ZIPS: Transferne cijene – Privredna štampa

22/08/2016
Vijesti

Pošto je Zakonom o porezu na dobit propisano da se za potrebe kontinuiranog praćenja transakcija između povezanih lica obavezno dostavljaju podaci o tim transakcijama Poreznoj upravi, ukoliko ukupni iznos prelazi 500.000 KM, transferne cijene doimaju se kao jedan od najvažnijih segmenata navedenog propisa.

Za razliku od Evropske unije, gdje za uvid u sve poslovne aktivnosti između fizičkih i pravnih lica postoji transparentna elektronska povezanost, u poslovnim odnosima domaćih pravnih lica povezanim sa stranim fizičkim licima i firmama u početku će biti veoma problematično „dohvatiti“ transferne cijene

Piše: Fuad BALTA, dipl. ecc.

Saglasno odredbama „starog“ Zakona o porezu na dobit („Službene novine Federacije BiH“, br. 97/07, 14/08 i 39/09), kao i novog zakona istog naziva, objavljenog u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 15/16, pod transfernom cijenom smatra se cijena nastala u vezi sa transakcijama, sredstvima ili stvaranjem obaveza među povezanim pravnim i fizičkim licima u zemlji i inostranstvu.

Međutim, novi Zakon o porezu na dobit ima nekih značajnih novina koje se u prvom redu odnose na preciziranje odredaba oko transfernih cijena, te uvođenje decidno određenih kaznenih odredaba za prekršaje u tom kontekstu.

Polazeći od značaja i složenosti transfernih cijena, čija pojmovna određenost, očigledno, u „starim” propisima nije bila potpuna, federalna ministrica finansija ima obavezu da u roku od šest mjeseci donese Pravilnik o transfernim cijenama (kao i Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit).

Prilikom utvrđivanja transfenih cijena, prema propisima o porezu na dobit, uobičajeno je da se slijede Smjernice OECD-a za određivanje transfernih cijena za multinacionalna trgovačka društva i porezne uprave iz 1995. godine i OECD Model ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja pa se očekuje da će navedene smjernice biti konkretizovane i pojašnjene u spomenutom podzakonskom propisu, koji će uskoro biti i objavljen.

Transferne cijene prema „starom” i novom Zakonu o porezu na dobit

Radi podsjećanja, prema ranijem zakonskom određenju, povezanim licem sa obveznikom smatralo se ono fizičko lice ili pravno lice u čijim se odnosima sa obveznikom javljala mogućnost neposrednog ili posrednog učestvovanja u upravljanju, kapitalu, kontroli ili značajnijeg uticaja na poslovne odluke.

Posjedovanje više od polovine ili pojedinačno najvećeg dijela dionica ili udjela podrazumijevalo je omogućenu kontrolu, a pod pojmom značajnijeg uticaja smatrao se uzajamno veliki obim kupoprodaje, tehnološka zavisnost ili na drugi način stečena kontrola nad upravljanjem.

Obveznik je bio dužan da transferne cijene posebno prikaže u svom poreznom bilansu, te da posebno prikaže vrijednosti istih transakcija po cijenama koje bi se ostvarile na tržištu takvih ili sličnih transakcija da se nije radilo o povezanim licima (princip „van dohvata ruke“).

Razlika između cijene utvrđene primjenom principa „van dohvata ruke“ i transferne cijene uključivala se u poreznu osnovicu i bila je oporezovana.

Prilikom utvrđivanja cijene transakcije po principu „van dohvata ruke“ koristile su se uporedive cijene na tržištu, a kada to nije moguće, metoda koštanja uvećana za uobičajenu zaradu.

Kod kredita koje je obveznik uzimao od povjerioca sa „statusom“ povezanog lica, kamata i pripadajući troškovi koji su se priznavali u rashode u poreznom bilansu nisu mogli biti veći od onih po kojima je na tržištu bilo moguće uzeti takav kredit u obračunskom periodu.

Razlika između tržišne kamate i kamate po kreditu između povezanih lica imala je status dividende.

Međutim, prema odredbama članova 44. i 45. važećeg Zakona o porezu na dobit (dalje: Zakon), porezni obveznik koji učestvuje u transakciji sa povezanim licem mora utvrditi svoju oporezivu dobit na način koji je u skladu sa principom „van dohvata ruke“.

U tom smislu, oporeziva dobit poreznog obveznika koji učestvuje u jednoj ili više transakcija s povezanim licima u skladu je sa principom „van dohvata ruke“, ukoliko se uslovi transakcija sa povezanim licima ne razlikuju od uslova koji bi bili primijenjeni između nezavisnih lica u uporedivim transakcijama provedenim pod uporedivim okolnostima, a transakcije su uporedive gdje:

* nema značajnih razlika između njih koje bi mogle bitno uticati na finansijske rezultate koji se ispituju po metodi transfernih cijena koja se primjenjuje; ili

* takve razlike postoje, ukoliko se mogu izvršiti razumno precizna prilagođavanja radi otklanjanja efekata takvih razlika.

Dakle, transakcije između povezanih lica mogu se, ali ne moraju obavljati pod povoljnijim uslovima, s namjerom prenosa dobiti iz jednog na drugo lice.

Ukoliko dolazi do prenosa dobiti iz jednog na drugo lice, takve transakcije imaju karateristike transferne cijene.

Iz tog razloga, Zakon definiše da se transakcije koje se obavljaju između povezanih lica moraju iskazati po principu „van dohvata ruke“, što znači da ne smiju izlaziti iz okvira tržišnih uslova i vrijednosti.

Međutim, ukoliko se transakcije ne iskazuju po principu „van dohvata ruke“ (koji je usvojen jer je u široj međunarodnoj primjeni) nastala razlika se uključuje u oporezivu dobit.

U tom kontekstu uvedena je tzv. „analiza uporedivosti“ kao međunarodni standard propisan Smjernicama o transfernim cijenama izdat od strane OECD-a, kojom se propisuje način upoređivanja, tj. uporedne okolnosti / uslovi i uporedne transakcije, za razliku od „starog“ zakona, koji nije „prepoznavao“ način i uslove upoređivanja, nego isklučivo uporednu cijenu kod metode uporedive transakcije.

Nadalje, pod pojmom povezana lica se, shodno Zakonu, podrazumijevaju bilo koja dva lica ukoliko jedno lice djeluje ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama drugog lica ili ukoliko oba djeluju ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama trećeg lica, bez obzira na to da li su te smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili želje saopćeni.

Ovo određenje asocira da se pod povezanim licem najvjerovatnije tretira direktor pravnog lica u vlasništvu bilo kojeg fizičkog ili pravnog lica, odnosno kombinacije ovih lica.

Povezanim licima smatraju se posebno sljedeća lica:

bračni i vanbračni drug, potomci usvojenici i potomci usvojenika, roditelji, usvojioci, braća i sestre i njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci, kao braća i sestre i roditelji bračnog ili vanbračnog druga;
pravno lice i svako fizičko lice koje posjeduje neposredno ili posredno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u tom pravnom licu i
dva ili više pravnih lica ukoliko jedno fizičko lice ili treće lice posjeduje direktno ili indirektno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u svakom pravnom licu.

Pošto postoje pretpostavke da Pravilnik o transfernim cijenama neće konkretnije pojašnjavati odredbe Zakona o povezanim licima, ovdje je potrebno konstatovati da Zakon identifikuje povezana lica sa aspekta smjernica, zahtjeva, prijedloga ili želja, kao i sa aspekta vlasništva, kapitala i porodičnih odnosa, za razliku od „starog” zakona, koji je prepoznavao povezana lica preko značajnog uticaja i mogućnosti u upravljanju kontrole i kapitalu, ali u nedovoljno formulisanom „obliku”.

Za razliku od dosadašnje dvije metode za utvrđivanje transfernih cijena – uporedne cijene, te cijene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu, Zakon ostavlja mogućnost poreznom obvezniku da odabere najprikladniju od sljedećih metoda transfernih cijena:

metoda uporedivih nekontrolisanih cijena,
metoda cijene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu i
metoda preprodajne cijene.

U slučaju da se ne mogu primijeniti navedene metode, može se koristiti jedna od sljedećih alternativnih metoda:

metoda podjele dobiti,
metoda transakcijske neto marže ili
bilo koja druga metoda, pod uslovom da se nijedna od navedenih metoda ne može razumno primijeniti.

Metode transfernih cijena prema OECD-ovim smjernicama

Za očekivati je da će se u Pravilniku o transfernim cijenama upravo pojasniti i razraditi primjena navedenih metoda, kako i „nalaže” Zakon, koje upravo predstavljaju metode transfernih cijena prema OECD-ovim smjernicama.

Naime, prema navedenim smjernicama postoje klasične transakcijske i ostale metode.

Klasične transakcijske metode su:

– metoda uporedne nekontrolisane cijene,

– metoda preprodajne cijene i

– metoda trošak plus.

Ostale metode su:

– metode transakcijske dobiti i

– metode transakcijske neto marže.

Metoda uporedne nekontrolisane cijene (eng. Comparable Uncontrolled Price – CUP)

Metoda uporedive nekontrolisane cijene na slobodnom tržištu omogućuje identifikaciju cijene nepristrasne transakcije uz pomoć nezavisne transakcije uporedive s transakcijom među povezanim društvima.

Ova metoda predstavlja najpouzdaniji način da se primijeni načelo nepristrasne transakcije; međutim, predmet poređenja mora biti vrlo sličan.

Metoda preprodajne cijene (engl. Resale Minus Method)

Metoda preprodajne cijene sastoji se u tome da se od finalne preprodajne cijene, nekom nezavisnom društvu, oduzme bruto marža koju mora ostvariti povezano društvo u odnosu na preuzete funkcije i rizike. Metoda preprodajne cijene primjenjuje se kod kupovine od povezanih društava koja dalje prodaju nezavisnim društvima bez značajnije dodatne obrade proizvoda.

Cijene nepristrasne transakcije računaju se na način da se od „primjenjive preprodajne cijene“ oduzme „odgovarajuća bruto marža“.

Metoda trošak plus (engl. Cost Plus Metod)

Primjena ove metode najčešće se koristi za djelatnosti proizvodnje, montaže ili drugih operacija proizvodnje poluproizvoda prodavanih povezanim društvima.

Također, ova metoda se koristi za pružanje usluga unutar grupe.

Metoda trošak plus sastoji se u fakturisanju s maržom sveukupnih ili dijela troškova društva isporučitelja robe ili pružatelja usluga povezanom društvu. Metoda je posebno prilagođena izračunu naknada za jednostavne funkcije društva (npr. pružanje usluga ili djelatnost proizvodnje).

Transferna cijena među povezanim društvima izračunava se na sljedeći način:

Nabavna cijena + uvećanje nabavne cijene = transferna cijena

Metoda podjele dobiti

Metoda podjele dobiti dijeli se na jednostavnu metodu podjele dobiti i metodu podjele ostatka dobiti.

Ova metoda sastoji se od identifikacije globalne dobiti u cijeloj grupi, kako bi se kasnije raspodijelila među povezanim društvima koja učestvuju u datoj transakciji zasnovanoj na ekonomskoj osnovi sličnoj podjeli dobiti.

S praktičnog stajališta, Smjernice OECD-a predviđaju da je doprinos svakog društva procijenjen na osnovu funkcionalne analize, kao i na osnovu vanjskih kriterija poput postotka podjele dobiti ili procijenjenog prinosa u odnosima među nezavisnim društvima. Suština je u tome da se odredi koliki je doprinos svakog sudionika u ostvarivanju ukupne dobiti.

Metoda podjele dobiti primjenjuje se kada se ne mogu primijeniti druge metode.

Metoda transakcijske neto marže (engl. Transactional Net Margin Method –TNMM)

Transakcijska metoda neto marže određuje neto maržu u odnosu na pripadajuću osnovicu koju ostvaruje porezni obveznik u okviru kontrolisane transakcije. Ova metoda je slična metodi preprodajne cijene i metodi troška plus, s tim što se kod ove metode radi o neto marži (neto dobit). Ova metoda može se primijeniti na proizvodna i trgovačka društva. Suština ove metode je da se neto marža nadziranog društva uspoređuje s neto maržom nezavisnog društva.

Hijerarhija metoda

Kao što je već navedeno, smjernice OECD-a predstavljaju pet ukratko opisanih metoda određivanja transfernih cijena.

Smjernice OECD-a predviđaju hijerarhiju pomenutih metoda, navodeći pri tom da „klasične, odnosno tradicionalne metode“ trebaju imati prioritet u odnosu na „transakcijske metode dobiti“, što znači da je prioritetno korištenje metode upotrebne nekontrolisane cijene.

Dokumentacija koja se odnosi na transferne cijene

Prema odredbama člana 46. Zakona, porezni obveznik koji učestvuje u transakcijama s povezanim licima dužan je, u trenutku podnošenja svoje porezne prijave, imati dokumentaciju o transfernim cijenama koja sadrži dovoljno informacija i analizu da se potvrdi da su uslovi njegovih transakcija s povezanim licima u skladu s principom „van dohvata ruke”.

Po prijemu zahtjeva Porezne uprave porezni obveznik je dužan podnijeti dokumentaciju istoj o transfernim cijenama u roku od 45 dana, s tim što će se u Pravilniku o transfernim cijenama, pored razrade primjena pojedinih metoda kod utvrđivanja transfernih cijena, propisati i postupak dokazivanja.

Naime, saglasno OECD-ovim smernicama, koje će, pretpostavlja se, „slijediti” navedeni podzakonski propis, svaki porezni obveznik mora nastojati da odredi svoje transferne cijene u skladu s načelom nepristrane transakcije, polazeći od informacija kojima može na razuman način raspolagati u tom trenutku.

U tom smislu, Porezna uprava ima pravo da od poreznog obveznika zahtijeva predočavanje određene dokumentacije koja se odnosi na njegove transferne cijene.

Porezni obveznik dužan je da, u tom slučaju, dostavi pismenu dokumentaciju koja je svojevrstan dokaz o njegovim namjerama da poslovanje s povezanim licima uskladi s načelom nepristrane transakcije.

U dokumentaciji je potrebno navesti temeljne informacije za utvrđivanje transfernih cijena, sve činjenice koje su uzete u obzir i izbor odabrane metode.

Porezni obveznik dužan je čuvati dokumentaciju kako bi je mogao po potrebi pokazati u poreznoj kontroli, s tim da Porezna uprava treba voditi računa o troškovima poreznog obveznika prilikom izrade ili dobivanja tih dokumenata, ograničiti svoje zahtjeve na dokumente koji doista mogu sadržavati korisne informacije, ne tražiti od poreznog obveznika dokumente koji nisu u njegovom posjedu ili pod njegovim nadzorom ili koje ne može dobiti nekim normalnim i prihvatljivim putem, te uzeti u obzir sve teškoće koje može imati neko povezano društvo u prikupljanju informacija koje se odnose na inostrana povezana društva, a koje su neophodne za nadzor vezan uz transferne cijene.

Dakle, porezni obveznik će u formi izvještaja morati da posjeduje dokumentaciju o transfernim cijenama, koja će sadržavati:

Organizacionu strukturu i pregled poslovanja grupe povezanih lica kojoj pripada obveznik,
Analizu poslovanja poreznog obveznika,
Funkcionalnu analizu,
Metode transferne cijene i
Zaključak.

Očekuje se da će Pravilnikom o transfernim cijenama biti konkretno definisan sadržaj tog izvještaja, zavisno od vrste transakcija (npr. fakturisanje nematerijalne imovine i usluga unutar grupe povezanih lica), opisom grupacije u kojoj obveznik posluje, opisu transakcija, izboru metoda, analizama uz uporedne podatke i donošenju zaključka, te pojašnjeno kako će sačinjavati skraćeni izvještaj za pozajmice, kredite, jednokratne transakcije, itd.

Ukoliko porezni obveznik bude posjedovao dokumentaciju o transfernim cijenama na temelju stvarno nastalog poslovnog događaja prema računovodstvenim propisima, očekuje se da će Pravilnikom o transfernim cijenama teret dokazivanja da se ne radi o principu „van dohvata ruke“ biti na Poreznoj upravi, a ako obveznik ne bude obezbijedio propisanu dokumentaciju, teret dokazivanja da je upravo riječ o navedenom principu biće prenesen na poreznog obveznika.

Potrebno je podsjetiti da se pod vjerodostojnom dokumentacijom odnosno ispravama, prema računovodstvenim propisima, smatraju: ugovori, fakture, računi, izvodi, izvještaji, putni nalozi, analize, rješenja, zapisnici, obavijesti, obračuni, dopisi, mejlovi i slično, a da se kod pravilnog utvrđivanja transfernih cijena i zadovoljavanja principa „van dohvata ruke“ podrazumijevaju: obračuni o obimu i cijeni, marži, prihodu, rashodu, prometu, itd.

Dakle, za razliku od dosadašnjeg Zakona o porezu na dobit, koji nije propisivao obavezu izrade posebnih dokumenata a od ukupnih transakcija između povezanih lica posebno je izdvajao samo kreditne transakcije i svrstavao kamate pod dividendu, Zakon propisuje posjedovanje posebne dokumentacije za transferne cijene i rokove dostavljanja tražene dokumentacije poreznom organu, te prepoznaje sve transakcije između povezanih lica.

U tom smislu, porezni obveznici posebno treba da obrate pažnju na članove 11. i 12. Zakona, prema kojima se pod porezno nepriznatim rashodima smatraju date stipendije učenicima i studentima na redovnom školovanju koji su povezana lica s poreznim obveznikom, što se odnosi i na transakcije između povezanih lica kada su u pitanju donacije i sponzorstva.

Ovdje treba posebno napomenuti da se navedene isplate moraju prikazati kao transferne cijene po principu „van dohvata ruke“ kako porezni obveznici ne bi došli pod udar sankcija, bez obzira na to što su u poreznom bilansu za ukupan iznos tih transakcija uvećali osnovicu za oporezivanje dobiti, a pogotovo ukoliko su prikrili da postoje poslovni odnosi između povezanih lica.

Transferne cijene i porez po odbitku

Odredba člana 38. Zakona odnosi se na porez po odbitku, koji predstavlja porez obračunat na prihod ostvaren na teritoriji Federacije od strane nerezidenta.

Područje poreza po odbitku može biti usko povezano sa transfernim cijenama, ukoliko je riječ o poveznanim licima – firme „majke” i „kćerke”, odnosno o firmama iste grupacije.

Obvezniku poreza na dobit koji izvrši obračun poreza po odbitku na vlastiti teret, tako iskazani rashod u prethodnom period bio je tretiran kao porezno nepriznati rashod u poreznom bilansu, što će, vjerovatno, vrijediti i za ubuduće.

Ukoliko društvo rezident plati kompletan iznos fakture, obračunavaće se porez po odbitku po preračunatoj stopi od 11,11%.

Ranije su najčešće dileme oko primjene odredaba Zakona o porezu na dobit, koje su se odnosile na porez po odbitku, bile u vezi sa softwerom, raznim vrstama informatičkih usluga koje se vrše preko interneta, održavanjem softwera, godišnjim održavanjem licence, downlodovanjem (skidanjem) licence sa interneta i sl.

U svim ovim slučajevima smatralo se da je usluga bila izvršena na teritoriji Federacije, bez obzira na to što osobe koje su izvršile uslugu nisu bile fizički prisutne na ovom području, te je bilo potrebno obračunati, odbiti i uplatiti porez po odbitku.

Također, uočavana je i pojava da društva – „majke” iz inostranstva fakturišu razne svoje troškove društvima – „kćerkama” u Federaciji BiH, koji nemaju nikakve veze sa poslovanjem društva iz Federaciji.

Slični slučajevi su kada društvo – „kćerka” iz Federacije BiH obavi stvarnu obradu podataka o poslovanju na teritoriji Federacije, dostavi podatke društvu – „majci” u inostranstvu i ona im za obradu fakturiše uslugu obrade podataka.

U ovakvim situacijama, koje su, u stvari, predstavljale prikriveni način povlačenja novca iz društva iz Federacije BiH, umjesto transparentno putem dividendi (na čije isplate je bilo potrebno obračunati i uplatiti 5% poreza po odbitku), trebalo je obračunavati i uplaćivati porez po odbitku na ostvareni prihod u Federaciji BiH, te za kompletan iznos fakture uvećavati osnovicu za oporezivanje dobiti.

Objektivna je pretpostavka da će se slično postupati i u predstojećem periodu u pogledu primjene poreza po odbitku kod povezanih lica, ukoliko nerezidentna pravna lica ne budu iz država sa kojima nije potpisan ugovor / sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Praktični primjeri iz dosadašnjih odnosa povezanih lica

U cilju razumijevanja transfernih cijena u nastavku ćemo prezentovati nekoliko „slučajeva“ na koji način su bile oporezovane transakcije između povezanih lica, kako bi se što bolje razumjela nova rješenja u pomenutom smislu.

Kao najčešći primjeri transfernih cijena iz prethodnog perioda mogu se navesti ustupanje imovine vlasniku društva bez naknade i razne transakcije između vlasnika i društva, odnosno međusobno povezanih društava, bez naknade ili uz cijenu nižu od tržišne.

Primjer 1: Fizičko lice N.N. je vlasnik 100% društva „A“. Društvo „A“ vlasnik je 100% društva „B“. Društvo „A“ d.o.o. prenosi (ustupa) svoj cjelokupan udio u društvu „B“ u vrijednosti od 1.000.000,00 KM na N.N. bez naknade.

Cijena utvrđena pri toj transakciji smatra se, shodno Zakonu o porezu na dobit privrednih društava, transfernom cijenom, s obzirom na to da utvrđena cijena (ustupanje) ne odgovara tržišnoj cijeni koja bi bila postignuta sa nekim licem koji nema omogućenu kontrolu nad društvom „A“.

Društvo „A“ dužno je da u Poreznom bilansu prikaže razliku između tržišne i vrijednosti stvarne transakcije sa povezanim licima, tj. da uveća poreznu osnovicu za 1.000.000,00 KM.

Primjer 2: Društvo „A“ uplatilo je iznos od 800.000,00 KM po ugovoru o pristupanju drugom društvu „B“, te steklo udjele u društvu „B“ 25%.

Ubrzo nakon provedene transakcije, prema ugovoru o prenosu udjela, društvo je izvršilo prenos udjela bez naknade na većinskog vlasnika društva „B“, što je provedeno u sudskom registru.

Društvo „A“ dužno je, kao u prethodnom slučaju, da u Poreznom bilansu, u dijelu koji se odnosi na transferne cijene, prikaže razliku između tržišnih i vrijednosti stvarnih transakcija sa povezanim licem, pri čemu se oporeziva dobit uvećava za ovako utvrđenu razliku transferne cijene (800.000,00 KM).

Primjer 3: Prenos nekretnine od strane društva-osnivača na novosnovano društvo – bez naknade. Nakon dva mjeseca, društvo osnivač prodaje udio stranom ulagaču.

Primjer 4: „X“ d.o.o. Sarajevo (firma „kćerka“) je, na osnovi ugovora o zajmu, pozajmio „X“ d.d. Zagreb (firmi „majka“) sredstva uz kamatu nižu od tržišne, tj. kamatu od 4,5% godišnje. Riječ je o transfernoj cijeni, jer je kredit uz povoljniju kamatnu stopu dat licu koje ima omogućeni uticaj u „X“ d.o.o. Sarajevo.

U konkretnoj situaciji, oporeziva dobit povećava se za razliku između tržišnih (viših) i vrijednosti stvarnih transakcija između povezanih lica, te se ista iskazuje u Poreznom bilansu.

U suprotnom slučaju, da je „X“ d.d. Zagreb dao zajam „X“ d.o.o. Sarajevo, uz kamatnu stopu koja je veća od tržišne, razlika bi, također, imala status transferne cijene, ali u ovom slučaju – dividende.

Primjer 5: Udruženje je dobilo donaciju u opremi iz inostranstva za unapređenje poljoprivrede u BiH. Udruženje je, nadalje, doniralo pomenutu opremu privrednom društvu koje je samo osnovalo.

Za ovaj praktični primjer potrebno je razmotriti tri različita pitanja iz oblasti propisa o porezu na dohodak: djelatnost Udruženja, poreski tretman donacija i odredbe Zakona koje se odnose na povezana pravna lica i transferne cijene.

Donacija u opremi koju Udruženje daje drugom pravnom licu koje se bavi tržišnim poslovanjem ne predstavlja donaciju u humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne i sportske svrhe.

Pored toga, donacija opreme pravnom licu koje se bavi tržišnim poslovanjem ne može se smatrati unapređenjem privredne djelatnosti u BiH, te takvo doniranje ne predstavlja osnovnu neprofitnu djelatnost udruženja.

Kako je Udruženje osnivač pomenutog pravnog lica, riječ je o povezanim pravnim licima iz Zakona o porezu na dobit.

Cijena utvrđena pri toj transakciji smatrala se transfernom cijenom, s obzirom na to da utvrđena cijena (doniranje opreme) nije odgovarala tržišnoj cijeni koja bi bila postignuta sa nekim licem koje nema status povezanog pravnog lica.

To znači da je Udruženje, ukoliko je ustupalo opremu pravnom licu čiji je osnivač, bilo dužno da podnese Porezni bilans, te u poglavlju koje se odnosi na transferne cijene, prikaže razliku između tržišnih i vrijednosti stvarnih transakcija sa povezanim licem.

Inače, bilo je slučajeva da su udruženja zloupotrebljavala mogućnost osnivanja privrednih društava preko kojih su obavljala tzv. nesrodnu djelatnost davajući „donacije” privrednim subjektima.

Shodno propisima o udruženjima, nije dopušteno direktno ili indirektno sticanje dobiti drugih lica koja su povezana na bilo koji način sa udruženjima, a za povrede tih propisa predviđene su kazne za udruženja i njihove zastupnike zbog nekorištenja dobiti ili sredstava na način predviđen zakonom i statutom, bilo da su učinila prekršaj s namjerom ili zbog krajnje nepažnje.

U slučajevima kada su udruženja osnivači drugog pravnog lica – privrednog subjekta, riječ je o povezanim pravnim licima iz Zakona o porezu na dobit.

Cijena utvrđena pri transakciji između navedenih pravnih lica smatrala se transfernom cijenom u slučajevima kada utvrđena cijena (npr. besplatno korištenje poslovnog prostora) nije odgovarala tržišnoj cijeni koja bi bila postignuta sa nekim licem koje nema status povezanog pravnog lica.

Kontrola transfernih cijena

Transferne cijene mogu se pojaviti u bilo kojem području poslovanja jednog društva, od osnovnih sredstava, blagajne, ulaznih i izlaznih faktura, odnosno svih drugih vrsta transkcija sa povezanim licima.

Porezni inspektori vjerovatno će provjeravati knjigovodstvene isprave na način koji je detaljno propisan članovima 14.-24. važećeg Zakona o računovodstvu, u cilju pravilnog knjiženja stvarno nastalog poslovnog događaja i prikazivanja istog u poslovnim knjigama na sljedeći način:

Kontrola osnovnih sredstava

Provjera da li su sva osnovna sredstva popisana,
Poređenje popisa osnovnih sredstava sa knjigovodstvenim stanjem,
Nalaze li se osnovna sredstva na „licu mjesta“,
Da li sva kupljena osnovna sredstva služe u poslovne svrhe odnosnog pravnog lica i

– U slučaju prodaje ili iznajmljivanja imovine, da li je riječ o povezanim licima, te da li su utvrđene cijene u skladu sa tržišnim.

Provjera blagajne

Kontrola mjesta, svrhe putovanja, fiskalna i druga vjerodostojnost, broj službenih putovanja, (ne)prilaganje dokaza o troškovima prevoza zaposlenika, da li je putovanje služilo u službene svrhe i jesu li isplaćivani troškovi službenog puta licima koji nisu zaposlenici, odnosno fizičkim licima – povezanim licima.

Kontrola ulaznih faktura i plaćanje troškova direktno sa žiro-računa

Provjera faktura primljenih od poveznih pravnih lica (društva vlasnika ili ako je isti vlasnik za oba društva),
Provjera svih ulaznih faktura od povezanih lica koje se ne odnose na uobičajeno poslovanje društva (troškove reprezentacije, hotela, putovanja, obrazovanja, te njihovo iskazivanje u poreznom bilansu) i
Provjera isplata sa žiro-računa koje su direktno evidentirane na troškove, tj. bez prijema fakture.

Provjera izlaznih faktura

– Kontrola netransparentnih načina poslovanja i neizdavanja faktura u raznim vrstama komisionih poslova i naplate u ime drugog, plaćanja usluga donacijama i slično.

Novčane kazne

Zakon je propisao je da će se novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 100.000,00 KM kazniti za prekršaj porezni obveznik, između ostalog, ako ne iskazuje transakcije u skladu sa principom van dohvata ruke sa povezanim licima u skladu sa čl. 44. do 46. ovog zakona.

Za isti prekršaj, kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 KM do 10.000,00 KM.

Navedene kazne povećavaju se za 50% u slučajevima kada je porezni obveznik počinio ponovni drugi prekršaj ili više puta nabrojane prekršaje.

***

Pošto je odredbom člana 49. Zakona o porezu na dobit propisano da se za potrebe kontinuiranog praćenja transakcija između povezanih lica obavezno dostavljaju podaci o tim transakcijama Poreznoj upravi, ukoliko ukupni iznos prelazi 500.000 KM, transferne cijene doimaju se kao jedan od najvažnijih segmenata navedenog propisa.

Naime, da bi se došlo do određenih podataka, Porezna uprava Federacije BiH će, posrednim putem, trebati da osigurava iste, pošto će morati da u tu aktivnost uključuje Federalno ministarstvo finansija, a ovaj organ uprave će, opet, zahtijevati usluge državnih organa (Ministarstvo finansija i trezora, Ministarstvo inostranih poslova) preko kojih se korespondira sa drugim državama u svijetu.

Drugim riječima, puno lakše će se „otkrivati“ transferne cijene u poslovnim odnosima između povezanih lica unutar Federacije BiH, a polazeći od tzv. teritorijalne nadležnosti, prvi problemi za otrivanje eventualnog niza povezanosti s drugim fizičkim i pravnim licima već će se pojavljivati kada se ta lica budu nalazila u Distriktu Brčko ili Republici Srpskoj, pošto će za tu aktivnost biti potrebno ostvarivati kontinuiranu saradnju sa poreznim entitetskim organima.

To je, zapravo, bio glavni razlog što su se latentna povezana lica van područja Federacije BiH teško otkrivala u proteklom periodu (transferne cijene bile su propisane i u „starom“ Zakonu o porezu na dobit), uz činjenicu da je i ranije kao i sada „u magli“ pitanje ovlaštenja nadležnih organa, prema kojim sudovima odgovaraju povezana fizička i pravna lica kada se radi o otrivanju komplikovanih i kompleksnih transfernih cijena.

Zbog svega navedenog, podugo ćemo sačekati neke ozbiljnije porezne rezultate na ovom planu, možda i do trenutka dok Bosna i Hercegovina ne „uđe“ u Evropsku uniju.

Daleko smo mi od eventualnog otkrivanja afera tipa PANAMA PAPERS, u koju je uključen ogroman broj fizičkih i pravnih lica odasvud, a neotkrivenih transfernih cijena ima bezbroj.

Porez ZIPS