Rezervisanja po osnovu otpremnine u javnim zdravstvenim ustanovama

PITANJE: Jasno je da je zakon o računovodstvu nametnuo primjenu „velikih“ MRS za čitav javni sektor bez izuzetaka. Međutim, u javni sektor spadaju i javne zdravstvene ustanove koje su u specifičnoj situaciji u odnosu na ostali javni sektor jer su po organizacionom obliku – javne ustanove a poslovanje vode po kontnom okviru za privredna društva. Zdravstvene ustanove većinski se finansiraju iz vanbudžetskih fondova.

Ovo je uvod u pitanje o primjeni MRS 19 – rezervisanje otpremnina za odlazak u penziju, koje nalaže ovaj standard. Otpremnine za odlazak u penziju radnika finansiraju se iz sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja. Prilikom odlaska radnika u penziju isplati mu se otpremnina koja se knjiži na troškove, a zatim se prema ZZO uputi zahtjev na osnovu kog oni doznače ta sredstva javnoj ustanovi i to je prihod od ZZO.

Dakle, na snazi je načelo sučeljavanja rashoda sa prihodima.

Premisa samog MRS-19 je da je trošak zaposlenih – otpremnine za odlazak u penziju – izvorni trošak pravnog subjekta, te isti ne razmatra situaciju u kojoj finansiranje dolazi iz drugog izvora.

Rezervisanjem otpremnina zaposlenih odnosno alociranjem troška na radni vijek radnika, dok se prihod prima u momentu odlaska radnika u penziju bilo bi narušeno osnovno računovodstveno načelo –  sučeljavanja prihoda i rashoda.

U tom svjetlu koliko je opravdano da zdravstvene ustanove rezervišu otpremnine pogotovo što to treba da rade vanjski procjenitelji koji se plaćaju, što je dodatni udar na zdravstvene ustanove.

Stalni problem javnih zdravstvenih ustanova je i pitanje kapitala. Javne zdravstvene ustanove u sudskom registru nemaju upisan kapital, a kako vode poslovne knjige po kontnom okviru za privredna društva u bilansima stanja moraju se pojaviti konta kapitala, kako god da se zovu. Da li državni, rezerve, akumulirana dobit i to je stalno primjedba revizora…

ODGOVOR: