Novi Zakon o porezu na dobit, i pored sličnih rješenja u odnosu na ranije propise o oporezivanju dobiti, preciznije, tačnije i usaglašenije sa odgovarajućim zakonima reguliše oporezivanje i oslobađanje od oporezivanja pri spajanju, pripajanju i podjeli društava i drugih pravnih lica.
Također, postoje i „inovacije” u oporezivanju nakon otvaranja stečajnog postupka, što se odnosi i na preciznije propisane obaveze za porezne obveznike nakon otvaranja likvidacionog postupka pa do završetka istog
Piše: Fuad BALTA, dipl. ecc.
Na sličan način kao i u prethodnim godinama, Zakonom o porezu na dobit („Službene novine Federacije BiH“, broj 15/16) propisan je način oporezivanja prilikom statusnih promjena određenih društava.
Međutim, u slučajevima spajanja, pripajanja, podjele, stečaja i likvidacije, prije toga potrebno je konsultovati i sljedeće zakone:
- Zakon o privrednim društvima („Službene novine Federacije BiH“, broj 81/15)
- Zakon o stečaju („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/03, 33/04 i 47/06)
- Zakon o likvidaciji („Službene novine Federacije BiH“, broj 29/03)
- Zakon o Poreznoj upravi Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH”, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15) i
- Zakon o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH“, br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13).
Pojam spajanja, pripajanja, podjele i promjene oblika društva
Prema odredbama članova 64.-66. Zakona o privrednim društvima, dva ili više društava mogu se spojiti tako da prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije osnuju novo društvo koje postaje njihov pravni sljednik.
Društvo se može pripojiti prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije drugom društvu koje postaje njegov pravni sljednik.
Društvo se može podijeliti prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije na dva ili više društava koja postaju njegovi pravni sljednici, solidarno odgovorni za njegove obaveze na jedan od sljedećih načina:
- pripajanjem, kada društvo koje se dijeli prenese na dva ili više postojećih društava ukupnu imovinu i obaveze ili
- osnivanjem novih društava, kada društvo koje se dijeli prenese na dva ili više novih društava ukupnu imovinu i obaveze.
U navedenim slučajevima spajanja, pripajanja ili podjele društva, dioničari ili vlasnici udjela spojenog, pripojenog ili podijeljenog društva dobijaju dionice (udjele) društva sljednika, uz mogućnost isplate u novcu do 10% ukupne nominalne vrijednosti dionica (udjela) koje društva sljednici emituju po tom osnovu.
Svako društvo, isključujući društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću i otvoreno dioničko društvo, može promijeniti oblik.
U navedenom smislu, otvoreno dioničko društvo može se podijeliti pripajanjem sa dva ili više postojećih otvorenih dioničkih društava ili podjelom na dva ili više novih otvorenih dioničkih društava.
Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli i promjeni oblika društva
Odluku o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika društva, u društvu sa neograničenom solidarnom odgovornošću i komanditnom društvu donose članovi društva, a u društvu sa ograničenom odgovornošću i dioničkom društvu, takvu odluku donosi skupština društva, na način utvrđen osnivačkim aktom ili statutom, u skladu sa Zakonom.
U postupku spajanja, identičnu odluku moraju donijeti sva društva koja se spajaju, a u postupku pripajanja, identičnu odluku mora donijeti društvo koje se pripaja i društvo kojem se ono pripaja.
Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika donosi se na osnovu plana reorganizacije, koji uprava i nadzorni odbor ili drugi organ svakog društva učesnika, ovlašten osnivačkim aktom ili statutom, moraju pripremiti i o njemu obavijestiti dioničare, odnosno članove društva i povjerioce društva najmanje 30 dana prije datuma odlučivanja.
Odluku o namjeravanoj reorganizaciji društvo je dužno objaviti u sredstvima javnog informiranja.
Istovremeno sa upisom u registar društava, društva nastalog spajanjem društava, pripajanja društva drugom društvu i podjele društva na više novih društava, u registar društava upisuje se prestanak društva koje je spojeno, pripojeno ili podijeljeno.
(Ne)oporezivanje prilikom spajanja, pripajanja i podjele društava
Shodno odredbama članova 26. i 27. Zakona o porezu na dobit, propisana je obaveza sačinjavanja poreznog bilansa za obveznika kod kojeg je došlo do statusne promjene koja uključuje: spajanje, pripajanje, podjela, promjena oblika i prestanak društva, kao i da prava i obaveze iz porezno-pravnog odnosa preuzimaju pravni sljednici.
Ukoliko obveznik mijenja pravni oblik (spajanje, pripajanje, podjela), pri čemu se nastavljaju voditi knjigovodstvene vrijednosti imovine i obaveza, mijenjanje pravnog oblika ne utiče na oporezivanje.
Ako se u tom slučaju ne nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti, razlika kapitala koja proizilazi iz promjene pravnog oblika, smatra se oporezivom dobiti.
Prava i obaveze spojenih, pripojenih ili podijeljenih obveznika preuzima pravni sljednik iz porezno pravnog odnosa.
Obveznici koji se spajaju, pripajaju ili dijele dužni su da dostave nadležnoj ispostavi Porezne uprave Federacije BiH prema svom sjedištu finansijske izvještaje i poreznu prijavu sa poreznim bilansom, računajući od dana koji prethodi danu spajanja, pripajanja ili podjele.
Kontinuitet u oporezivanju
Odredbe člana 27. Zakona o porezu na dobit preciznije definišu oporezivanje poreznih obveznika usljed statusnih promjena, posebno ako postoji tzv. kontinuitet u oporezivanju, a od kojeg zavisi dalji način oporezivanja.
Kao parametar kontinuiteta oporezivanja, posmatra se vrednovanje prenesene imovine i obaveza u bilans stanja.
Tako, ukoliko postoji kontinuitet, nije potrebno podnositi dva porezna bilansa (do momenta statusne promjene i od), a ako ne postoji, potrebno je izdvojiti dva porezna perioda sa aspekta podnošenja prijave poreza na dobit i poreznog bilansa.
Razlika kapitala nastala statusnom promjenom kod koje nije bilo kontinuiteta, ulazi u oporezivu dobit.
Konkretnije, ako pri spajanju, pripajanju ili podjeli postoji kontinuitet u oporezivanju, smatra se da obveznik nastavlja djelatnost, te to nema uticaja na oporezivanje.
Kontinuitet u oporezivanju postoji ako pri prijenosu na pravnog sljednika ne dolazi do promjena u procjeni imovine i obaveza.
Ove odredbe primjenjuju se neovisno o tome da li se radi o jednom ili više društava koja su izvršila prijenos na pravne sljednike, odnosno društva koja nastaju.
U vezi sa kontinuitetom u oporezivanju, specifični su različiti slučajevi promjene oblika društva i prijenosa gubitaka koji su bili uočeni u prethodnim periodima oporezivanja.
Saglasno ranijem Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dobit, a isto rješenje očekuje se i u podzakonskom propisu koji će donijeti federalna ministrica finansija (ovo iz razloga što su odredbe „novog” istovjetne odredbama dosadašanjeg Zakona o porezu na dobit), u slučaju pripajanja društva koje je poslovalo sa gubitkom pravnom licu koje bude iskazalo dobit, društvo sljednik neće moći u poreznom bilansu iskazivati porezne gubitke pripojenog društva, niti uz porezni bilans prilagati pregled nastalih, iskorištenih i neiskorištenih poreznih gubitaka iz prethodnih perioda navedenog društva, s obzirom na to da se u porezni bilans društva sljednika za novi period – od datuma statusne promjene – neće prenositi nijedna stavka iz poreznog bilansa društva koje se pripojilo.
Društvo sljednik, počevši od novog početnog stanja (u kojem su sadržana i stanja imovine i obaveza društva koje se pripojilo) nastaviće sa poslovanjem, a za period od dana nastanka statusne promjene do 31. 12. u istoj godini biće u obavezi da preda sve zakonima propisane izvještaje.
Dakle, u navedenom slučaju bilo bi neosnovano kada bi se umanjivala osnovica za oporezivanje dobiti društva sljednika koje je poslovalo sa ostvarenom dobiti, pošto ne bi postojano kontinuitet u oporezivanju, s obzirom na to da bi se u tom slučaju izmijenila procjena obaveze poreza na dobit.
Ako bi, pak, došlo do podjele društva koje je poslovalo sa gubitkom, radilo bi se o drugačijoj poreznoj situaciji – ukoliko je društvo prednik poslovalo sa poreznim gubitkom, isti (gubitak) bi se mogao prenijeti na tri nova društva sljednike, jer bi postojao kontinuitet u oporezivanju, odnosno ne bi bilo promjena u procjeni obaveza za porez na dobit.
S tim u vezi, ovdje je potrebno navesti i odredbe člana 34. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, kao lex specialis propisa, prema kojima u slučaju bilo kojeg oblika reorganizacije pravnog lica ili organizacije (spajanje, pridruživanje, dijeljenje, odvajanje, itd.), poreznu obavezu pravnog lica ili organizacije koja je bila predmet reorganizacije izmiruje njen nasljednik (nasljednici).
Odgovornost za plaćanje kazni za kršenje poreznih zakona koje se desilo prije reorganizacije pravnog lica ili organizacije prelazi na nasljednika (nasljednike) pravnog lica ili organizacije koja je bila predmet reorganizacije.
Oporezivanje prometa nekretnina u slučajevima statusnih promjena društva
Oporezivanje prometa nepokretnosti za područje Federacije BiH uređeno je kantonalnim zakonima i propisima koji tretiraju oblast prometa nepokretnosti i prava, odnosno prijenosa vlasništva na nekretninama.
U nekim kantonima propisana je olakšica u slučajevima kada se nekretnine unose u privredno društvo kao osnivački ulog ili povećanje osnovnog kapitala, odnosno kada se nekretnine stiču u postupku pripajanja i spajanja privrednih društava u smislu Zakona o privrednim društvima.
Međutim, i u slučajevima kada nije propisana navedena olakšica za plaćanje poreza, prilikom prometa, odnosno prijenosa vlasništva nekretnina, potrebno je obratiti pažnju i na definiciju prometa u konkretnom kantonalnom zakonu o porezu na promet nekretnina.
Tako npr. u Srednjobosanskom kantonu pod prometom nekretnina tretira se prodaja, zamjena i drugi način stjecanja nekretnine, uz naknadu između pravnih i fizičkih lica.
Ukoliko prilikom prijenosa vlasništva nekretnine nije plaćena nikakva naknada, u konkretnom slučaju ne radi o prometu nekretnine za koju treba platiti porez na promet nekretnina.
Oporezivanje u vezi sa stečajem
Prema članu 51. Zakona o stečajnom postupku, otvaranjem istog (stečajnog postupka), na temelju donesenog rješenje iz člana 48. istog zakona, prava stečajnog dužnika da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika.
S tim u vezi, članom 28. Zakona o porezu na dobit izdvojena je statusna promjena – stečaj, s aspekta podjele perioda kad je moguće vršiti oporezivanje.
U tom smislu, propisano je da se od perioda donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka do dana početka primjene plana reorganizacije kod stečaja ili pravosnažnog rešenja o nastavljanju stečajnog postupka, kao i dobit obveznika u postupku reorganizacije, oporezuje u skladu sa Zakonom o porezu na dobit, uz obavezu sačinjavanja poreznog bilansa u roku od 30 dana.
Konkretno, to znači da porezni obveznik sačinjava poreznu prijavu u roku od 30 dana od dana:
- otvaranja stečajnog postupka, sa stanjem na dan otvaranja i
- početka primjene plana reorganizacije, sa stanjem na taj dan.
Dobit poreznog obveznika u periodu od pravosnažnosti rješenja o nastavljanju stečajnog postupka do pravosnažnosti rješenja o zaključenju stečajnog postupka, utvrđuje se kao pozitivna razlika vrijednosti imovine obveznika sa kraja i sa početka perioda stečaja, poslije namirenja povjerilaca.
Vrijednost imovine obveznika sa početka perioda stečaja predstavlja vrijednost imovine na dan otvaranja stečajnog postupka korigovana za promjene nastale do početka perioda stečaja.
U tom smislu, obveznik sačinjava poreznu prijavu u roku od 30 dana od dana:
- pravosnažnosti rješenja o nastavljanju stečajnog postupka, sa stanjem na dan pravosnažnosti tog rešenja i
- pravosnažnosti rješenja o zaključenju stečajnog postupka, sa stanjem na dan pravosnažnosti tog rješenja.
Kako se za stečaj primjenjuje Zakon o stečajnom postupku, navedenim odredbama Zakona o porezu na dobit izvršeno je usklađivanje ovog člana sa pomenutim zakonom.
Potrebno je posebno napomenuti da oporezivanje u vezi sa stečajem nije bilo posebno predviđeno ranijim zakonom o oporezivanju dobiti pa je bilo mnogo problema u praksi, pošto su se za stečajni postupak, uglavnom, analogno primjenjivale odredbe Zakona koje su se odnosile na likvidaciju, što ni u kom slučaju nije isto.
S tim u vezi, postojali su i signifikantni problemi u razumijevanju određenih odredaba Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH u odnosu na odredbe Zakona o stečaju u pogledu prava poreznog organa prema pravima stečajnog upravnika nakon donošenja njegovog pravosnažnog rješenja o pokretanju stečajnog postupka.
Naime, postoje različita mišljenja kada je u pitanju prioritet primjene odredaba Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH o prinudnoj naplati u odnosu nad primjenom odredaba Zakona o stečajnom postupku, što je čak dovelo i do izvjesnog broja blokada računa određenih društava za koje je već bio pokrenut stečajni postupak.
Odredbom člana 2. Zakona o Poreznoj upravi propisano je da odredbe koje se odnose, između ostalog, i na prinudnu naplatu, imaju prioritet u odnosu na odredbe drugih zakona.
Međutim, Zakonom o stečajnom postupku propisano je da se nakon otvaranja stečajnog postupka obustavljaju svi postupci prinudne naplate, te je istim isključivo pravo stečajnom upravniku da iz stečajne mase namiruje povjerioce, makar oni bili i „državni“ organi, koji nisu uspjeli da provedu potrebne aktivnosti DO momenta pokretanja stečajnog postupka.
Isplata plaća za društva u stečaju
Za društva u stečaju uobičajeno je da je riječ o isplati plaća za neki raniji period (od 1992. godine pa nadalje), pri čemu se obično javlja dilema u vezi sa načinom isplate plaće i „izborom“ propisa koje treba primijeniti u ovim situacijama. Naime, postavljaju se pitanja u vezi sa načinom isplate plaća, da li se ovakve isplate plaća radnicima mogu izvršiti gotovinski ili isključivi putem žiro-računa, i koje poreze i doprinose je potrebno uplatiti po osnovu ovih isplata i prema kojim propisima.
Shodno članu 21. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH“, br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13 i 45/14), poslodavac i isplatilac dohotka koji ima obaveze poslodavca dužni su obračunati, obustaviti i na propisani račun uplatiti akontaciju poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti. Pri isplati prihoda od nesamostalne djelatnosti u novcu, plaćanje poreza dospijeva istovremeno sa isplatom, odnosno isplata dohotka i uplata poreza na dohodak vrši se istog dana ili narednog dana po izvršenoj isplati.
Saglasno članovima 41. Zakona o porezu na dohodak i 71. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, isplate prihoda koji se smatraju dohotkom treba da se vrše na račun obveznika poreza otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet. Izuzetak predstavljaju prihodi nabrojani u članu 71. stavu 2. istog člana Pravilnika, među kojima nisu plaće zaposlenika.
Prema tome, isplatilac dohotka dužan je da obračuna i uplati porez na dohodak i doprinose na plaće za neki raniji period, prema propisima o porezu na dohodak i doprinosima koji su na snazi u momentu isplate plaće, tj. prema propisima o porezu na dohodak i doprinosima koji se primjenjuju od 1. januara 2009. godine.
U konkretnom slučaju, trebalo bi primijeniti redukovanu formulu (bez ličnih odbitaka) iz člana 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa („Službene novine Federacije BiH“, br. 64/08 i 81/08) radi utvrđivanja bruto-plaće zaposlenika, tj. osnovice za obračun poreza na dohodak i doprinosa kako ne bi došlo do umanjivanja iznosa isplaćenog zaposleniku.
U vezi sa primjenom ličnih odbitaka u navedenim slučajevima, postoje razlike, zavisno od činjenice da li su zaposlenici društva koje je u stečaju i dalje zaposlnici ili je riječ o isplati plaća za bivše zaposlenike. Ukoliko je riječ o bivšim zaposlenicima društva, društvo u stečaju im neće obračunavati lični odbitak. Zaposlenici imaju pravo na primjenu ličnog odbitka u momentu podnošenja godišnje prijave poreza na dohodak, pod uslovom da su prilikom isplate zaostalih plaća posjedovali poreznu karticu, a da pravo na lični odbitak nisu ostvarili kod drugog poslodavca.
Prijava/odjava direktora
U principu, direktor, kao odgovorno lice u društvu, ne bi se trebao brisati iz sudskog registra, odnosno Jedinstvenog sistema registracije doprinosa Porezne uprave, prije pokretanja stečajnog, odnosno likvidacionog postupka, izuzev u slučaju imenovanja drugog lica za direktora.
U skladu sa Zakonom o stečajnom postupku, sa danom otvaranja stečajnog postupka, tj. registracije stečaja u sudskom registru, stiču se uslovi za odjavu direktora s obzirom na to da stečajni upravnik preuzima dalju odgovornost za izmirenje obaveza društva u stečaju.
Porezni tretman likvidacije
Prema odredbama članova 29. i 30. Zakona o porezu na dobit, dobit poreznog obveznika u postupku likvidacije, od dana donošenja rješenja o otvaranju likvidacionog postupka, do dana pravosnažnosti rješenja o okončanju likvidacionog postupka, podliježe oporezivanju.
Dakle, dobit obveznika u toku likvidacije utvrđuje se upoređivanjem neto imovine obveznika na početku i na kraju postupka likvidacije.
Obveznik nad kojim se otvara postupak likvidacije dužan je da na dan otvaranja postupka likvidacije zaključi poslovne knjige i sastavi bilans likvidacije, odnosno godišnji obračun.
Porezni obveznik sačinjava poreznu prijavu u roku od 30 dana od dana:
- otvaranja likvidacionog postupka, sa stanjem na dan otvaranja i
- pravosnažnosti rješenja o okončanju likvidacionog postupka, sa stanjem na dan pravosnažnosti tog rješenja.
Na ovaj način izvršeno je usklađivanje Zakona o porezu na dobit sa Zakonom o likvidacionom postupku, kojim se uređuje oblast likvidacije pravnih lica.
U tom kontekstu, ako je likvidacioni višak imovine (tj. ostatak neto movine) veći od upisanog kapitala u sudski registar pravnog lica, koji pripada vlasniku pravnog lica poslije oporezivanja i isplate knjigovodstvene vrijednosti neto imovine nad kojim je okončan postupak likvidacije, odnosno zaključen postupak stečaja, ostvareni višak ima status dividende.
Ukoliko je tu dividendu ostvario vlasnik-pravno lice, ista je oporeziva sa 5% u skladu sa članom 38. Zakona o porezu na dobit, a ako ju je ostvarilo fizičko lice (rezident ili nerezident, svejedno), kompletan iznos ostvarene/isplaćene dividende je neoporeziv, saglasno članu 5. tački 1) Zakona o porezu na dohodak.
Vrijednost neto imovine poistovjećuje se sa njenom tržišnom vrijednošću nakon okončanja postupka stečaja, odnosno likvidacije.
Ako je knjigovodstvena vrijednost kapitala (udjela) veća od iznosa likvidacionog viška, te vlasnik kapitala ostvari gubitak, nastali gubitak ne priznaje se kao porezno dopustivo umanjenje porezne osnovice.
To znači da se višak imovine vrednuje po njenoj tržišnoj vrijednosti, a da se za nastali gubitak ne može umanjiti porezna osnovica i isti je porezno nepriznat.
Odgovornost fizičkog lica u postupku likvidacije i stečaja
Shodno članu 29. stav 1. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, fizičko lice je odgovorno za porez, kaznu ili kamatu koju pravno lice ili druga organizacija ne obustavi pravilno ili ne naplati, odnosno ne izvrši uplatu na odgovarajući račun:
– ako je to fizičko lice direktor pravnog lica ili organizacije ili
– ako je to fizičko lice ovlašteno da raspolaže sredstvima ili odobrava sredstva pravnog lica ili organizacije.
Prema stavu 2. istog člana Zakona, porezna obaveza pravnog lica ili organizacije za koju su fizičko lice ili fizička lica odgovorna u skladu sa ovim članom biće solidarna odgovornost pravnog lica ili organizacije i fizičkog lica ili fizičkih lica, dok se porezna obaveza ne naplati u punom iznosu od bilo kojeg solidarno odgovornog lica. Porez, kazna i kamata ni pod kojim uslovima ne mogu biti naplaćeni dva ili više puta.
Saglasno članu 30. stav 1. Zakona, fizičko lice iz člana 29. ovog zakona je, također, odgovorno za druge poreze pravnog lica ili organizacije:
– ako je to fizičko lice primilo nalog za plaćanje kojim se dokumentuje činjenica da pravno lice ili organizacija nije izvršila uplatu porezne obaveze i
– ako je to fizičko lice nakon toga odobrilo trošenje sredstava ili usmjerila sredstva u neke druge svrhe, a ne u svrhe izmirivanja porezne obaveze.
Članom 2. istog člana Zakona, propisano je da porezna obaveza fizičkog lica, prema ovom stavu neće prelaziti iznos sredstava koje je, nakon prijema naloga, to fizičko lice potrošilo u druge svrhe, a ne u svrhe izmirivanja porezne obaveze.
Shodno članu 32. Zakona o Poreznoj upravi:
– Poreznu obavezu pravnog lica ili organizacije u postupku likvidacije izmiruje likvidaciona komisija pravnog lica ili organizacije iz novčanih sredstava pravnog lica ili organizacije uključujući prihode od prodaje njene imovine.
– Ako je pravno lice, druga organizacija ili posebna organizaciona jedinica predmetom likvidacije, a ne postoje dovoljna sredstva niti imovina za izmirenje porezne obaveze, neplaćena porezna obaveza može postati odgovornost fizičkih lica u skladu sa čl. 29. i 30. ovog zakona.
Članom 59. stavom 1. Zakona propisano je da u slučaju kada je konstatovano da je porezni obveznik nelikvidan, porezna obaveza se smatra nenaplativom za dato vrijeme i briše se iz evidencije naplativih poreznih obaveza.
Prema stavu 2. istog člana Zakona, konstatovanje nelikvidnosti jednog poreznog obveznika ne sprečava Poreznu upravu da poduzme odgovarajuće prinudne mjere protiv drugih odgovornih fizičkih i pravnih lica sve dok period za naplatu porezne obaveze, prema ovome zakonu, ne istekne.
Saglasno članu 74. stav 4. poglavlja XV – ROKOVI I ZASTARA Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, u slučaju najavljenog stečaja ili likvidacije poreznog obveznika, rok za naplatu porezne obaveze će se produžiti do donošenja odluke o stečaju ili likvidacije plus 6 mjeseci.
Prema tome, Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH propisana je odgovornost fizičkog lica – direktora u pravnom licu, mogućnost prinudne naplate tokom postupka likvidacije i nakon proglašenja nelikvidnosti, sve dok period za naplatu porezne obaveze prema Zakonu ne istekne, te da će se, u slučaju najavljenog stečaja ili likvidacije poreznog obveznika, rok za naplatu porezne obaveze produžiti do donošenja odluke o stečaju ili likvidacije plus 6 mjeseci.
Kao što je već napomenuto, citiranim odredbama Zakona o Poreznoj upravi nije spomenuta odgovornost fizičkog lica u postupku stečaja, već, isključivo, u postupku likvidacije.
S tim u vezi, potrebno je pomenuti član 64. Zakona o stečajnom postupku, koji se odnosi na ličnu odgovornost članova društva, a prema kojem je propisano da, ako je stečajni postupak otvoren nad društvom čiji članovi lično odgovaraju za obaveze društva, zahtjeve protiv članova društva po osnovu njihove lične odgovornosti, koji proizilaze iz odredbi ovog ili nekog drugog zakona za vrijeme stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravnik.
***
I pored sličnih rješenja o odnosu na ranije propise o oporezivanju dobiti, novi Zakon o porezu na dobit preciznije, tačnije i usaglašenije sa odgovarajućim zakonima reguliše oporezivanje i oslobađanje od oporezivanja pri spajanju, pripajanju i podjele društava i drugih pravnih lica.
Također, postoje i „inovacije” u oporezivanju nakon otvaranja stečajnog postupka, što se odnosi i na preciznije propisane obaveze za porezne obveznike nakon otvaranja likvidacionog postupka pa do završetka istog.
