Sirovine koje se koriste, sagore ili stave na deponiju nisu izgubljene. To naime tvrde evropski stručnjaci mreže COST Aktion pri Tehničkom univerzitetu Beč koji rade na konceptima ponovnog dobijanja sirovina iz tzv. „antroposfere“. Sirovine koje čovječanstvo koristi, od pijeska i šljunka u betonu do zlatnih vrhova u kompjuterskom čipu, se iskorištavaju, obrađuju i naposljetku bacaju. Naučnici se sada bave pitanjem da li povećanjem količine sirovina koje se iz oblasti geosfere pomjeraju u oblast utjecaja čovjeka (antroposfera) i sama antroposfera ne postaje izvor sirovina.
Umjesto korištenja primarnih izvora sirovina iz zemlje u budućnosti bi se trebali koristiti i antropogeni izvori – deponije ili srušene zgrade. Bečki tim eksperata istražuje kako je to moguće postići. Važno je skupiti i pripemiti informacije o antropogenim izvorima sirovina kako bi one u budućnosti bile privredno iskoristive kao što su naftna polja i rudnici zlata.
Za prirodna nalazišta sirovina već postoji dobro etablirano izvještavanje. Svaki vlasnik rudnika mora procijeniti koja količina sirovina mu još stoji na raspolaganju te koliko tih sirovina može biti razgrađeno na privredno rentabilan način. Da li i na koji način bi se ovaj postupak mogao primjeniti i na sirovine antropogenog porijekla još nije određeno. Pritome je potrebno odlučiti da li je ekološki i privredno isplativije razgraditi primarne sirovine ili vratiti sekundarne sirovine iz nepotrebnih proizvoda i dobara.
COST je okvirni program EU koji potiče evropsko umrežavanje nacionalnih naučnih istraživačkih projekata. To je posebno važno za istraživanje antropogenih resursa stoga što će se dugoročno raditi na evropskim konceptima i pravilima korištenja evropskih sirovina. Projekat „Mining the European Anthroposhere“ pokrenut u martu 2016. godine je internacionalnog karaktera i pridaje posebnu važnost uključenja mlađih generacija i žena u oblast istraživanja. Projekat će trajati 4 godine.
