Pametni gradovi svojim stanovnicima osiguravaju veći kvaliteti života kroz snabdijevanje električnom energijom bez prekida, bolji kvalitet pitke vode, pouzdanije snabdijevanje plinom, brži i efikasniji javni gradski prijevoz te efikasnije usluge u zdravstvu i gradskoj upravi. Pametni gradovi privlače kompanije i mlade talente. A mi opet kasnimo… O pametnim gradovima i tome kakve su šanse da i Sarajevo postane pametni grad razgovarali smo s Amerom Omeragićem, direktorom predstavništva Schneider Electrica u Sarajevu.
P: Zadnjih nekoliko godina se počelo pisati o pretvaranju Sarajeva u pametni grad u roku od nekoliko godina. Radi se o kapitalnom, tehnološkom i ekološkom projektu za budućnost glavnog grada BiH koji ima za cilj da primjenom tehnoloških inovacija preraste u pametan grad. Prema najavama, projekt bi trebao biti realiziran u saradnji s Ambasadom Švedske i Gradskom upravom Grada Sarajeva, a na inicijativu “Smart Sarajevo” – “Pametno Sarajevo”. Može li i kako Sarajevo postati pametan grad? Šta je s ostalim gradovima u BiH?
Amer Omeragić
OMERAGIĆ: – Mislim da je došlo vrijeme da se ozbiljnije krene u razvoj pametnih gradova u BiH. Pri tome moramo imati na umu da zapravo svaki grad ima jednake šanse da adekvatnim naprednim rješenjima, relativno jednostavno i bez prevelikih energetskih resursa postane pametnim. Primjera za to ima po cijelom svijetu: od SAD-a i Brazila preko Evrope, pa sve do Kine i Australije. Tokom proteklih godina i obilazaka mnogih gradova različitih veličina, uvjerio sam se da se trend pametnih gradova globalno razvija strahovitom brzinom i da jednostavno više nije zaustavljiv. Pravo je vrijeme da se i naša lokalna zajednica i gradske uprave informiraju o mogućnostima koje pametni gradovi pružaju prvenstveno u povećanju kvalitete života svojih građana kroz snabdijevanje električnom energijom bez prekida, podizanjem kvaliteta pitke vode, pouzdanijim snabdijevanjem plinom, bržim i efikasnijim javnim gradskim prijevozom te efikasnijim uslugama u zdravstvu i gradskoj upravi. Pored toga, pametni gradovi privlače kompanije, ali i mlade talente koji dodatno potiču stvaranje i primjenu inovacija u njima.
P: Gdje je Sarajevo sada? Kolika su još ulaganja potrebna i je li realan taj rok od pet godina?
OMERAGIĆ: – Prema zadnjim rezultatima popisa stanovištva, samo u najvećih šest gradova u BiH, živi oko 35 posto ukupnog stanovništva, a to je najbolja potvrda činjenice da će do 2050. godine 70 posto svjetskog stanovništva živjeti u gradovima. Veoma je bitno i građanima pojasniti šta konkretno za njih znači živjeti u pametnom gradu, jer pametni grad podrazumijeva puno više od e-punionica automobila i “pametne“ senzorske rasvjete. To je tek početak. Sve započinje vizijom lokalne uprave orijentiranom upravo na svoje građane i njihove dugotrajne prednosti koji se žele postići. Napominjem jedno: pet godina je minimum samo za provedbu rješenja i postavljanja ‘smart grid’ infrastrukture, a prave efekte života u pametnom gradu moguće je očekivati tek kasnije.
P: A koji je korak nakon vizije?
OMERAGIĆ: – Drugi korak koji je i najbitniji u cijelom procesu je postavljanje pravilne ‘smart grid’ infrastrukture kojom se putem naprednih računalnih sistema mjeri trenutna efikasnost sistema za distribuciju osnovnih energenata – električne energije, vode, plina, toplote. U tom koraku osnovna ideja je da se na temelju rezultata mjerenja i analiza detektiraju mjesta na kojima se selektivnim ulaganjima u klasičnu infrastrukturu, moderniju i efikasniju opremu i uređaje mogu postići najveća smanjenja gubitaka uz podizanje kvaliteta snabdijevanja.
Treći korak je podići nivo saradnje na nivou grad i gradske službe – privatni investitori – poslovni subjekti – građani, kako bi se analize napravljene naprednim smart grid sistem sistemima odobrenim od strane EU, iskoristile u otvaranju mogućnosti povlačenja dodatnih sredstava iz kohezijskih i drugih fondova EU upravo za revitalizaciju kompletne gradske infrastrukture i implementaciju inovacija koje donose nove uštede. U svakom od navedenih koraka, komunikacija u svrhu podizanja svijesti građana i općeg nivoa znanja na temu pametnih gradova je izuzetno bitna.
P: Od Sarajeva se kao metropole na neki način i očekuje da to sve učini. Što je s manjim gradovima?
OMERAGIĆ: – Veličina nema nikakav uticaj na odluku hoće li neki grad postati pametan ili neće. Sve navedeno na primjeru Sarajeva može se primijeniti i kod Banja Luke i kod Tuzle i kod Mostara i kod Zenice. Obnovljivi izvori energije interesantni su za ta područja i moraju biti zastupljeni u viziji i planu investicija. Imajmo na umu da se privreda u BiH još uvijek oporavlja, no postoje pomaci na bolje (uzmimo samo primjer pozitivna dešavanja u nekoliko opština sa puno manjih investicija ), a privredni razvoj i industrija novijeg doba moraju uključivati obnovljive izvore energije. Naročito kada govorimo o ulasku u EU.
P: Opća javnost temu ‘smart city’ tehnologije spušta na nivo pametne rasvjete ili sličnih projekata. Koliko digitalizacija funkcija i infrastrukture grada donosi potencijalnih ušteda?
OMERAGIĆ: – Istina je da se danas kao glavni argumenti za uvođenje smart grid rješenja spominju značajne uštede svih energenata. Ali ovdje bih pokušao gledati malo šire i postaviti pravilan kontekst zbog čega je uopće potrebno razmišljati o uštedama pogotovo znajući da su cijene svih energenata u BiH još uvijek relativno niske u odnosu na zemlje EU. Energetska dilema kaže da će se potrebe za energijom u idućih 40 godina udvostručiti u odnosu na današnje potrebe, a pri tome da se emisija CO2 u isto vrijeme mora smanjiti na pola kako bi omogućili održivi razvoj budućih naraštaja. Uzimajući uz to i činjenicu da su energenti koje imamo na raspolaganju ograničeni, lako je zaključiti da mi već danas moramo pronaći način kako u tih 40 godina povećati energetsku učinkovitost četiri puta.
P: Dakle, na takve projekte treba gledati dugoročno?
OMERAGIĆ: – Naravno da niti jedan smart grid sistem ne može postići rezultate u kratkom vremenskom roku. Međutim, smart grid sistemi pridonose trajnom optimiziranju rada sistema za distribuciju svih energenata. Pa ako se na to dodaju smart grid rješenja na nivoui velikih potrošača, a kasnije i malih kućanskih potrošača koja bi trajno optimizirala potrošnju energenata, početnih 30 posto ušteda električne energije, 15 posto smanjenja gubitaka pitke vode ili 20 posto skraćivanja vremena provedenih u javnom gradskom prijevozu koje smart grid rješenja donose u vrlo kratkom roku nakon implementacije, kroz duži vremenski period niti potrebnih četiri puta više energetske efikasnosti nije nedostižno.
P: Imate li nekoliko primjera?
OMERAGIĆ: – Kopenhagen je 2014. godine proglašen najpametnijim gradom u Evropi jer je uspio smanjiti emisiju CO2 na samo dvije tone po stanovniku godišnje, a krajnji mu je cilj do 2030. godine postati CO2 neutralan grad. Drugi primjer iz naše okoline je Beč koji je zahvaljujući formiranju javno-privatne organizacije sa svrhom razvoja Smart city strategije i rješenja te stimulacijom obnovljivih izvora energije postavio cilj da do 2030. godine 50 posto ukupne proizvodnje električne energije za potrebe grada bude iz solarnih elektrana. Još jedan zanimljivi primjer dolazi iz SAD-a gdje je za potrebe lokalne distribucije električne energije Sjeverne Karoline razvijen računalni sistem upravljanja distributivnom mrežom koji je maksimalno opterećenje spustio za više od 300MW (što odgovara polovini instalirane snage nuklearne elektrane Krško) i time zamijenio već planiranu izgradnju elektrane na fosilna goriva. Takav sistem zaista možemo nazvati prvom virtualnom zelenom elektranom na svijetu.
