Piše: Admir ĆEBIĆ, dipl. ecc.
Iako je na temu osnovnih principa, na kojima počiva svaki sistem javnih nabavki, već davno sve rečeno, ipak postoji potreba na njihovo podsjećanje obzirom da se u Bosni i Hercegovini svakodnevno provodi na desetine, čak i na stotine postupaka javnih nabavki, i da svaki, ali baš svaki postupak zahtijeva njihovu primjenu i poštivanje.
U tom kontekstu bitno je istaći da je Zakon o javnim nabavkama (u daljem tekstu: Zakon) u članu 3. propisao da je ugovorni organ dužan da postupa transparentno, da se u postupku javne nabavke prema kandidatima / ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, na način da osigura pravičnu i aktivnu konkurenciju, u cilju najefikasnijeg korištenja javnih sredstava, u vezi sa predmetom nabavke i njegovom svrhom. Također, dodatno je navedeno da se opći principi obavezno primjenjuju i poštuju i u postupku pravne zaštite.
Dakle, ova odredba navodi obavezu ugovornih organa da se prilikom trošenja javnih sredstava ponašaju potpuno transparentno i da u postupku javne nabavke primjenjuju opće principe javnih nabavki koji se odnose na jednak tretman i nediskriminaciju među potencijalnim privrednim subjektima, da osiguraju pravičnu i aktivnu konkurenciju, a sve u kontekstu ostvarivanja generalnog cilja javnih nabavki koji se ogleda u najefikasnijem korištenju javnih sredstava.
Princip efikasne upotrebe javnih sredstava, poznat kao princip razmjene vrijednosti za novac, u suštini znači da se izbor najpovoljnije ponude mora zasnivati na upoređivanju troška u odnosu na dobijeni rezultat. Odluke koje ugovorni organi donose u javnim nabavkama moraju rezultirati:
- rješenjem kojim se dobija isti rezultat, ali uz manji trošak,
- rješenjem kojim se sa istim ili manjim troškom postiže bolji rezultat,
- rješenjem kojim se, iako uz veći trošak, postiže bolji rezultat, ali samo pod uvjetom da takav bolji rezultat opravdava povećanje troškova.
Princip transparentnosti
Osnovno pravilo u javnim nabavkama je da svaki postupak javne nabavke, osim pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci i postupka direktnog sporazuma, započinje objavom obavještenja o nabavci.
Obavještenje o nabavci ima za cilj da informira privredne subjekte o ugovoru koji ugovorni organ ima namjeru dodijeliti u skorijoj budućnosti, na način da svim zainteresiranim privrednim subjektima pruži dovoljno informacija koje će im omogućiti da ocijene da li imaju interes za učešće u postupku javne nabavke, kako bi na vrijeme preduzeli odgovarajuće korake i dostavili zahtjev za učešće, odnosno ponudu. Obavještenje o nabavci, u suštini, predstavlja skup kratkih informacija koje su u skladu sa bitnim informacijama iz tenderske dokumentacije (što znači da ne smije biti nikakve razlike između informacija iz obavještenja o nabavci i informacija iz tenderske dokumentacije).
Privredni subjekti (i ostala javnost) moraju imati otvoren, jednostavan i praktičan pristup informacijama koja se nalaze u obavještenjima, tako da sva obavještenja o nabavci, dodjeli ugovora, poništenju postupka javne nabavke, dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti i prethodno informacijsko obavještenje kao i sažetak obavještenja o nabavci na engleskom jeziku, ugovorni organ trenutno (a najvjerovatnije i ubuduće) objavljuje na jednom mjestu, na Portalu javnih nabavki. Sažetak svih obavještenja objavljuje se također na jednom mjestu, u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ (osim za postupak konkurentskog zahtjeva za kog se objavljuje samo obavještenje o nabavci i samo na Portalu javnih nabavki)
Dakle, princip transparentnosti zahtijeva od ugovornog organa da svim potencijalnim ponuđačima pruži sve informacije koje se tiču javnih nabavki, što znači da moraju da obavijeste ponuđača (i širu javnost) o planiranom postupku javne nabavke na način koji zavisi od vrste postupka koji se provodi, o provedenom postupku otvaranja ponuda ukoliko to predmetni postupak zahtijeva, te istovremeno omogući prisustvo ovlaštenih predstavnika ponuđača i drugih zainteresiranih strana na javnom otvaranju ponuda, da omogući uvid u ponude drugih ponuđača na način i u roku kako to Zakon predviđa, kao i odlukama donesenim u toku postupka javne nabavke i, konačno, o rezultatu postupka javne nabavke (dodjela ugovora / okvirnog sporazuma ili poništenje postupka).
Princip jednakog tretmana i nediskriminacije
Formalno gledano, između principa jednakog tretmana i nediskriminacije mogao bi se staviti znak jednakosti. Međutim, suštinski gledano, koncept jednakog tretmana i koncept nediskriminacije nisu isti. Prije svega, javne nabavke pretpostavljaju jednakost između privrednih subjekata. Jednak tretman je koncept koji zahtijeva da se „identične situacije tretiraju isto“ ili da se „različite situacije ne tretiraju isto“. U tom smislu, jednak tretman podrazumijeva da ugovorni organi neće uzimati u obzir različite sposobnosti privrednih subjekata kao njihovu prednost ili poteškoće privrednih subjekata kao njihov nedostatak, već će ih (pr)ocjenjivati samo na osnovu ponuda koje oni podnose u datom postupku javne nabavke. Princip jednakog tretmana nudi objektivnu (pr)ocjenu ponuda i eliminira sve što nije relevantno za utvrđivanje (ekonomske) efikasnosti ponuda u datom postupku javne nabavke.
Koncept jednakog tretmana zahtijeva još jednu definiciju obzirom da se u ovom kontekstu koncept jednakosti, pored naprijed navedenog jednakog tretmana, zasniva i na drugim elementima kao što je državljanstvo, porijeklo, spol, rasa, religija i sl. Ovo je princip nediskriminacije koji predstavlja više nego jednostavno proširenje koncepta jednakog tretmana. On podrazumijeva da će bilo koji uvjet za kvalificiranost privrednih subjekata koji je zasnovan na državljanstvu, porijeklu, spolu, rasi, religiji, automatski proizvesti nejednak tretman, budući da će ti uvjeti, po definiciji, praviti diskriminaciju protiv određene grupe (stranih) privrednih subjekata. Međutim, dok diskriminacija u datom kontekstu uvijek proizvodi nejednak tretman, nejednak tretman ne proizvodi uvijek diskriminaciju. Drugim riječima rečeno, različito tretiranje dva privredna subjekta iz iste države predstavljalo bi nejednak tretman, ali s obzirom da su oni istog državljanstva, to ne bi predstavljalo diskriminaciju.
Princip pravične i aktivne konkurencije
Uspostavljanje i poštovanje principa pravične i aktivne konkurencije u javnim nabavkama jedan je od strateških pravaca na liniji ukupnog jačanja (domaće) privrede. Kada se uzme u obzir obim javnih nabavki, koje se u prosjeku u EU kreću oko 15% GDP-a, postaje jasno je da su one racionalniji generator razvoja privrednih subjekata u odnosu na različite vrste pomoći, odnosno subvencije koje predstavljaju drugu mogućnost njihovog jačanja, ali na jedan potpuno netržišni (i vjerovatno kratkoročan) način.
Princip pravične i aktivne konkurencije uvjetuje da postupci javnih nabavki moraju biti dostupni javnosti, a prije svega dostupni svim privrednim subjektima. Provođenje postupka javnih nabavki neupitno mora podstaknuti konkurenciju među privrednim subjektima, a sve u cilju postizanja što povoljnijih uvjeta za nabavku. Privrednim subjektima mora biti omogućeno da procijene svoju konkurentnost, odnosno svoje mogućnosti, ali im mora biti omogućeno i da imaju jednake šanse za dobijanje ugovora. Kada otvoreni (ili ograničeni) postupak nije praktičan ili uopće nije moguć, korištenje drugih netransparentnih postupaka treba biti konzistentno sa principom pravične i aktivne konkurencije, te provođenje i tih postupaka treba biti zasnovano na nediskriminatorskim i objektivnim kriterijima.
Izuzetno je bitno ovaj princip imati na umu u trenutku definiranja plana i predmeta javne nabavke, tehničkih specifikacija, kao i drugih zahtjeva ugovornih organa. U protivnom, ugovorni organ može ograničiti, ugroziti ili onemogućiti pravu konkurenciju među privrednim subjektima korištenjem diskriminatorskih uvjeta i specifikacija i/ili neopravdanim korištenjem netransparentnih postupaka. Primjena principa pravične i aktivne konkurencije neophodna je tokom cijelog postupka javne nabavke.
Obezbjeđivanje konkurencije je osnovni način obezbjeđenja ekonomične i efikasne upotrebe javnih sredstava. To, u suštini, znači da se ugovor o javnoj nabavci zaključuje posredstvom takmičenja, odnosno da se izbor najpovoljnije ponude vrši kroz postupak javne nabavke koji podrazumijeva konkurenciju. Samo kroz postupak koji omogućava fer tržišno takmičenje ugovorni organi mogu računati da će dobiti najbolji mogući odnos cijene i kvaliteta, kao i najbolje moguće uvjete u pogledu realizacije ugovora o javnoj nabavci.
Dostupnost javnosti garantira najširu moguću konkurenciju, omogućujući privrednim subjektima učešće u postupku javnih nabavki, čime se ugovornim organima u datom trenutku obezbjeđuje najveći mogući izbor. Održavanje pravične i aktivne konkurencije predstavlja ključno pitanje za postizanje ekonomskih i efikasnih rezultata nabavke, odnosno postizanje najboljeg odnosa uloženog i dobijenog.
Kako principe javnih nabavki treba primjenjivati tokom cijelog postupka javne nabavke, tako ih treba primjenjivati u cjelokupnom lancu nabavke, što znači i prije provođenja postupka, ali isto tako i nakon provedenog postupka javne nabavke.
