Nastavak radnog odnosa nakon sticanja uslova za penzionisanje

PITANJE: Radnik u javnom preduzeću zaključno sa 30. 4. 2022. godine navršava 40 godina staža osiguranja i stiče uslove za odlazak u penziju. Na koji način bi se sa tim radnikom mogao produžiti radni odnos?

 

ODGOVOR:

Članom  94. tačka d. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH”, br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 – odluka Ustavnog Suda i 49/2021) propisano je da je jedan od načina prestanka ugovora o radu po sili zakona, slučaj kada radnik navrši 40 godina staža osiguranja (u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju), bez obzira na godine života, ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore.

Nakon ispunjenja navedenog uslova za prestanak radnog odnosa po sili zakona (ex lege), odnosno kada radnik navrši 40 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života, radni odnos prestaje, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Iako Zakon o radu ne propisuje obavezu poslodavca za donošenje rješenja ili odluke o prestanku ugovora o radu, poslodavac bi u ovom slučaju „trebao”, u skladu sa članom 112. Zakona o radu, pozivajući se na član 94. tačka d. navedenog zakona donijeti pisani akt  – odluku o prestanku radnog odnosa radnika.

Iz odredbe člana 94. tačka d. Zakona o radu proizlazi mogućnost da se radni odnos nastavi i nakon ispunjenja 40 godina staža osiguranja radnika, kao zakonskog uslova za prestanak ugovora o radu po sili zakona, ako se poslodavac i radnik dogovore.

Na ovaj način ostavljen je prostor za pogrešne prakse i različita tumačenja kako urediti nastavak radnog odnosa po ispunjenim uslovima za prestanak ugovora o radu po sili zakona. Zakonom nije decidno određeno da li se poslodavac i radnik moraju o tome dogovoriti u pismenoj formi (putem sporazuma) ili da je dovoljno da poslodavac i radnik nastave primjenu prava i obveza iz radnog odnosa i na taj način potvrde da žele nastaviti radni odnos, iako je radnik navršio 40 godina staža osiguranja, odnosno ispunio uslove za prestanak radnog odnosa ex lege.

Kao što je i prethodno naglašeno, zakonodavac nije pobliže odredio način na kako bi trebao izgledati dogovor poslodavca i radnika o nastavku radnog odnosa nakon ispunjenja uslova za prestanak ugovora o radu po sili zakona. Ukoliko i poslodavac i radnik žele nastavak radnog odnosa i nakon što radnik navrši 40 godina staža osiguranja, dužni su se o tome sporazumjeti. Iz dosadašnje prakse može se zaključiti da se ona razvila u dva pravca, i to: 1. putem nastavka radnog odnosa kroz formalno uređenje i međusobno definisanih prava strana radnopravnog odnosa (poslodavca i radnika), odnosno izričitim putem kroz zaključenje novog ugovora o radu, aneksa ili sporazuma, ili 2. „prećutno“ gdje radnik nastavlja da dolazi na posao i obavlja radne zadatke, a poslodavac ga plaća za njegov rad, odnosno poslodavac i radnik ostvaruju međusobna prava i ispunjavaju obaveze iz ranije zaključenog ugovora o radu.

U odnosu na navedeno najprihvatljivije rješenje je donošenje odluke o prestanku ugovora o radu po sili zakona, kada radnik navrši 40 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života. Ukoliko postoji volja obje strane radnopravnog odnosa da se radni odnos nastavi i dalje, uređenje nastavka radnog odnosa trebalo bi regulisati zaključenjem novog ugovora, čime bi se izbjegli mogući nesporazumi i eventualna naknadna dokazivanja.

Imajući u vidu da je članom 20a Zakona o radu propisano da se radni odnos zasniva zaključivanjem ugovora o radu, nakon provođenja procedure prijema propisane pravilnikom o radu poslodavca, zaključenje novog ugovora o radu formalno-pravno je bolje rješenje od zaključenja sporazuma u kojem bi se poslodavac i radnik pisano dogovorili o uslovima nastavka radnog odnosa, nakon ispunjenja zakonskog uslova za prestanak ugovora o radu po sili zakona (ex lege), kao i uslovima njegovog raskida, jer je ugovor o radu, a ne sporazum, akt kojim se zasniva radni odnos.

Pored navedenih oblika formalnog uređenja nastavka radnog odnosa nakon ispunjenja uslova za prestanak ugovora o radu po sili zakona, u praksi je vrlo čest slučaj „prećutnog„ nastavka radnog odnosa, gdje radnik i dalje nastavlja da dolazi na posao, obavlja radne zadatke, pridržava se obveza i ostvaruje prava iz postojećeg ugovora o radu, a poslodavac mu za njegov rad isplaćuje platu. Prilikom ovakvog nastavka radnog odnosa smatra se da je postojeći ugovor o radu i dalje „važeći“, odnosno da su se poslodavac i radnik sporazumno dogovorili usmenim, odnosno „prećutnim“ putem da se i dalje ostvaruju prava i ispunjavaju obveza iz ranije zaključenog ugovora o radu.

U prilog tome stoji i činjenica da ukoliko se poslodavac i radnik pridržavaju prava i obaveza iz radnog odnosa, kao što je to bilo u dosadašnjem radnom odnosu, radi se o „produženju prava i obveza iz postojećeg ugovora, koga se „prećutnim“ putem nastavljaju pridržavati i poslodavac i radnik.