PITANJE: Na koji način se utvrđuje uspjeh parničnih stranaka kada je u parnici postavljen i eventualni tužbeni zahtjev?
ODGOVOR: [/restrict] Časopis ZIPSKada postoji eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva, postoje različita mišljenja na koji način se utvrđuje uspjeh u parničnom postupku. Prema prvom mišljenju, u slučaju eventualne kumulacije ako tužilac u cijelosti uspije s eventualnim zahtjevom, tada se smatra da je isti uspio u cijelosti u sporu (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž. 729/10-2 od 05.07.2010. godine, u: Zbirka sudske prakse Županijskog suda u Varaždinu broj 11 i 12 (građansko pravo – drugi dio), str. 121, 122), odnosno ako sud djelomično usvoji drugi, odnosno eventualni zahtjev tužioca, tada će utvrđivati uspjeh tužioca u odnosu na eventualni zahtjev tužioca (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž. 1085/09-2 od 18.11.2009. godine, u: Zbirka sudske prakse Županijskog suda u Varaždinu broj 11 (građansko pravo), str. 214). Uspjeh se cijeni prema usvojenom eventualnom tužbenom zahtjevu. Neusvojeni tužbeni zahtjev i neusvojeni eventualni tužbeni zahtjevi, ako ih ima više, nisu neuspjeh tužioca. Tužilac zahtijeva da se usvoji jedan od više postavljenih tužbenih zahtjeva, što mu pravila parničnog postupka dozvoljavaju, i neusvajanje tužbenog zahtjeva i eventualnih tužbenih zahtjeva ne predstavlja neuspjeh tužioca, ako je usvojen u cijelosti ili djelimično jedan od eventualnih tužbenih zahtjeva.
Prema drugom mišljenju, neusvajanje tužbenog zahtjeva predstavlja neuspjeh tužioca i kod odlučivanja o uspjehu u parnici jednako se cijene odbijeni tužbeni zahtjev i odbijeni eventualni tužbeni zahtjev (Odluka Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 P 153149 14 Gž od 20.06.2017. godine). Pitanje uspjeha parničnih stranaka kod postojanja eventualnog tužbenog zahtjeva, ponovno je učinila zanimljivim odluka Vrhovnog suda Republike Srpske, koja prihvata drugo mišljenje, a u ovoj odluci se navodi: „Revizijom se neosnovano pobija i odluka o troškovima parničnog postupka. U smislu člana 386. ZPP, osnovni kriterijum za odluku o parničnim troškovima je ishod postupka. Ako je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelј će biti obavezan da tuženom naknadi prouzrokovane troškove, a ako je tužbeni zahtjev usvojen, tuženi će biti obavezan da tužitelјu naknadi parnične troškove. U ovom slučaju je uspjeh tužitelјa i tuženog u parnici podjednak. Ovo iz razloga što je tužitelј u ovom sporu postavio dva zahtjeva (primarni i eventualni). Tuženi je uspio u sporu u pogledu primarnog zahtjeva, a u pogledu eventualnog zahtjeva je tužitelј u pretežnom dijelu uspio pa je zato pravilna odluka nižestepenih sudova da svaka stranka snosi svoje troškove (član 386. stav 2. ZPP)“. (Odluka Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 268088 20 Rev od 22.02.2022. godine). S obzirom na to da se radi o jednom od vrhovnih sudova u Bosni i Hercegovini, svakako da ovo pitanje zahtijeva analizu i davanje odgovora.
Prvo mišljenje je zakonito jer ima u vidu pravnu prirodu eventualne kumulacije. Kod objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, tužilac traži od suda da sve tužbene zahtjeve usvoji. Neusvajanje jednog od tužbenih zahtjeva ili djelimično usvajanje predstavlja neuspjeh tužioca, a uspjeh tuženog. Tuženi može biti obavezan za ispunjenje svih tužbenih zahtjeva. Sa druge strane, tuženi kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva može biti obavezan na ispunjenje samo jednog od tužbenih zahtjeva i nije namjera tužioca da svi tužbeni zahtjevi budu usvojeni. Zahtjev tužioca je usmjeren na usvajanje jednog od tužbenih zahtjeva i prema u cijelosti ili djelimično usvojenom tužbenom zahtjevu cijeni se uspjeh tužioca. Tužilac ne može uspjeti sa svim tužbenim zahtjevima, nemoguće je da budu usvojeni osnovni tužbeni zahtjev i eventualni tužbeni zahtjev. Usvajanje osnovnog tužbenog zahtjeva dovodi do neodlučivanja o eventualnom tužbenom zahtjevu. Ukoliko osnovni tužbeni zahtjev bude odbijen, tek će u tom slučaju sud odlučivati o eventualnom tužbenom zahtjevu. Parnična pogodnost tužioca je da može postaviti više tužbenih zahtjeva i da odredi redoslijed po kojima sud o njima odlučuje, s tim da sud o svim tužbenim zahtjevima istovremeno raspravlja. Sud će odlučivati o eventualnom tužbenom zahtjevu ili o slijedećem eventualnom tužbenom zahtjevu ukoliko ima više eventualnih tužbenih zahtjeva, ukoliko odbije osnovni tužbeni zahtjev ili prethodne eventualne tužbene zahtjeve, zbog čega se njihovo odbijanje ne može smatrati uspjehom tuženog. Uspjeh parničnih stranaka se mora cijeniti u odnosu na posljednji tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao, i to samo u odnosu na taj tužbeni zahtjev. Djelimičnim usvajanjem ili usvajanjem u cijelosti osnovnog tužbenog zahtjeva sud neće dalje odlučivati o eventualnom tužbenom zahtjevu i uspjeh se cijeni samo u odnosu na osnovni tužbeni zahtjev. Ukoliko sud odbije osnovni tužbeni zahtjev sud će odlučivati o eventualnom tužbenom zahtjevu i uspjeh parničnih stranaka će se cijeniti samo u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev.
Na osnovu navedenog, odgovor na postavljeno pitanje je da se uspjeh parničnih stranaka određuje samo u odnosu na tužbeni zahtjev koji je djelimično ili u cijelosti usvojen, odnosno uspjeh se utvrđuje u odnosu na posljednji tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio.[/restrict] Časopis ZIPS