Danas se navršava tri godine od katastrofalnih poplava koje su pogodile grad Doboj, ali i druge bh. gradove. Tih dana se i danas ljudi sjećaju s teškim emocijama straha i panike, ali i ljudske topline koja je dolazila od nepoznatih koji su pružali ruku pomoći svima onima koje je potrebna. Tih dana su ispisana imena nekih novih heroja koji će ostati zapamćeni po svojoj ljudskosti. No nisu samo pojedinci i obični ljudi obilježili taj period. Nisu tražili medijsku pažnju nego su se trudili da pomognu onima kojima je pomoć potrebna. Naravno, riječ je o medicinskim radnicima.
I dok su se Maglajlije i Dobojlije borile za svoj život, zdravstvene ustanove u ovim gradovima gotovo da nisu funkcionirale zbog nastale situacije. Zbog geografske pozicije grad Tešanj ostaje pošteđen ove elementarne nepogode. Posmatrajući šta se dešava uposlenici JU Opća bolnica Tešanj zajedno sa direktorom Rifatom Sejdinovićem se stavljaju na raspolaganje stanovnicima ovog kraja.
”Pa mi smo se svi 2014., ovo okruženje se našlo u jednoj vrlo teškoj situaciji i ovaj dio BiH je bio poplavljen, vrlo malo je bilo zdravstvenih ustanova, koje su mogle odgovoriti zadacima , mi smo na sreću bili pošteđeni poplave. Svi naši resursi, svi naši kadrovi su bili na raspolaganju i mi smo ih odmah stavili u službu svim našim građanima Bosne i Hercegovine. I to se vidjelo. Naše ekipe su bile u Doboju, naše ekipe su bile u Maglaju, znači zbrinjavali smo ljude pomagali ih, sve ono što je trebalo uraditi i ja sam doista ponosan na taj period, gdje smo pokazali kako smo organizovani i gdje su svi moji suradnici kako zdravstvene struke tako i nezdravstvene struke stavili se maksimalno na raspolaganje. Nisu ljudi pitali ni za radno vrijeme, ni kad je kome smjena, bitno je da se odradi posao. I doista ja sa ponosom gledam na tu 2014 godinu, imali smo mi jako dobre saradnje i prije 2014. Sa okolnim zdravstvenim ustanovama, i poslije toga smo nastavili, ali 2014. kada smo zbrinuli dijalizne bolesnike iz regije Doboja, znači nije to samo grad Doboj nego okolina, kad smo zbrinuli sve naše Maglajlije, je period koji s ponosom ističemo i to je prepoznato i u RS i u našem Ministarstvu gdje smo dobili određena priznanja zahvalnosti za taj period teškog vremena koji smo odradili”, rekao je dr.Rifat Sejdinović, prisjećajući se maja 2014.godine.
I dok je u Doboju među stanovništvom vladala panika, najviše su ipak bili zabrinuti bolesnici. Među njima svakako su bili najugroženiji pacijenti koji idu na dijalizu.
”Sada se upravo navršava otprilike tri godine od tih poplava. Sreća bolnice je sama konfiguracija bolnice koja je van terena, koji je bio zahvaćen poplavama, tako da mi nismo bili neposredno ugroženi samom poplavom. Međutim, bolnica ne može funkcionisati sama za sebe, nije ostrvo. Mi smo odmah taj dan prije podne nakon što je voda prodrla u grad ostali bez napajanja električnom energijom i vodom što je osnovno za bolnicu. Hrane i lijekova je bilo. Tokom večeri smo uz nadljudski angažman radnika Elektro Doboj uspostavili improvizirano snabdijevanje el.energijom. Međutim ostao je problem pacijenata prvenstveno dijalize, kojima je nužna dijaliza, a prostorije dijalize koje su na Usori su bile potopljene i bez snabdijevanja vodom. Moram Vam reći da smo mi u ta dva nama urgentna segmenta imali veliku pomoć naših kolega iz tešanjske bolnice. Naime, oni su objektivno i tad a i sad bili najbliža zdravstvena ustanova stacionarnog tipa koja je funkcionisala. Preuzeli su jedan dio pacijenata dijaliznih, a također su nam uputili između ostalog i cisternu sa vodom da bismo mi mogli funkcionisati jer bolnice bez vode nema. To je elementarni preduslov funkcionisanja, a nakon toga su nam stavili na raspolaganje i usluge svoje sterilizacije da bi se omogućio rad svih naših operacionih službi odnosno operacionih sala jer kao što znate bez sterilnosti je nemoguć rad u hirurgiji i tim sličnim disciplinama” , ističe dr. Aleksandar Panić, pomoćnik direktora JZU bolnice Sveti apostol Luka Doboj.
Iako u različitim entitetima, ove dvije ustanove imaju jednu misiju. O toj misiji nešto više govori dr. Sejdinović: ” Bolest ne poznaje granice. Ljudi kad su bolesni traže rješenje tamo gdje ga mogu dobiti najbrže i najkvalitetnije. Mi smo procijenili da određene dijagnostičke procedure zahtijevaju velika ekonomska ulaganja a da obim usluga koje mi koristimo ne bi opravdao njihovo ulaganje. Iz tog razloga smo u dogovoru sa dobojskom bolnicom određeni dio usluga kao što je magnetna rezonanca, neke mikrobiološke pretrage, koristimo njihove resurse a isto tako mi određeni dio usluga pružamo njima. Mi smo nekoliko godina radili kompletnu patologiju za dobojsku bolnicu sa našim kapacitetima, imamo izvanrednu suradnju i uvijek se možemo osloniti jedni na druge. I to je ono što ja doista ističem i s čim sam jako zadovoljan. Drago mi je da imamo jednu takvu suradnju sa dobojskom bolnicom,. Kantonalnom bolnicom u Zenici, i tu ja ne vidim granicu niti je treba biti. ”
Iako ponekad ljudi imaju predrasude dr. Aleksandar Panić ističe da dobojski pacijenti nikad nisu imali sumnju te dodaje: ” Pa ne mogu ja reći da je bilo ko od pacijenata imao bilo kakve predrasude po tom pitanju. Ljudi su svjesni, njima je pomoć potrebna, drugo nije bolnica Tešanj preko svijeta znači da je relativno blizu nekih dvadesetak kilometara od nas. Koliko toliko mi znamo, a znaju i oni ko su ljudi koji tamo rade, kakvi su, tako da nije bilo nikakvih problema po tom pitanju. ”
Ljudi u bijelom se trude olakšati tegobe pacijentima ma ko da su oni a to najbolje opisuju riječi dr Sejdinovića koji kaže: ”Mi smo profesionalci, prije svega uvijek moramo znati da su zdravstveni radnici humanisti. Neko da bi se odlučio da bude zdravstveni radnik, on mora imati u svom srcu, želju i ljubav prema ljudima. I suosjećanje sa njihovim problemima i tegobama i tako ja vidim sve naše kolege .”
Očigledno je da se od medicinskog osoblja može naučiti puno toga o povjerenju i suživotu, kojima je jedina misija pomoći onima u nevolji. Za nadati se da neke nove vremenske neprilike neće biti povod da se sjetimo ponovo biti ljudi.
Amela Sejdić/zosradio.ba
