Vlada Federacije BiH je 9. septembra 2016. godine utvrdila Prijedlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji je dostavljen Parlamentu Federacije BiH na konačno donošenje, a što se, prema dogovoru, očekuje do kraja septembra 2016. godine, tako da bi u oktobru pomenuti zakon stupio na snagu. Riječ je o ključnom zakonu koji ovaj jako bitan segment društva uređuje na sasvim novim postavkama.
Predloženi tekst predstavlja značajno poboljšanje u odnosu na ranije verzije, jer je zasnovan na racionalnoj analizi sa fokusom na rješavanje problema postojećeg sistema, a ne na strukturalnoj reformi čija je učinkovitost u mnogim zemljama upitna. Predloženi zakon polazi od smjernica zacrtanih Strategijom reforme PIO-a, koje su se bazirale na nepovoljnim prognozama socijalne održivosti sistema PIO i prethodno pokazanim lošim demografskim izgledima
Piše: mr. sc. Kenan SPAHIĆ
I Procedura usvajanja i najbitniji segmenti provedene javne rasprave
Kako je oblast socijalne politike u podijeljenoj nadležnosti između Federacije i kantona, odnosno kako Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču ove nadležnosti, a kantoni su posebno nadležni za provođenje socijalne politike, to je Zakon dostavljen kantonima na mišljenje.
Generalno, kantoni su dali punu podršku donošenju novog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, uz manji broj primjedbi odnosno sugestija koje su, nakon detaljnog razmatranja, prihvaćene i ugrađene u tekst zakona. Manji broj prijedloga nije uvažen, budući da su suprotni osnovnim smjernicama na kojima počiva novi zakon.
Nakon što su oba doma Parlamenta FBiH razmatrali i usvojili Nacrt Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zaključkom su zadužili Vladu Federacije BiH, tj. resorno Federalno ministarstvo rada i socijalne politike da organizira i provede javnu raspravu o Nacrtu Zakona.
S tim u vezi, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je, uz pomoć i podršku resornih kantonalnih ministarstava, u svim većim gradovima Federacije BiH, održalo javne rasprave u okviru kojih je dobijen veliki broj prijedloga i sugestija, te zaprimljena obimna dokumentacija.
Pored javnih rasprava održan je veliki broj sastanaka sa zainteresiranim stranama, i to sa Savezom udruženja penzionera u Federaciji BiH, Udruženjem poslodavaca, sindikatima i sl. Treba posebno naglasiti da su ova udruženja dala apsolutnu podršku Zakonu, kao i da je Zakon dobio podršku i kroz Ekonomsko-socijalno vijeće za teritoriju Federacije BiH.
Uvaženi su zahtjevi udruženja penzionera na koje se obratila posebna pažnja. Naime, tražena je isplata penzija na vrijeme, tj. do 5-og u mjesecu, garancija isplate penzija na postojećem nivou bez obzira na priliv sredstava od doprinosa – trezorski način poslovanja, rast penzija prema rastu troškova života, odnosno prema rastu plaća u Federaciji BiH, obezbjeđenje isplate posmrtnina porodicama umrlih penzionera, obezbjeđenje sredstava za liječenje i rehabilitaciju bolesnih i najugroženijih penzionera, te oslobađanje od plaćanja poreza i doprinosa na sredstva koja se prikupljaju od članarine penzionera.
S tim u vezi, po pitanju prvog zahtjeva da se osigura isplata penzija na vrijeme, odnosno do 5-og u mjesecu, ističemo da je prihvaćeno da se do 5-og u mjesecu osiguraju sredstva za isplatu penzija.
Kada je u pitanju traženje garancija za isplatu penzija na postojećem nivou bez obzira na priliv sredstava od doprinosa – trezorski način poslovanja, upoznajemo da je predmetni zahtjev potpuno prihvatljiv i da će kao takav biti sastavni dio novog Zakona PIO-a.
Nadalje, kada je u pitanju zahtjev da se u novom zakonu propiše rast penzija prema troškovima života, odnosno prema rastu plaća u Federaciji BiH, ističemo da je zahtjev prihvaćen uz napomenu da je terminološki korišten termin indeks potrošačkih cijena.
Zahtjev za osiguranje isplate posmrtnina porodicama umrlih penzionera je u cijelosti prihvaćen, a zahtjev za osiguranje sredstava za rehabilitaciju bolesnih i najugroženih penzionera također je načelno prihvaćen, u kom smislu je u novi zakon ugrađena odgovarajuća odredba, koja će stvoriti osnov za primjenu dosadašnje prakse banjske rehabilitacije. U članu 125. dodan je novi stav koji predviđa da se izuzetno sredstva iz člana 124. ovog zakona, ukoliko postoje finansijske mogućnosti, mogu koristiti i za pomoć u rehabilitaciji bolesnih i najugroženijih penzionera, što će se urediti aktom nosioca osiguranja, na koji saglasnost daje Ministarstvo.
Po pitanju šestog zahtjeva, koji je također prihvaćen, stav je da se odmah pristupi sačinjavanju izmjena zakona koji regulira ovu materiju, kako bi se stvorio osnov da se udruženja penzionera oslobode od plaćanja poreza i doprinosa na sredstva koja se prikupljaju od penzija/članarina.
Vezano za zahtjev kojim se traži povećanja penzija za 10% svim penzionerima penzionisanim do 31. 7. 1998. godine, upoznajemo da se navedeni zahtjev može razmatrati nakon što se stabilizira Federalni zavod PIO-a, odnosno kada se steknu finansijske mogućnosti.
Veliki broj učesnika javne rasprave izrazio je opredijeljenost da se vrijednost općeg boda sa 13,6 KM vrati na 14,3 KM, kako se teret reforme i nastale dubioze ne bi prebacio na buduće penzionere, jer bi u slučaju vrijednosti boda od 13,6 KM došlo do pada penzija, odnosno do destimulacije poreznih obveznika na plaćanje stvarnih iznosa plaća. Iako su navedene konstatacije tačne, ocijenjeno je da je, opreza radi, potrebno utvrditi realniju vrijednost općeg boda, budući da su devijacije u postojećem zakonu, a posebno primjena isplatnih koeficijenata, dovele do nerealno visokih iznosa penzija, a u konačnici odluku o vrijednosti boda donijet će Parlament Federacije BiH.
U određenom smislu, doprinos izradi zakona dale su i različite institucije, među kojima ističemo primjedbu Federalnog zavoda za statistiku, koja je uvažena. Naime, u članovima 78.-81., gdje je ranije korišten, termin „procenat porasta troškova života“ zamijenjem je terminom „indeks potrošačkih cijena“, a koji indikator izračunava i redovno mjesečno objavljuje Federalni zavod za statistiku.
Uvažen je zahtjev u dijelu koji se odnosi na porodičnu penziju, a koju su predložile Organizacija porodica šehida i poginulih boraca Federacije Bosne i Hercegovine i Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO-a, kojom se osigurava nakon navršetka propisanog broja godina, bez ostalih uvjeta, minimalna penzija za udovice/udovce koji su po važećem zakonu izgubili ovo pravo, jer nisu imali dovoljno godina života u momentu smrti poginulog, a to pravo nisu stekli po osnovu mldb djece.
Više različitih institucija, pravnih i fizičkih osoba tražilo je da se onemogući korištenje povlastice u vidu korištenja „posebnog staža“ u duplom trajanju za osobe koje su pravosnažno osuđene zbog krivičnih djela ratnog zločina, što je uvaženo.
Također, uvažena je sugestija Federalnog zavoda PIO-a da se u članu 46. precizira situacija za osiguraniku za koga nema podataka o plaćama, odnosno osnovicama osiguranja niti za jednu godinu, na način da se utvrdi da godišnji lični koeficijent iznosi 0,5 za svaku punu godinu staža osiguranja, 0,041666 za svaki mjesec staža osiguranja i 0,001388 za svaki dan staža osiguranja.
Federalni zavod PIO također je predlagao cjelokupno poglavlje o naknadi štete, međutim nakon razmatranja socijalni partneri u Federaciji BiH bili su izričiti i saglasni da se istim narušava niz lex specialis zakona koji uređuju ovu oblast, a prvenstveno Zakon o obligacionim odnosima, da je nepotrebno regulirati materiju koja je već uređena drugim propisima, te da bi se uvrštavanjem istih u predloženom obliku (sa posebnim osnovima naplate štete, posebnim rokovima zastare mimo ZOO-a i sl.) postigla određena korist nosioca osiguranja, a na štetu poslodavaca i zaposlenika/radnika. Također, uopće bi se postavilo pitanje svrhe plaćanja ove vrste osiguranja. Uvažavajući navedeno, kao i činjenicu da izuzev u R Hrvatskoj (djelomično) niti jedno drugo uporedno zakonodavstvo nije riješilo na predloženi način ovu materiju, isto nije prihvaćeno.
Pojedinačne primjedbe iznošene su i na dio kojim su propisani opći odnosno „prijevremeni“ uvjeti za penzionisanje. U tom smislu ukazivano je kako iste treba značajno sniziti, čime bi se omogućilo da osobe, a naročito žene, mogu ostvariti pravo na penziju. Ovakve sugestije nisu mogle biti prihvaćene, budući da su suprotne smjernicama iz dokumenta Strategija reforme PIO-a, i nacrtu zakona koji je usvojen na Parlamentu Federacije BiH. Nadalje, uvjeti propisani prijedlogom zakona su skoro pa najniži u odnosu na zemlje okruženja, gdje napominjemo da i zemlje Europske unije dižu dobne granice iznad 65 godina života, što nije slučaj sa predmetnim zakonom. Također, upravo iz razloga socijalne osjetljivosti, iako to nije opravdano, zadržan je određeni oblik prijevremene penzije za žene i muškarce, uz napomenu da su za žene zadržani znatno niže dobne granice, odnosno potrebni broj godina staža osiguranja. S druge strane, penzijski sistem u Federaciji BiH dijelom je i ugrožen radi vrlo niskih uvjeta za penzionisanje.
II Najbitnije novine i promjene u odnosu na postojeći zakon odnosno sistem penzijskog i invalidskog osiguranja
- Izmjena načina obračuna penzijskog osnova kroz bodovni sistem
Obračun penzije bodovnom formulom bazira se na stažu osiguranja i uplaćenim doprinosima. Za svaku godinu staža s plaćenim doprinosom osiguranik stiče bodove proporcionalno uplaćenom, pri čemu se porede plaća koju je osiguranik ostvario i prosječna plaća iz tog perioda npr. – 1 bod ako je plaća bila ista kao i prosječna plaća, 2 boda ako je bila dvostruko veća od prosječne, 0,5 boda ako je bila pola prosječne, itd. U trenutku odlaska u penziju, osiguraniku se iznos penzije utvrđuje na način da se ukupan broj bodova ostvarenih u radnom vijeku množi s vrijednošću općeg boda.
Pravednost bodovnog sistema dolazi do izražaja kada se poredi sa postojećim izračunom prema kojem je primjenom isplatnog koeficijenta u određivanju visine penzije, staž ostvaren do 1999. godine u izračunu bio „podcijenjen“ i više puta u odnosu na staž ostvaren poslije 1999. godine, tako da su u konačnici osobe sa pretežnim stažom nakon 1999. ostvarivale znatno veće iznose penzija.
Prema članu 44. novog Zakona visina starosne penzije određuje se tako što se lični bodovi osiguranika pomnože sa vrijednošću općeg boda na dan ostvarivanja prava (13,6 KM). Za sam izračun potrebno je izračunati tri parametra, i to: lične bodove osiguranika, lični koeficijent osiguranika i godišnji lični koeficijent.
Ukupni lični bodovi osiguranika utvrđuju se kao zbir ličnih bodova na osnovu staža osiguranja i ličnih bodova na osnovu posebnog staža. Lični bodovi na osnovu staža osiguranja dobiju se množenjem ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog staža osiguranja. Pri tome je propisano da se radi određivanja ličnih bodova osiguranika, penzijski se iskazuje brojčano, a utvrđuje se tako da se svaka godina računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a svaki dan kao 0,002777.
Lični koeficijent osiguranika utvrđuje se tako što se zbir godišnjih ličnih koeficijenata podijeli sa periodom za koji su obračunati.
Za izračun godišnjeg ličnog koeficijent uzima se ukupan iznos plaća, odnosno osnovica osiguranja osiguranika, počev od 1. januara 1970. godine, izuzev godine ostvarivanja prava i 1992., 1993., 1994. i 1995. godine.
Godišnji lični koeficijent utvrđuje se tako da se ukupan iznos plaća, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih za pune mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim iznosom prosječnih plaća u SR BiH, odnosno u Federaciji u istom periodu. Za godinu ostvarivanja prava ne utvrđuje se godišnji lični koeficijent, osim u slučaju kada se pravo na penziju ostvaruje samo na osnovu tog staža osiguranja. U tom slučaju godišnji lični koeficijent utvrđuje se tako da se ukupan iznos plaća, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih za pune mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim iznosom prosječnih plaća u Federaciji u istom periodu.
Zakon je predvidio i dvije situacije kada nema podataka potrebnih za izračun, tako se osiguraniku za koga nema podataka o plaćama, odnosno osnovicama osiguranja za pojedine godine, kao godišnji lični koeficijent za te godine uzima godišnji lični koeficijent iz godine koja prethodi toj godini, a ako nema nijedne godine koja prethodi toj godini, onda se uzima godišnji lični koeficijent iz godine koja slijedi. Druga situacija je predviđena za osiguranika za koga nema podataka o plaćama, odnosno osnovicama osiguranja niti za jednu godinu, pa godišnji lični koeficijent iznosi 0,5 za svaku punu godinu staža osiguranja, 0,041666 za svaki mjesec staža osiguranja i 0,001388 za svaki dan staža osiguranja.
Praktična korist od prikazanog modusa za izračun penzije jeste u činjenici transparentnosti i unaprijed poznatih i lako pribavljivih podataka do kojih može doći svaki osiguranik, tako da u konačnici može vrlo precizno, na osnovu navedenih formula, izračunati buduću visinu penzije.
- Uvođenje redovnog i transparentnog usklađivanja penzija sa indeksom rasta potrošačkih cijena (troškovima života) umjesto sadašnjeg sistema koeficijenta
Postojećim zakonom PIO-a propisan je sistem isplatnog koeficijenta koji podrazumijeva da visina penzije zavisi od prikupljenih sredstava u prethodnom mjesecu, što znači da ukoliko sredstva nisu dovoljna za isplatu dolazi do smanjenja penzija. Premda je teoretski koeficijent trebao da održava penzijski sistem u finansijskoj ravnoteži, to se praktično nije poštovalo, a na dugi rok nije ispunjavao namjeru ostvarivanja socijalnih ciljeva. U uvjetima starenja stanovništva i pogoršavanja demografskih karakteristika penzijskog sistema, primjena koeficijenta vodit će eroziji i početnih penzija i onih u isplati. Dakle, sistem nije prepoznavao niti uvažavao objektivne razloge za eventualno povećavanje nivoa prava, te je bilo moguće vještački, najčešće u političke svrhe, podizati nivo prava u situaciji kada objektivno nema finansijskih preduvjeta, što je dovelo do finansijske dubioze zavoda od preko 200 miliona KM.
U novom zakonu PIO-a, po ovom pitanju, uvode se jasna pravila i ne dozvoljava proizvoljnost. Naime, predloženo je usklađivanje vrijednosti općeg boda sa rastom plaća, što održava potpunu proporcionalnost početne vrijednosti penzije sa doprinosima i produktivnosti generacije koja odlazi u penziju. Jednom odobrena penzija doživotno se usklađuje sa indeksom potrošačkih cijena, dakle njena realna kupovna moć nikada ne pada. Ako su ekonomska kretanja u zemlji povoljna, tj. ostvaruje se rast uz povoljne fiskalne uvjete, može se donijeti odluka o dodatnom usklađivanju iznad porasta potrošačkih cijena, ali ne više od polovice rasta realnih plaća (tzv. švicarska formula). Ovim se modelom, za potrebe usklađivanja, napušta dosadašnja upotreba koeficijenta koji se izračunava na osnovu prihoda od doprinosa. Predloženo napuštanje sistema koeficijenta i uvođenje redovnog i transparentnog usklađivanja penzija ispravlja taj trend i uvodi najbolju svjetsku praksu i u penzijski sistem FBiH.
- Trezorsko poslovanje nosioca osiguranja
Novi zakon predviđa da se finansijsko poslovanje nosioca osiguranja obavlja preko računa budžeta Federacije, da je finansijski plan nosioca osiguranja sastavni dio budžeta Federacije, te da prihode od usluga stručne službe, te subvencija, donacija i drugih izvora u skladu sa zakonom, nosilac osiguranja može koristiti za posebne namjene prema naknadno utvrđenim aktivnostima i/ili projektima, uz prethodnu saglasnost ministarstva finansija. Nadalje, propisano je da će se ukoliko prihodi nosioca osiguranja ne pokrivaju rashode za isplatu penzija, u tekućem mjesecu, potrebna razlika sredstava namiriti iz budžeta Federacije, odnosno drugih izvora koje obezbijedi Federacija, kao i da je višak sredstava od doprinosa i drugih izvora prihod budžeta Federacije (čl.130.). Prema finansijskoj projekciji i očekivanom suficitu, smanjivat će se potreba za transferom sredstava iz budžeta za finansiranje penzijskog i invalidskog osiguranja. Ukupan potreban transfer (finansiranje penzija po posebnim propisima i pokriće ukupnog deficita sistema) smanjivat će se sve do kraja 2020-ih i sve do 2030-ih bit će niži od onoga bez reforme. Odredbe člana 130. zakona neće se primjenjivati u periodu najduže od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno do sticanja finansijskih i tehničkih uvjeta, o čemu će odluku donijeti Vlada Federacije. U tom periodu na finansijsko poslovanje nosioca osiguranja primjenjivat će se propisi koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona.
- Određivanje, usklađivanje najniže penzije
Minimalna penzija je socijalna kategorija i Zakon predlaže da je se prvi put odredi u skladu sa najboljom svjetskom praksom, na određenom nivou od prosječne bruto plaće u Federaciji BiH. Minimalna penzija pripadala bi svima koji ispunjavanju uvjete za penziju, a usklađivala bi se sa troškovima života (indeksom porasta cijena), kako se na dugi rok njena realna kupovna moć, tj. količina roba i usluga koja se njome može kupiti, ne bi smanjivala. U tom smislu u članu 81. zakona propisano je: „Najniži iznos penzije je iznos najniže penzije isplaćene za decembar 2015. godine u Federaciji, usklađene za sva pripadajuća povećanja na dan ostvarivanja prava, a dalje se usklađuje od 1. januara svake godine, prema procentu porasta indeksa potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Federaciji u prethodnoj godini, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Izuzetno, ukoliko postoje finansijske mogućnosti, Vlada Federacije može posebnom odlukom utvrditi povećanje iznosa najniže penzije u procentu većem od procenta porasta indeksa potrošačkih cijena“.
- Starosna penzija i prijevremena starosne penzija
U skladu sa trendovima iz uporednog zakonodavstva, postepeno su pooštreni uvjeti za ostvarivanje prijevremene starosne granice odlaska u penziju, uz uvođenje pravednijeg odbitka za prijevremeno penzionisanje, kao i stimulanse za duži ostanaka u svijetu rada, u skladu s radnim zakonodavstvom. Ova mjera podrazumijeva efektivno povećavanje prosječnog broja godina penzijskog staža, sa kojim se trenutno ostvaruje penzija (trenutno oko 33 godine), do broja godina koji je propisan za ostvarivanje prava na starosnu penziju (trenutno 40 godina staža). Dakle, realno stvarno povećavanje bez podizanja trenutnih dobnih granica za starosnu penziju.
Pravo na starosnu penziju, prema novom zakonu, ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života. Ovo je opće pravilo od koga su predviđeni određeni izuzeci.
Mogućnost prijevremenog penzionisanja sa 62 godine života i 40 godina penzijskog staža je jedna od opcija. Druga opcija za prijevremenu penziju „naslanja“ se na prijevremenu penziju koja je važila do 31. 12. 2015. godine, uz duže prijelazno razdoblje za žene počev od 55 godina i 6 mjeseci života i 30 godina staža, a za muškarce sa 60 godina i 6 mjeseci života i 35 staža, gdje se svake naredne godine oba uvjeta i godine života i godine potrebnog penzijskog staža povećavaju za po 6 mjeseci, uz godišnji odbitak od 4% za svaku godinu prijevremenog odlaska u penziju u odnosu na propisanih 65. godina života. Mogućnost prijevremenog penzionisanja uz odbitak uvedena je umjesto prethodno predviđenog ukidanja prijevremenog penzionisanja u 2015. godine. Premda će radi toga smanjenje broja novih penzionera biti nešto manje od predviđenog, ova blaža verzija prijevremenog penzionisanja bolje odražava trenutno stanje na tržištu rada i ne stavlja prve sljedeće generacije penzionera u znatno nepovoljniji položaj, kao što to čini radikalno ukidanje prijevremene penzije.
- Pooštravanje uvjeta za invalidsku i porodičnu penziju i procesa za njegovo sticanje
Novi zakon predviđa rješenja kojim će se dugoročno i postepeno smanjiti udio invalidskih penzionera na današnji EU prosjek od 11% i to kroz uvođenje striktne procedure dvostupne ocjene preostale radne sposobnosti. Smanjenje broja porodičnih penzija postići će se kroz pooštravanje uvjeta za sticanje porodične penzije za žene, koje danas to pravo mogu ostvariti već sa 45 godina života i to na način da se porodična penzija može ostvariti, ali da se ista može koristiti tek nakon navršavanja određenog broja godina života (npr. 50 za žene i 60 za muškarce), uz napomenu da i od ovog pravila zakon predviđa izuzetke, ali se isplata penzije ne može ostvariti prije navedenih godina života.
Kada su u pitanju prava po osnovu invaliditeta, najveća novina se odnosi na umanjenje obima prava za invalide II kategorije u dijelu naknade plaće radi manje plaće na drugom radnom mjestu. Trenutno važećim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, u članu 75. propisano je da osiguranik kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti, između ostalog, ima pravo na naknadu zbog manje plaće na drugom odgovarajućem poslu, a ista se prema članu 78. određivala u visini razlike između valorizirane prosječne mjesečne plaće koju je osiguranik ostvario u godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i prosječne mjesečne plaće koju on ostvaruje na drugom poslu na koji je nakon toga raspoređen odnosno zaposlen.
S tim u vezi, veći broj različitih pravnih subjekata iz realnog sektora ukazivao je na neopravdanost takvog rješenja, pri čemu nije bilo sporno ukoliko je uzrok invalidnosti povreda na radu ili profesionalna bolest, koliko korištenje navedenog prava u slučaju kada je invalidnost uzrokovana bolešću ili povredom koja nije u vezi sa radom, odnosno obavljanjem poslova. Ne postoji odgovornost poslodavca za nastanak promjene radne sposobnosti ove kategorije invalida, pa se poslodavcu ne može stavljati na teret da plaća ovim kategorijama plaće sa radnih mjesta na kojima, bez krivice poslodavca, ne mogu više raditi.
Imajući u vidu navedeno, ova materija je u novom Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju uređena na drugačiji način. Naime, ukoliko je invalidnost uzrokovana bolešću ili povredom koja nije u vezi sa radom, odnosno obavljanjem poslova, osiguranik nema pravo naknadu plaće zbog manje plaće na drugom radnom mjestu. U ostalom dijelu obim prava za ovu kategoriju ostao je nepromijenjen u odnosu na postojeća pravna rješenja.
- Uvođenje novog prava – posmrtnina
Na traženje predstavnika penzionera u Zakon je uvršteno novo pravo – pravo na posmrtninu. Članom 145. Zakona propisana je naknada troškova sahrane nasljedniku – članu uže porodice koji iste izmiri i to u iznosu prosječne penzije isplaćene u mjesecu prije smrti korisnika penzije, kao i rok za podnošenje zahtjeva. Ovo pravo može se ostvariti samo u slučaju da je umrli penzioner imao prebivalište u Federaciji ili Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine.
- Uvođenje osnova za izmjenu stopa doprinosa za tzv. beneficirani radni staž
U skladu sa općim ciljevima stvaranja jače veze između penzija i uplaćenih doprinosa, kao i osiguranja dugoročne održivosti sistema, predviđa se uvođenje adekvatne aktuarski pravične stope doprinosa za tzv. beneficirani radni staž, na način da se za kategoriju osiguranika kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem plaća adekvatna stopa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za svaki mjesec utvrđenog plaćanja. Nadalje, predviđeno je provođenje postupka revizije svih radnih mjesta za koja se staž računa u uvećanom trajanju, u skladu sa promjenama u tehnološkim procesima i potrebom za što dulji ostanak u svijetu rada.
Stope doprinosa koje se plaćaju za radna mjesta gdje se staž osiguranja računa u uvećanom trajanju su oko tri puta niže od aktuarski pravičnih stopa, što snižava trošak rada za današnje poslodavce, a prebacuje dopunski trošak prijevremenog penzionisanja ovih zanimanja na buduće generacije. Zakon o PIO-u predviđa ispravljanje ove neravnoteže i uvođenje aktuarski pravednih/neutralnih stopa doprinosa. Stope doprinosa utvrdit će se izmjenama Zakona o doprinosima.
