(Ne)uslađenost akata niže pravne snage sa zakonskim normama

PITANJE: Molimo za tumačenje pravnih stavova iz Presude Vrhovnog suda FBiH, broj: 17 0 Rs 095926 22 Rev od 15.11.2022. godine, a u vezi sa usklađivanjem ugovora o radu sa Zakonom o radu, odnosno sa novim Pravilnikom o radu (odredbe člana 178. i 107. Zakona o radu), a koja presuda je bitna jer je istom zauzet pravni stav koji je bitan i za druge iste i slične slučajeve.

Naime, prema stavovima iz navedene presude, prilikom usklađivanja ugovora o radu (de facto sačinjavanja novih ugovora o radu prema novom Pravilniku-novoj sistematizaciji) ne primjenjuje se institut iz člana 107. Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, br. 26/16, 89/18, 23-20 – Odluka Ustavnog suda FBiH i 49/21) jer se ne radi o otkazu ranijeg ugovora, već poseban institut iz člana 178. Zakona o radu (može se zaključiti da se nudi novi ugovor, koji ne smije biti nepovoljniji od uslova pod kojim je zasnovan radni odnos, a protekom roka od 30 dana, ako se ne prihvati novi ugovor, prestaje radni odnos, dakle, radilo bi se o posebnom ex lege osnovu prestanka radnog odnosa (u konkretnom zaključeno da se ne može nuditi nepovoljniji koeficijent od ponuđenog u novom ugovoru, bez obzira što je novim Pravilnikom definisan taj novi koeficijent a sam Pravilnik o radu nije nezakonit).

Ukoliko zaključimo da su stavovi iz presude ispravni, da li to znači da je poslodavac u obavezi de facto da donese novi Pravilnik (novu sistematizaciju) u kojoj ustvari samo može/mora prepisati koeficijente iz ranijeg ugovora o radu, drugim riječima da li to znači da se Pravilnikom o radu uopšte ne smije zadirati u dio ugovora o radu koji se odnosi na plate/koeficijente (smanjivanje plata pa makar i minimalno), ako se u suštini ne mijenja i radno mjesto.

Također, generalno molimo za mišljenje da li je primjena člana 178. Zakona o radu (iz ratia te odredbe proizlazi da je ista temporalnog karaktera jer sadrži jasne rokove koji su prekluzivnog karaktera), ima smisla u okolnostima u kojima poslodavci nisu postupili po istom (npr. formalno i danas važe ugovori o radu koji u preambuli, a i u sadržaju sadrže norme starog zakona), pa se postavlja pitanje na šta se misli pod pojmom usklađivanjem sa zakonom (da li se to odnosi i npr. samo na preambulu ugovora kako bi se ispoštovala forma), odnosno šta se u ugovoru usklađuje sa zakonom.

Pitanje: Poslodavac nije uskladio Pravilnik o radu u roku iz člana 177., pa samim time ni ugovore prema članu 178. Zakona o radu do danas, slijedom čega se ide u proceduru izrade novog Pravilnika o radu, pa kada se isti donese prvo pitanje je:

Kako će poslodavac odnosno koji institut primijeniti kako bi izvršio usklađivanje ugovora sa novim Pravilnikom o radu (otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ili institut iz člana 178.), drugim riječima da li se u takvim okolnostima i ne radi o usklađivanju sa zakonom već o realizaciji novog Pravilnika o radu/nove sistematizacije.

Drugo, prema odredbama starog Pravilnika o radu (prema jasnim stavovima sudske prakse ne može važiti Pravilnik koji je donesen na osnovu starog zakona, pa kako isti nije usklađen u rokovima propisanim novim zakonom, jedini zaključak je da isti ne važi) sistem plaće je bio normiran na način da se osnovica (55% prosječne plaće FBiH množi sa koeficijentom iz ugovora o radu, a ugovor o radu je sadržavao/i dalje sadržava samo koeficijente i upućuje na primjenu Pravilnika u tom dijelu), a što je sve bilo uređeno na osnovu ranije važećih kolektivnog ugovora.

U međuvremenu (nakon donošenja novog Zakona o radu koji na drugačiji način tretira kolektivne ugovore) donosi se novi kolektivni ugovor (pojedinačni na koji saglasnost daje i nadležna Vlada, granski kolektivni ne važi jer je istekao a nije donesen novi) kojim se sada umanjuje osnovica za obračun plaće i ista utvrđuje u omjeru od 57% prosječne plaće Kantona, dakle, ne prosječne plaće FBiH, a što je značajno smanjenje, te se takva osnovica množi sa koeficijentima iz ugovora o radu koji su isti, dakle, formalni sistem obračuna je isti samo je umanjena osnovica.

S tim u vezi, namjera poslodavca je da kroz novi Pravilnik o radu upravo prepozna/propiše tu novu osnovicu, 57% prosječne plaće kantona, (koeficijenti ostaju isti), te nakon toga i sačini nove ugovore prema toj osnovici, što de facto predstavlja smanjenje plaća jer je umanjenja osnovica u odnosu na stari Pravilnik o radu, pa se postavlja pitanje, prateći zaključke iz gore navedene presude, da li bi takvo postupanje predstavljalo umanjanje primanja radnika, odnosno, kako to normira član 178. Zakona o radu, da li se radi o nepovoljnijim uvjetima u odnosu na ranije ugovore., tj. da li poslodavac i u novom Pravilniku o radu, bez obzira na novi kolektivni ugovor (pojedinačni), mora ostaviti staru osnovicu (ovdje ponovo naglašavamo da ugovori o radu sami po sebi ne sadrže osnovicu već upućuju na obračun prema Pravilniku koji je opet u određenom momentu prestao važiti zbog neblagovremenog usklađivanja sa novim zakonom).

Konačno, da li se ugovori o radu koji nisu usklađeni sa Zakonom o radu mogu smatrati ništavim pravnim poslovima ili eventualno samo dijelom ništavim pravnim poslovima?

ODGOVOR: