Uoči 20. obljetnice obnove rada u Aluminiju d.d. Mostar direktor Mario Gadžić u intervjuu za Agenciju ONASA govori o strateškom restrukturiranju poslovanja, poslovnoj godini iza ovog poduzeća, novim suradnjama i zahtjevu ukidanja carine na nelegirani aluminij koji bi se mogao pretapati u pogonsko gorivo.
Proteklu poslovnu godinu ocijenio je jednom od najtežih. “Nakon što smo na samom kraju godine dobili povjerenje Nadzornoga odbora za preuzimanje Aluminijeva kormila, spriječili smo neminovno proglašenje stečaja, o kojemu je zakonodavac tražio glasovanje na Skupštini dioničara Društva u mjesecu studenom, zbog nelikvidnosti i gotovo 300 milijuna KM nagomilanih dugovanja. Otkako je ova uprava imenovana, lani u rujnu, Aluminij je doživio potpuni zaokret u poslovanju, ali što je možda i bitnije i u poimanju načina rada, promišljanju sadašnjosti i budućnosti. Cjelokupan upravljački tim, zajedno sa svakim pojedinim djelatnikom, prvo se morao suočiti s činjenicom da je zatečeno stanje ravno katastrofi i da Aluminij srlja u propast. Potpisani ugovori, način na koji je ugovarana kupovina struje, odnos prema poduzeću, radničke tužbe, predodžba o Aluminiju u javnosti, ništa nam nije išlo na ruku, dapače kao da je sve rađeno na štetu poduzeća. Odmah smo krenuli u provedbu Plana strateškoga restrukturiranja poslovanja, na osnovu kojega smo i dobili povjerenje u trenutku promjene upravljačke strukture u tvornici. U ta tri smo mjeseca značajno usporili stvaranje novih gubitaka i postavili temelje tržišnim uvjetima poslovanja na svim razinama odmah s početkom 2017. godine. Neke ugovore, naime, nismo mogli automatski prekinuti jer su nas vezali do kraja godine. Završni je račun pokazao gubitak od 42,8 milijuna KM, ali bi taj iznos bio osjetno većim da nije došlo do spomenutoga zaokreta u posljednjem tromjesečju. Najbolji pokazatelji ključnih promjena svakako su pozitivni poslovni ishodi već u prva dva mjeseca tekuće godine, otkako su na snazi nove poslovne okolnosti. Pojedinci su moje prve poruke, iz rujna i listopada prošle godine protumačili čak i pretencioznima, a sada ih još uvjerenije ponavljam – 2016. godina je zadnja godina Aluminijeva poslovanja s gubitkom! Na te staze ovo se poduzeće više ne vraća!” Odlučno je rekao direktor Aluminija.
Među prioritetima u poslovanju ističe vraćanje proizvodnje na puni kapacitet, te kaže: “Poznato vam je, vjerujem, kako smo Aluminij preuzeli s 25 posto ugašenih elektrolitičkih ćelija, a premda zvuči nevjerojatno, ova je uprava prva u povijesti Aluminija na papir stavila izračun nužnih projekcija i odredila točku, odnosno količinski iznos proizvodnje ispod kojeg nema ekonomski opravdanog poslovanja. Ključ našeg oporavka najvećim dijelom leži u našem vrhunskom metalu i s početkom sljedećeg mjeseca, uz pomoć strateškog partnera, pokrećemo sedam milijuna eura vrijedan projekt ponovnog pokretanja četvrtine ugašene proizvodnje. Taj će pothvat potrajati nešto dulje od godinu dana. Svaka nova elektrolitička ćelija, odnosno svaka nova tona našeg metala na tržištu dodatan je prihod za Aluminij, i iz mjeseca u mjesec, povećanje proizvodnje ubrzavat će naš siguran oporavak i učvršćivati našu strategiju izlaska iz krize. Aluminij će u 2017. poslovati pozitivno, a dogodine će imati svih 256 ćelija u pogonu. Naši se planovi ne oslanjaju na oporavak svjetskog tržišta, nego na maksimalno iskorištenje naših kapaciteta, a naši su kapaciteti, kako tehnološki tako i ljudski, moćni.”
Gadžić je na funkciji direktora od septembra prošle godine i najvio je velike promjene u poslovanju, nove pogone za brodove, automobile i avione, o tome kaže:
“Unutar svojeg tvorničkog kruga želimo graditi i razvijati pogone za preradu aluminija, jer nam je cilj aluminij koji je prerađen u BiH i izvezen kao građevinski profil, električni kabel, automobilski naplatak. Ne govorim o megalomanskim projektima i pogrešno protumačenim pogonima za proizvodnju brodova ili zrakoplova, nego o stvarnim mogućnostima koje se već sada nude, u smislu ponuda za ulaganja u prerađivačku proizvodnju unutar našega kruga, koje pristižu iz više europskih zemalja. Riječ je o sitnim koracima nabave određenih strojeva za proizvodnju proizvoda ili poluproizvoda od aluminija poput konzervi, poklopaca, naplataka, dijelova za brodsku, automobilsku, zrakoplovnu, građevinsku, prehrambenu i druge industrije. To je ulaganje koje možemo podnijeti, a kojim stvaramo dodanu vrijednost, veću od one koju postižemo izvozeći sirovinu koja je podložna svim rizicima tržišta, a na koje ne možemo utjecati. Višestruki učinci razvijanja takovih projekata snažno utječu na smanjenje rizika i na stabiliziranje Društva. To je začetak stabilizacije ne samo Aluminija nego i čitave države, ali tomu trebaju snažni osnovi i predan angažman i nas gospodarstvenika i nositelja vlasti na svim razinama u BiH.”
Gadžić je Vijeću ministara BiH predložio ukidanje carine na nelegirani aluminij koji bi se mogao pretapati u pogonsko gorivo, o tome kaže:
“Nedavno se u medijima našlo to naše pismo koje smo u prosincu, i ponovljeno u siječnju, uputili Vijeću ministara, odnosno ministru vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirku Šaroviću. Riječ je o briljantnoj zamisli postizanja brzog poslovnog iskoraka koji bi Aluminijev oporavak vrtoglavo ubrzao, ali ujedno i osigurao značajan priliv novca u državnu blagajnu. Konkretno, Aluminij je zatražio ukidanje postojeće carinske stope na nelegirani aluminij, odnosno na tzv. čvrsti uložak. Naime, proizvodnja primarnog aluminija iz elektrolitičkih ćelija troši enormne količine električne energije, a ukidanjem te carinske stope Aluminiju bi postao isplativ uvoz oko 25.000 tona čvrstoga uloška godišnje s ruskog tržišta (tog metala nema na tržištu EU i CEFTA-e), koji bi pretapali u svojim ljevačkim pećima koje pokreće plin. Tim bi projektom naša proizvodnja lako bila povećana čak za 30 posto. Taj metal nitko drugi u BiH ne treba, pa država trenutačno nema nikakove koristi od postojanja te carinske stope (promet je 0 KM), a njenim bi ukidanjem došlo do izravnog rasta izvoza u visini od 50 milijuna US dolara u 2017. godini, što bi automatski pozitivno uticalo na bilancu BiH, na državni porezni i mirovinski sustav, te na rast zapošljavanja i javne potrošnje. To je, dakle, najmoćnija poluga za što brže restrukturiranje poslovanja Aluminija i za ogroman financijski i socijalni benefit za BiH. Jedinstvena win-win situacija! Žalosti me što još nemamo odgovora, ali se iskreno nadam kako će uskoro stići i biti pozitivan.”