ali kada se radi o dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima, protivna stranka ima razlog za izjavljivanje žalbe, ali imajući u vidu načelo da svaka od stranaka iznese sve činjenice i dokaze u cilju boljeg i potpunijeg razriješenja stvari, to nije dato pravo protivnoj stranci da izjavljuje žalbu protiv zaključka kojim je udovoljeno prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.
Na ovaj način se upravna stvar rješava u potpunosti, omogućava svakoj od stranaka da iznese sve činjenice i dokaze, te ovakav način postupanja ima prednost u odnosu na korištenje pravnih sredstava od strane protivne stranke, a posebno imajući u vidu da nisu ni u čemu povrijeđena prava protivne stranke.
Nemogućnost izjavljivanja žalbe zbog udovoljavanja prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ne treba dovoditi u vezu sa institutom neblagovremenosti i nedopuštenosti prijedloga jer ukoliko je organ koji vodi postupak dozvolio povrat u prijašnje stanje, a prijedlog nije dopušten ili je neblagovremen, protivna stranka ima pravo žalbe.
Kada se protiv zaključka o odbijanju prijedloga za povrat izjavljuje žalba, to je moguće samo kada je zaključak donio prvostepeni organ, odnosno protiv zaključka o prijedlogu za povrat koji je donio drugostepeni organ koji odlučuje u drugom stepenu o glavnoj stvari, bez obzira da li je prijedlog uvažen ili nije, žalba nije dopuštena.
Prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ koji odlučuje o prijedlogu na povrat može privremeno prekinuti postupak dok zaključak o prijedlogu kojim je odlučeno o povratu ne postane konačan.
Ako se prijedlog za povrat u prijašnje stanje dozvoli, postupak se vraća u ono stanje u kome se nalazio prije propuštanja radnje, a istovremeno se poništavaju svi upravni akti koje je organ donio u vezi sa propuštanjem.
Postavlja se pitanje da li se samim podnošenjem prijedloga za povrat može zaustaviti tok postupka, odnosno u kojim slučajevima nadležan organ može zaustaviti tok postupka jer povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zaustavlja tok postupka.
Organu koji odlučuje o prijedlogu za povrat data je mogućnost diskrecione ocjene da li će zaustaviti tok postupka nakon što mu je dostavljen prijedlog za povrat u prijašnje stanje ukoliko ocijeni da postoji velika vjerovatnoća da će prijedlog biti dozvoljen, te bi u tom smislu bilo necjelishodno dalje vođenje postupka, a imajući u vidu posljedice koje bi izazvale usvajanje prijedloga. Ukoliko je uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje dostavljena i žalba protiv prvostepenog rješenja, nadležni organ će prvo odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašenje stanje, te ukoliko isti uvaži, postupiće po žalbi.
