U otežanim uslova privređivanja, predvidljiv novčani tok i optimalna likvidnost su od ključnog značaja za stabilno poslovanje i sigurnu finansijsku budućnost privrednog subjekta. Faktoring može biti definisan kao finansijski instrument kojim faktor (institucija koja se bavi faktoringom) finansira privredne subjekta na osnovu budućih (nedospjelih) potraživanja proisteklih iz prodaje roba ili usluga na domaćem ili inostranom tržištu
Piše: Safija ŽILIĆ, dipl.ecc.
U dinamičnom i tehnološki naprednom privrednom okuženju, način na koji privredni subjekat može da stekne konkurentsku prednost jeste bolje upravljanje na području finansiranja. U otežanim uslova privređivanja, predvidljiv novčani tok i optimalna likvidnost su od ključnog značaja za stabilno poslovanje i sigurnu finansijsku budućnost privrednog subjekta.
Najjednostavnije, faktoring može biti definisan kao finansijski instrument kojim faktor (institucija koja se bavi faktoringom) finansira privredne subjekta na osnovu budućih (nedospjelih) potraživanja proisteklih iz prodaje roba ili usluga na domaćem ili inostranom tržištu.
Počeci faktoringa kao načina poslovanja primjećuju se čak i prije 1400. godine u Engleskoj. Također se pretpostavlja kako je faktoring bio usko vezan za banke koje nisu radile s građanstvom. Poslije se faktoring proširio na finansiranje nevezano uz robe, kao što su samostalni dugovi. No, kao i svi finansijski instrumenti i proizvodi, tako se i faktoring tokom vremena razvijao. Njegov razvoj je najprije potaknut opštim razvojem organizacijskih struktura kompanije, sve boljom prometnom povezanošću, pogotovo zračnim prometom i razvojem komunikacijskih tehnologija (telegraf, telefon i sada internet). Do početka 20. vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama faktoring se koristio kao dominantan način pribavljanja radnoga kapitala u tekstilnoj industriji. Upravo se zbog drukčijega bankarskog sistema u Americi faktoring snažno razvio. Za razliku od Kanade gdje je bankarski sistem bio većinom u državnim rukama, zbog čega su postojala snažna ograničenja, pa je razvoj faktoringa poprilično zaostao. Najveća zabluda o faktoringu jest što ga neki smatraju kreditom. No, faktori odnosno davatelji te usluge, omogućuju sredstva određenoj kompaniji, čak i kada banke to ne žele. Naime, davatelji usluge su ponajprije usredotočeni na kvalitetu duga. Faktoring je rizičan posao, kako za tvrtku za faktoring, tako i za klijenta, jer se odluke o plasiranju sredstava baziraju na provjeri boniteta poslovnih partnera.
Faktoring poslovi u domaćem i međunarodnom prometu su mehanizam finansiranja kojim se organizacije koje se bave tim poslovima (faktori ili faktoring firme) ugovorom obavezuju da će preuzeti potraživanja svog komitenta (proizvođača, trgovca,…) koje ima prema trećem licu. To je pravni posao kojim se potraživanja faktoring povjerioca iz ugovora o isporuci robe ili usluga ustupaju specijalizovanoj firmi koja preuzima rizik naplate klijentovog dužnika.
Iz navedenog proizilazi da se radi o ustupanju (cesiji) ovih klijentovih potraživanja faktoru i da su funkcije faktoringa finansiranje, osiguranje naplate i upravljanje potraživanjima.
Uobičajene su podjele faktoringa na domaći i međunarodni. Međunarodni faktoring se dijeli na uvozni i izvozni. Jedna od najstarijih podjela je na faktoring sa regresom i faktoring bez regresa. Faktoring sa regresom, tj. sa pravom faktora da, u slučaju nenaplate, obeštećenje traži od prodavca, često se naziva i kvazifaktoring i u primjeni se javlja sve manje. U praksi se najčešće primenjuje kada je mogućnost reklamacije povećana ili vremenski neodređena i faktor ne može da predvidi njenu visinu i momenat isticanja od strane kupca. U novije vreme prisutna je i podjela faktoringa na direktni i dvofaktorski.
Postoji podjela i na pravi i nepravi faktoring. Kod pravog faktoringa, faktor uz naplatu ugovorenog procenta vrijednosti potraživanja i upravljanja potraživanjem, preuzima i odgovornost za naplatu potraživanja od dužnika (tzv. delkredere rizik), što znači da su zastupljene sve funkcije faktoringa (finansiranje, upravljanje potraživanjem i rizik naplate). Kod nepravog faktoringa faktor kupuje potraživanje bez preuzimanja delkredere rizika. Postoji i faktoring po dospjelosti, gdje faktor kupuje klijentova potraživanja sa danom dospjelosti (isključena funkcija finansiranja).
Faktoring je primjeren za mala i srednje velika poduzeća, kao i za tvrtke koje imaju sezonsku prirodu posla. Posebno je primjeren za izvozna poduzeća. Faktoring pruža mogućnosti poduzećima da ostvare pravovremeni pristup alternativnim izvorima finansiranja koji će pratiti potrebe poduzeća, što je od velikog značaja za mala i srednja poduzeća u Bosni i Hercegovini, jer će se ona nastaviti suočavati s problemom nedostatka obrtnih sredstava.
Faktorin je relativno nov način finansiranja na našem tržištu. To je usluga jednostavnog i efikasnog rešavanja potrebe privrednih subjekata za likvidnošću. Faktoring je finansijski alat koji preduzeću pruža mogućnost da za račune izdate na odloženo plaćanje dobije novac u roku od 24 sata. Jednostavna provera boniteta kandiduje preduzeće za ovaj tip usluge, čime izbjegavate dugotrajnu i komplikovanu proceduru dobijanja bankarskog kredita.
Imajući u vidu da se najveći dio moderne trgovine odvija na taj način što su prodavci, u cilju povećanja svog učešća na tržištu, primorani da nude kupcima povoljne uslove plaćanja, kao što su prodaja na otvoreni račun, odloženo plaćanje (30-180 dana) i slično, jasno je da je time faktoring dobio šansu za ekspanziju.
Relevantni podaci o ukupnom prometu u svjetskoj trgovini, koji se odvija putem faktoringa, ukazuje na činjenicu da je faktoring sve manje mogućnost za uvećanje profita, a sve više potreba, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju.
Širom svijeta faktoring je dominantna forma finansiranja baziranog na imovini i važan izvor spoljnjeg finansiranja za kompanije. Faktoring je sveukupan finansijski paket koji kombinuje finansiranje tekućeg kapitala, zaštitu od kreditnog rizika, finansijska izvještavanja u vezi sa potraživanjima i usluge naplate potraživanja. U sklopu ugovora, faktor (kupac) kupuje potraživanja (od strane prodavca potraživanja) uglavnom bez prava „regresa“ ka prodavacu potraživanja i preuzima odgovornost za dužnikovu sposobnost plaćanja. Ako dužnik bankrotira ili nije u stanju da izmiri obaveze, faktor je taj koji će prodavacu platiti potraživanja.
Dakle, u uobičajenoj faktoring relaciji faktor obezbjeđuje čitav set usluga. Kreditne usluge uključuju ocjenjivanje kreditne vrijednosti dužnikovih (klijentovih) kupaca u odnosu na koje faktor namjerava preuzeti potraživanja. Faktori obično baziraju ove procjene na njihovim odgovarajućim podacima i javno dostupnim podacima o rezultatima u pogledu naplate potraživanja. Usluge naplate obuhvataju naplatu kratkoročnih potraživanja i zastarjelih računa, te minimiziranje gubitaka povezanih sa ovim drugim. Ovo uključuje i naplatu potraživanja prinudnim putem.
Faktor može ostvariti nekoliko važnih prednosti prilikom odobravanja kredita i pružanja usluga naplate. Prvo, može ostvariti značajne ekonomije obima u obje aktivnosti u odnosu na svoje klijente. Zato što faktor vrši ove usluge za veliki broj različitih klijenata, on je u stanju amortizirati fiksne troškove povezane sa njima. Uz to, većina malih preduzeća vjerovatno nemaju dovoljno stručnosti u ova dva područja. Konačno, faktori generišu odgovarajuće baze podataka o rezultatima naplate potraživanja. Najveći faktori sa dugogodišnjim iskustvom u principu postaju ekvivalenti velikih mjesta razmjene kreditnih informacijama, pružajući alternativu za privatne biroe za komercijalne kredite i javne registre kredita.
Jedna od osobina faktoring odnosa je da faktor obično avansira manje od 100 procenata od nominalne vrijednosti potraživanja, iako preuzima vlasništvo nad cjelokupnim potraživanjima. Razlika između ovog avansiranog iznosa i iznosa računa kreira rezervu za faktora. Ova rezerva se koristi kao pokriće za propuste u plaćanjima odgovarajućih računa koji proizlaze iz kupčevih potraživanja ili odštete. Ako i kada račun biva plaćen u potpunosti, faktor oslobađa rezervnu sumu klijentu. Tipičan iznos unaprijed plaćenog novca može biti 70 procenata (iako ponekad ide i do 90 procenata), što rezultira u rezervi od 30 procenata. Faktori naplaćuju od klijenata proviziju, i dodatna kamatna plaćanja. U najjednostavnijim aranžmanima sve ove dažbine mogle bi se objediniti u jedinstvenoj proviziji. Dakle, na primjer, ako faktor kupi 1 000 KM potraživanja od klijenta pod faktoring odnosom koji određuje 70 procenata isplate unaprijed i dva procenta provizije, faktor će isplatiti unaprijed 680 KM i preuzeti vlasništvo nad potraživanjima na dan kada su računi dostave generisani. Ako su računi plaćeni za 31 dan, faktor isplaćuje klijentu 300 KM na 31-i dan.
Faktoring je sve veći izvor vanjskog finansiranja, kako za korporacije, tako i za mala i srednja preduzeća. On omogućava veoma rizičnim dobavljačima da prenesu svoj kreditni rizik na visoko kvalitetne kupce. Faktoring je naročito koristan u zemljama sa slabim sudskim izvršenjem i evidencijom koja nije kompletna o podržavanju prioriteta potraživanja jer se potraživanja prodaju, prije nego da se pokrivaju kolateralom, a potraživanja koja su predmet faktoringa nisu dio imovine bankrotiranih subjekata. Statistika pokazuje da je faktoring uobičajeniji u zemljama s većim ekonomskim razvojem i rastom i razvijenim biroima s kreditnim informacijama.
Ugovor o faktoringu se isključivo pravi u pismenoj formi zbog njegove kompleksnosti u pravnom smislu. Ugovorom o faktoringu preciziraju se odnosi između faktora i prodavca. Ugovorom se precizira potraživanje koje će biti predmet faktoringa. Faktor najčešće određuje kupce za koje će prihvatiti prenos potraživanja. Pri tome se određuje i kreditni limit za te kupce, tj. iznos do koga je faktor obezbijedio pokriće preko osiguranja ili drugog faktora. Postoji i tzv. „bulk” faktoring, po kome faktor prihvata sve fakture i sve kupce koje prodavac ima. Razumljivo je da se ova vrsta faktoringa primjenjuje selektivno – samo za određene prodavce.
Ugovorom se definišu i dokumenti kojim prodavac dokazuje da je izvršio isporuku. To su: faktura, otpremnica, carinski certifikat (kod izvoznog faktoringa), protokol o primopredaji robe i sl. Faktor, također, obračunava dvije vrste troškova. Trošak usluge kreće se od 0,5 do 1,5% od vrijednosti fakture, a trošak finansiranja je na nivou bankarskih kamatnih stopa za kratkoročne kredite.
Faktoring je oblik finansiranja obrtnog kapitala preduzeća koji ne povećava njegovu zaduženost, ne opterećuje bilans preduzeća i ne umanjuje njegov kreditni potencijal kod poslovnih banaka.
Treba naglasiti da osim evidentnih prednosti, faktoring ima i nedostataka kao što su: finansiranje je kratkoročno, faktoring nastaje samo kad je faktor siguran u bonitet dužnika i finansiraju se samo klijenti većeg obima poslovanja.
Ukoliko se kao faktor pojavljuje banka onda se taj posao naziva forfetingom i isti se zaključuje samo za jedan posao, a ne za više (kao što je slučaj u faktoringu).
Iako je u Evropi i svijetu ova vrsta usluge razvijena i predstavlja značajan izvor kratkoročnog finansiranja preduzeća, u Bosni i Hercegovini je još uvijek u samom začetku ali ima potencijal da donese značajne beneficije u BiH poslovnu zajednicu i doprinese boljem poslovnom okruženju. To može biti jedan od najfleksibilnijih finansijskih instrumenata koji podržava trgovinu i pogonska snaga za dalji rast ekonomije BiH. Faktoring s regresom je tehnologija koja može ublažiti problem nedostatka transparentnosti u poslovnom okruženju sa slabim informacionim infrastrukturama ali samo u slučaju kada su predmet faktoringa potraživanja od veoma kvalitetnih kupaca. Faktoring omogućava bržu cirkulaciju sredstava i osigurava likvidnost i solventnost realne ekonomije. Uvođenje faktoringa kao široko raspostranjene finansijske usluge u BiH obezbijedilo bi brži promet sredstava.
Treba reći da u BiH ne postoji zakon o faktoringu, ali se može pronaći zakonski okvir za faktoring u izvjesnom broju različitih entitetskih zakona. S druge strane, postojanje zvaničnih pravnih propisa ne garantuje poslovnu efikasnost. Kada je riječ o pravnom okruženju za faktoring, izvršenje ugovora i efikasnost sudova u rješavanju potraživanja je naročito značajno.
Kada bi banke u BiH mogle da obezbijede adekvatno kreditiranje privatnog sektora, uključujući kratkoročne kreditne linije, potreba za faktoringom bi vjerovatno bila mala. Što se tiče zamaha vezano za uvođenja faktoringa kao novog finansijskog proizvoda u BiH, u vrijeme sadašnje svjetske finansijske krize, reklo bi se da finansijske institucije mogu da čekaju stabilnije vrijeme, prije nego što ponude usluge faktoringa poslovnoj zajednici ili mogu početi da nude faktoring kao novi proizvod pokazujući svojim klijentima da rade u njihovom najboljem interesu tako što im pomažu da osiguraju likvidnost i solventnost u sadašnjem teškom vremenu.
Ali kao i sve na ovim prostorima, pojavljuje se puno razloga da preduzeća ne koriste ovaj način finansiranja. Ti razlozi su: nedovoljna konkurencija faktoring firmi, nedovoljna Zakonska legislativa, skupi izvori finansiranja kako u bankarskom sektoru tako i u pratećim djelatnostima, preveliki zahtjevi za garancijama, naglašeno nepovjerenje u profitabilne oblasti izvoznih industrija…
Privrednicima ostaje da se bore za svoju pozicija, „mole“ za kredite i garancije, i da čekaju bolje dane i stvarni ulazak evropskih integracija na ove prostore.
Primjer obračuna i knjiženja faktoringa:
Preduzeće „Z” je izvezlo robe u vrijednosti od 10 000,00 KM (faktura 1/06 u vrijednosti od 6.000 KM i faktura 2/06 u vrijednosti od 4.000 KM). Ispostavljena je Notifikaciju br: Z1/06. Nakon prihvata Notifikacije od strane faktora, na žiro račun izvoznika dospijeva 8.000 KM. Kupac je pravovremeno uplatio na račun faktora iznos od 6.000 KM, a zatim iznos od 4.000 KM. Faktor je uplatio razliku izvozniku (nakon odbitka administrativne provizije, kamate…).
Obračun:
Faktura 1/10 6.000 KM
Faktura 2/10 4.000 KM
Uplaćeno 8.000 KM
Kamata 120 KM 9% godišnja, obračunata je za dva mjeseca na iznos od 8000 KM.
Adm. prov. 50 KM
Razlika za up. 1.830 KM
Nakon uplate faktor šalje izvještaj u kojem navodi visinu kamate i administrativnu proviziju.
Obračun kamate izgleda ovako:
FVn=PV(1+ i/m)mn
Gdje je:
FVn = buduća vrijednost za broj perioda
n = broj perioda
PV = sadašnja vrijednost
i = kamatna stopa
m = broj obračuna godišnje
Knjiženje faktoringa:
| R.br. | OPIS | Konto | Duguje | Potražuje |
| 1 | Potraživanja od kupaca | 212 | 6,000 | |
| Prihodi od prodaje proizvoda | 600 | 6,000 | ||
| Izvozna faktura br. 1/10 | ||||
| 2 | Trošovi prodatih poroizvoda | 650 | 3,000 | |
| Zalihe proizvoda | 120 | 3,000 | ||
| Razduženje skladišta | ||||
| 3 | Potraživanja od kupaca | 212 | 4,000 | |
| Prihodi od prodaje proizvoda | 600 | 4,000 | ||
| Izvozna faktura br. 2/10 | ||||
| 4 | Trošovi prodatih poroizvoda | 650 | 2,000 | |
| Zalihe proizvoda | 120 | 2,000 | ||
| Razduženje skladišta | ||||
| 5 | Potraživanja od faktora | 218 | 10,000 | |
| Potraživanja od kupaca | 212 | 10,000 | ||
| Prenos potraživanja na faktora | ||||
| 6 | Žiro račun | 200 | 8,000 | |
| Potraživanja od faktora | 218 | 8,000 | ||
| Naplata 80% potraživanja | ||||
| 7 | Adm. provizija faktora | 358 | 50 | |
| Kamate faktoring | 350 | 120 | ||
| Obaveze prema faktoru | 543 | 170 | ||
| Izvještaj faktora za kamatu i proviziju | ||||
| 8 | Obaveze prema faktoru | 543 | 170 | |
| Potraživanja od faktora | 218 | 170 | ||
| Izmirenje obaveze | ||||
| 9 | Žiro račun | 200 | 1,830 | |
| Potraživanja od faktora | 218 | 1,830 | ||
| Naplata razlike |
