U BiH su, u 2016. godini otvorena 264 stečajna i 740 likvidaciona postupka, a iz sudskog registra izbrisane su 1.093 firme. Ovim postupcima obuhvaćene su kompanije koje zapošljavaju više od 3.700 uposlenika. Prema podacima kompanije LRC INKASSO iz Sarajeva, u istom ovom periodu zaključena su 266 stečajna postupka i 837 likvidacionih postupaka.
U toku 2016. godine godine otvoreno je 885 likvidacionih postupaka manje u odnosu na 2015. godinu.
U prvom mjesecu 2017. godine otvoreno je 10 stečaja i 16 likvidacionih postupaka više, te zaključeno 20 stečajnih i 13 likvidacionih postupaka više u odnosu na januar 2016. godine.
Prema riječima Sabine Mašović, rukovodioca pravne službe LRC INKASSO, radi se o ukupno 2.439 firmi u BiH, za koje su objavljeni oglasi o stečajevima i likvidaciji u toku 2016. (2045 firmi) i januaru 2017. godine (394 firme), a koje su predale finansijske izvještaje za 2015. godinu.
“Među 10 regija sa najvećim brojem otvorenih i zaključenih likvidacionih postupaka „lider“ je Kanton Sarajevo, a potom slijede Tuzlanski kanton, Zeničko-Dobojski, Banjalučka regija itd, a likvidacioni postupci su najčešće otvarani u djelatnostima nespecijalizirane trgovine na veliko, cestovnom prijevozu robe, gradnji stambenih i nestambenih zgrada, dok ih je najviše zaključeno u računovodstvenoj, knjigovodstvenoj i revizijskoj djelatnosti” – navela je Mašović.
Ukupni prijavljeni prihodi kompanija za koje su pokrenuti postupci stečaja i likvidacija u 2015. godini iznose preko 154.6 miliona KM
Stečajni postupci
Među 10 regija sa najvećim brojem otvorenih i zaključenih stečajnih postupaka na prvom mjestu je Banjalučka regija, potom slijede Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton, Zeničko-Dobojski, itd.
“Najviše stečajnih postupaka otvoreno je u djelatnostima nespecijalizirana trgovina na veliko, gradnja stambenih i nestambenih zgrada, cestovni prijevoz robe, proizvodnja metalnih konstrukcija i njihovih dijelova, dok je najviše stečajnih postupaka zaključeno u djelatnosti trgovina na malo u nespecijaliziranim djelatnostima i djelatnosti apoteka” – dodala je Mašović.
Među 23 firme sa više od 100.000 KM dobiti, u kojima je otvoren ili zaključen stečajni postupak i otvoren ili zaključen likvidacioni postupak najčešće se nalaze „mlađe“ firme, osnovane 2004., 2005 i 2006. godine, ali ima i onih sa dugogodišnjom tradicijom.
Interesantno je da su stečajni postupci otvoreni nad firmama Šipad Export-Import d.d. Sarajevo, GP Gradnja d.o.o. Sarajevo, JP BH&Airlines d.o.o. Sarajevo, Hidrogradnja d.d. Sarajevo, Energoinvest -Tvornica dalekovoda Sarajevo.
Nažalost, od ukupno 2.439 firmi u BiH za koje su objavljeni oglasi o stečajevima i likvidacijama u 2016. godini i januaru 2017., prema riječima Mašović, njih čak 1093 ili oko 45 posto brisane su iz sudskog registra.
“Pored nastupanja pravnih posljedica brisanja iz registara poslovnih subjekata, ovim je direktno pogođen i veliki broj zaposlenih u tim firmama, njih oko 3.700. Moram napomenuti da je ovaj broj baziran na podacima iz 2015. godine, a stvarni broj je i veći obzirom da su neke od ovih firmi propustile zakonsku obavezu predaje završnih finansijskih izvještaja. Potrebno je naglasiti i da je rasprodata imovina koja je godinama sticana i da je vrlo često trajno izgubljen kredibilitet vlasnika kod potencijalnih poslovnih partnera. Najčešći razlozi zbog čega su ove firme otišle u stečaj su prezaduženost i kamate prema bankama ” – kaže Mašović.
Naplata potraživanja kroz stečajnu masu
Rok za prijavu na stečajnu masu nakon oglašavanja u službenim novinama je 30 dana, s odgovarajućom dokaznom dokumentacijom i obračunom potraživanja, kao i obaveznim pozivom na broj predmeta, te dokazom o plaćenoj taksi.
“Ono u čemu ljudi obično griješe je obračun kamata, koji se dostavlja uz prijavu. Kamata prestaje teći onaj dan kad sudija donese rješenje o otvaranju stečaja. Znači, kamate se obračunavaju do dana donošenja rješenja, a ne do dana njegove objave u službenim novinama. Takođe, taksa na prijavu u stečajnu masu se obračunava na ukupno potraživanje, koje uključuje glavnicu, kamate i troškove i iznosi jedan posto u najvećem broju slučajeva, što zavisi od mjesne nadležnosti suda pred kojim se stečaj provodi“– istakla je Mašović.
Stečaj nije kraj?
Zabluda većine bh. privrednika je da stečaj neminovno znači i kraj poslovanja kompanije, umjesto da ga doživljavaju kao mogućnost za “ozdravljenje” – reorganizaciju i restruktuiranje kompanije uz podršku stručne osobe, u ovom slučaju – stečajnog upravnika.
“Poražavajuća činjenica je da, zbog neinformisanosti ili predrasuda, domaći poduzetnici na sve moguće načine pokušavaju izbjeći stečaj kao oblik ozdravljenja firme ili ga pokreću kasno, kada se ne može ništa uraditi, a posljedice snose i uposlenici i dobavljači kojima je automatski otežana naplata potraživanja. Ulogu ima i finansijski momenat, jer predujam troškova stečaja prosječno se kreće od 2.000 do 3.000 KM u zavisnosti od pretpostavljene stečajne mase “ – naglasila je Mašović.
Upravo iz ovog razloga LRC INKASSO kontinuirano prati objavljivanje oglasa o otvaranju stečaja i likvidacija u službenim novinama entiteta. Ove informacije periodično se dostavljaju medijima, a svim zainteresovanim privrednicima iz BiH omogućen je i dnevni monitoring stečajnih i likvidacionih postupaka.
“Svim svojim klijentima dostavljamo obavijesti za svaku firmu koju su provjeravali u bazi LRC-a, što omogućava pravovremenu reakciju, odnosno prijavu u stečajnu ili likvidacionu masu. Takođe, pratimo i pokretanje postupaka stečaja ili likvidacija za sve sudske postupke za naplatu potraživanja, koje vodimo za svoje klijente” – dodaje Mašović.
