Direktni porezi – Inspekcijski nadzor u oblasti poreza

27/02/2017
Vijesti

Kao jedna od mjera potpisane agende Bosne i Hercegovine sa svjetskim finansijskim organizacijama, koje nam daju relativno povoljne kredite radi ispunjenje uslova u vezi sa budućim pristupom Evropskoj uniji, je i reforma zakona iz oblasti finansija, što se odnosi i na porezne propise, kako u materijanom, tako i o organizacionom smislu, uključujući i provođenje poreznog postupka

Piše: Fuad BALTA, dipl. ecc.

U posljednjih godinu dana objavljeno je nekoliko zakona i drugih propisa za čiji nadzor je „zadužena“ Porezna uprava Federacije BiH putem poreznih inspektora, odnosno državnih službenika s posebnim ovlaštenjem.

Prije svega, riječ je o Zakonu o porezu na dobit, ali i o sljedećim zakonima i drugim propisima:

Zakonu o unutrašnjem platnom prometu,
Zakonu o igrama na sreću,
Zakonu o finansijskom poslovanju, te
Uredbi o uslovima i načinu plaćanja gotovim novcem,
Pravilniku o transfernim cijenama i
Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dobit.

Osim Zakona o porezu na dobit, za gore navedena tri „nova“ zakona, nadležnost Porezne uprave Federacije BiH formalno-pravno je još uvijek upitna iz razloga što proširene ovlasti poreznih inspektora u navedenom smislu nisu propisane u njihovom osnovnom propisu – Zakonu o Poreznoj upravi Federacije BiH.

Inače, odredbom člana 2. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH (u daljem tekstu: Zakon) propisano je da ukoliko su odredbe ovog zakona kojima se reguliraju, između ostalog, prava i obaveze Porezne uprave i poreznih obveznika i inspekcijski nadzor, drugačije uređene drugim zakonima u Federaciji, tada će odredbe ovog zakona imati prioritet nad drugim odredbama u navedenim oblastima.

Radi podsjećanja, prava i obaveze Porezne uprave propisane su članovima 7.-12. poglavlja IV Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, prava i obaveze poreznih obveznika članovima 13.-14. poglavlja V Zakona, a inspekcijski nadzor odredbama članova 64.-67. poglavlja XII Zakona.

Pored navedenih odredaba, ovlasti poreznih inspektora, te prava i obaveze poreznih obveznika propisane su i drugim odredbama Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, o čemu će u nastavku teksta biti više riječi.

NADLEŽNOST POREZNIH INSPEKTORA

U skladu sa članom 7. Zakona, službenici Porezne uprave, a samim tim i porezni inspektori, u okviru svojih ovlaštenja utvrđenih zakonima Federacije, imaju prava i obaveze da:

se strogo pridržavaju svih zakona Federacije;
utvrđuju poreznu obavezu poreznog obveznika na osnovu njegove porezne prijave, njegovih poslovnih knjiga i evidencija, kao i drugih dokaza, uključujući korištenje indicija kao dokaza u skladu sa članom 67. ovog zakona;
obavljaju inspekcijski nadzor u skladu sa odredbama poglavlja ovog zakona kojim se reguliše inspekcijski nadzor i na drugi način primjenjuju sva ovlaštenja koja su im data u ovom zakonu ili bilo kojem drugom zakonu opće primjene u svim dijelovima Federacije;
u skladu sa procedurama iz člana 8. Zakona zahtijevaju od poreznih obveznika i drugih lica da daju izjavu i predoče dokumente i druge informacije neophodne za provedbu poreznih zakona;
u skladu sa procedurama iz člana 9. Zakona, uđu u prostorije u kojima se nalaze ili bi se mogle nalaziti knjige i evidencije ili drugi predmeti potrebni za provedbu poreznih zakona, te da pregledaju te knjige i evidencije, uzimaju izvode, sačinjavaju kopije ili izuzimaju evidencije i knjige; u slučaju izuzimanja knjiga i evidencija, porezni obveznik i njegov zastupnik će imati pristup istim i dostavit će im se kopija dokumenata;
tokom inspekcijskog nadzora obavještavaju porezne obveznike o njihovim pravima i obavezama;
odnose se prema poreznim obveznicima i drugim licima sa poštovanjem i uvažavanjem;
provode porezne istrage i prikupljaju informacije o mogućim poreznim prekršajima i krivičnim djelima, te nadležnim organima podnose prijave u vezi sa poreznim prekršajima i krivičnim djela;
izdaju prekršajne naloge za porezne prekršaje propisane u ovom ili bilo kojem drugom poreznom zakonu;
prosljeđuju informacije, uključujući porezne tajne, koje su otkrivene tokom porezne istrage ili se za njih saznalo tokom bilo koje pravne službene radnje koju vrše radnici Porezne uprave, nadležnim organima kada postoji sumnja da je počinjen prekršaj ili krivično djelo;
lice koje je pod krivičnom istragom već na prvom ispitivanju obavijeste o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe;
objave okolnosti počinjenih poreznih prekršaja ili krivičnih djela iz oblasti poreza i imena osuđenih počinitelja putem masovnih medija, a također otkriju počinitelje koji izbjegavaju istragu ili suđenje;
zatraže od nadležnih organa koji izdaju dozvole ili su ovlašteni da izdaju dozvole, a koji nisu nadležni za poreze, da okončaju ili odbiju izdavanje dozvola fizičkim licima, fizičkim licima registrovanim kao poduzetnicima, te pravnim licima ili organizacijama koje nisu izmirile svoje porezne obaveze;
koriste usluge stručnjaka ili vještaka za pomoć u istragama ili određivanju tačnih poreznih obaveza kada takvo stručno znanje nije dostupno u okviru poreznih organa;
sarađuju po poreznim pitanjima sa nadležnim organima u Republici Srpskoj i Distriktu Brčko;
čuvaju porezne tajne, osiguraju da angažovani vještaci i stručnjaci ne otkrivaju porezne tajne i poštuju pravila o arhiviranju informacija o poreznim obveznicima;
pruže zaštitu radnicima i uredima Porezne uprave;
upotrijebe opravdanu silu kada je to potrebno za izvršavanje njihovih službenih dužnosti i da nose kratko vatreno naoružanje;
u postupku otkrivanja, istraživanja, sprečavanja, prikupljanja dokumentacije i prijavljivanja poreznih krivičnih djela preduzimaju sve mjere i radnje, u skladu sa ovlaštenjima organa unutrašnjih poslova predviđenih u odredbama Zakona o krivičnom postupku, na način i pod uslovima koji su propisani u tom zakonu. Procedure za poduzimanje navedenih mjera i radnji utvrdit će se podzakonskim aktom; sarađuju sa institucijama nadležnim za provođenje istraga u cilju otkrivanja korupcije u poreznim organima;
obavljaju svoje dužnosti širom Federacije i
druge obaveze i prava utvrđena i drugim zakonima Federacije.

Procedure za pozivanje poreznih obveznika, davanje izjava i predočavanje dokumenata

Porezna uprava ima pravo da pozove bilo koje lice da da izjavu ili da predoči dokumente ili druge knjige i evidencije potrebne za provedbu poreznih zakona.

Oblik poziva odredit će Porezna uprava i uključiti:

– svrhu poziva,

– vrijeme i mjesto davanja izjave ili predočavanja dokumenata, te

– prava i obaveze pozvane stranke.

Poziv će se uručiti licu najmanje tri radna dana prije dana davanja izjave ili predočavanja dokumenata.

U slučajevima kada se u pozivu zahtijeva predočavanje knjiga i evidencija, dokumenata ili drugih predmeta, u pozivima će se opisati, koliko je to moguće, koje je knjige i evidencije ili druge predmete potrebno predočiti.

Fizička lica koja nisu napunile 18 godina bit će pozvana putem svojih roditelja ili drugih zakonskih zastupnika.

Lice koje je pozvano može zatražiti od poreznog organa da promijeni mjesto ili vrijeme davanja izjave ili predočavanja dokumenata navedenih u pozivu, a najkasnije jedan radni dan prije davanja izjave ili predočavanja dokumenata. Odluka o tome da li će ova promjena biti dozvoljena ili ne, u isključivoj je nadležnosti lica koje je izdalo poziv.

Pozvana stranka ima pravo na to da njen ovlašteni punomoćnik sudjeluje u toku ispitivanja, kao i da snimi cijeli tok ispitivanja na video ili audiokasetu.

Tokom ispitivanja porezni organ ne smije tražiti od pozvane stranke informacije koje su zabranjene Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.

Porezni organ nema pravo zatražiti da pozvana stranka ispunjava i/ili potpisuje dokumente mimo svoje volje.

Pismeni zapisnik postavljenih pitanja i datih odgovora u toku davanja izjave sastavit će, potpisati i datirati lice koje vodi sastanak. Video ili audiokaseta sastanka može biti sastavni dio zapisnika.

Pozivanje stranke, ispitivanje pozvane stranke i sačinjavanje zapisnika provodi se u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, ako nije drugačije regulisano odredbama Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH.

S obzirom na to da se u praksi dešavalo da su pojedini porezni inspektori u praksi ponekad zahtijevali dostavu dodatne dokumentacije putem faksa i e-maila, potrebno je posebno naglasiti da je Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH strogo propisano kako se poziva stranka, te na koji način se daju izjave i predočava odgovarajuća dokumentacija.

Tako, poziv stranci potrebno je dostaviti najmanje tri dana prije zakazanog termina, a ne postoji Zakonom propisana mogućnost bilo kojeg službenog lica da to zahtijeva telefonski i/ili putem i razmjenom mejlova, što se u praksi, ipak, ponekad dešava, čime se podcjenjuju porezni obveznici kroz uskaraćivanje njihovih prava i, istovremeno, porezni inspektori zloupotrebljavaju, odnosno prekoračuju svoje ovlasti koje im je propisao Zakon.

Procedure za ulazak u poslovne prostorije

Zaposlenici Porezne uprave imaju ovlaštenje da uđu na svaki posjed ili u prostorije gdje se:

– čuvaju ili mogu čuvati knjige i evidencije ili drugi predmeti potrebni za provedbu poreznih zakona, ili

– obavljaju ili bi se mogle obavljati bilo koje aktivnosti potrebne za provedbu poreznih zakona.

Procedure i svrhu ulaska u poslovne prostorije poreznog obveznika trebalo je da budu utvrđene posebnim podzakonskim aktom; međutim, podzakonski akt, tj. Pravilnik o procedurama poreznog inspekcijskog nadzora, ni do danas nije donio federalni ministar finansija.

Na temelju Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH doneseni su sljedeći pravilnici:

Pravilnik o dodjeljivanju identifikacionih brojeva i poreznoj registraciji poreznih obveznika na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine,
Pravilnik o procedurama prisilne naplate poreznih obaveza,
Pravilnik o postupku podnošenja poreznih prijava i
Pravilnik o uslovima, postupku i naknadama za mišljenja Porezne uprave.

Evidentno je da su sve osnovne oblasti djelatnosti Porezne uprave Federacije BiH dodatno propisane podzakonskim aktima, osim pravilnika za provođenje inspekcijskog nadzora.

S obzirom na to da je nadležnost Porezne uprave u zadnjih nekoliko godina znatno proširena za područje fiskalizacije, jedinstvenog sistema doprinosa, te na kontrolu dokumentacije prema Zakonu o računovodstvu i reviziji, već odavno je postojala potreba da se podzakonskim aktom propišu detaljne procedure za porezni inspekcijski nadzor.

Pristup poreznog organa stambenim prostorijama koje se koriste ili ne koriste za poslovne aktivnosti bez saglasnosti fizičkog lica koje tu stanuje, dopustit će se samo ako taj porezni organ dobije i pokaže nalog koji je izdao nadležni sud.

Ulazak na posjed ili u prostorije poreznog obveznika u vezi sa provođenjem krivičnih istraga obavit će se u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

Odgovornost zaposlenika Porezne uprave

Zaposlenici poreznih organa koji djeluju u okviru svojih službenih ovlaštenja oslobođeni su odgovornosti za štetu pričinjenu drugim licima koja je tim djelovanjima nastala. U takvim slučajevima za počinjenu štetu tužba se podiže protiv Federacije.

Zaposlenici poreznog organa odgovorni su materijalno, disciplinski, prekršajno i/ili krivično za štetu koju su na radu ili u vezi sa radom, namjerno ili iz grube nepažnje, prouzrokovali Poreznoj upravi.

Porezna uprava Federacije BiH je organ od značaja za javnu sigurnost.

Članom 11. Zakona propisano je da direktor Porezne uprave ima pravo dati posebno ovlaštenje zaposleniku Porezne uprave, između ostalog, i za obavljanje inspekcijskog nadzora, u skladu sa instrukcijama navedenog poreznog organa.

PRAVA I OBAVEZE POREZNIH OBVEZNIKA

Porezni obveznik tokom inspekcijskog nadzora ima pravo:

da ga porezni organi i njihovi radnici tretiraju uljudno i s poštovanjem;
da zastupa vlastite interese pred poreznim organima neposredno ili putem ovlaštenog predstavnika;
da daje objašnjenja poreznim organima o načinu obračunavanja i plaćanja poreza;
da bude prisutan tokom svih uredskih ili terenskih kontrola u skladu sa podzakonskim aktima;
da uloži žalbu u skladu sa poreznim zakonima na rješenja poreznih organa;
da traži od nadležnih sudova pomoć ili naloge potrebne za izvršenje prava koja mu pripadaju prema ovom ili drugim poreznim zakonima, i
da ima bilo koja druga prava utvrđena poreznim zakonima ili podzakonskim aktima koji imaju opću primjenu.

Porezni obveznik ima obavezu:

da vodi knjige i evidencije na način utvrđen zakonima i podzakonskim aktima, te da osigura vođenje i čuvanje tih knjiga i evidencija, uključujući prateće kompjuterske evidencije i dokumente, na period od pet (5) godina od dana dospijeća porezne prijave za porez na koji se odnose te knjige i evidencije;
da podnosi porezne prijave u obliku, na mjestu i u vrijeme propisano poreznim zakonima i podzakonskim aktima;
da izmiruje svoje porezne obaveze na način i pod uslovima utvrđenim poreznim zakonima i podzakonskim aktima;
da, u skladu sa zakonima Federacije, podnosi dokumente i druge informacije koje zatraže porezni organi, a koje su potrebne za provedbu poreznih zakona;
da ne ometa nijednog radnika poreznog organa da zakonski obavlja svoje dužnosti;
da u roku od pet radnih dana obavijesti porezni ured o otvaranju ili zatvaranju računa u OOPP-u (za pravna lica ili organizacije Federacije o računima koje koriste u Federaciji i u inozemstvu; za strana lica i organizacije o računima koje koriste u Federaciji i računima putem kojih se izvršavaju njihove poslovne aktivnosti); ova odredba ne primjenjuje se na fizička lica, osim na ona koja se vode kao samostalni poduzetnici ili obrtnici, i
da izvršava sve druge dužnosti utvrđene poreznim zakonima i podzakonskim aktima.

Zbog neizvršavanja ili nepravilnog izvršavanja obaveza koje porezni obveznik ima prema poreznim zakonima, bit će odgovoran na način i prema uslovima utvrđenim Zakonom ili drugim zakonima Federacije.

PROVOĐENJE INSPEKCIJSKOG NADZORA

Inspekcijski nadzor je ispitivanje i utvrđivanje tačne porezne obaveze poreznog obveznika od inspektora ili zaposlenika Porezne uprave ovlaštenih za obavljanje inspekcijskog nadzora, u skladu sa Zakonom.

Porezna uprava vršit će uredsku i terensku kontrolu u skladu sa poreznim zakonima i odnosnim podzakonskim aktima.

Tokom svakog inspekcijskog nadzora, Porezna uprava dužna je razjasniti sve okolnosti i činjenice bitne za obim kontrole na način koji ona (Uprava) odredi, uključujući okolnosti i činjenice koje idu u korist poreznom obvezniku.

Pri tome, inspektori ili drugi ovlašteni službenici Porezne uprave mogu iskoristiti sva prava po Zakonu, uključujući i pravo da:

– pozovu ili zahtijevaju od poreznog obveznika i drugih lica da daju izjavu i predoče dokumente i druge informacije prema članu 7. stav 1. alineja 6. Zakona, i

– uđu u prostorije gdje se nalaze ili bi se mogle nalaziti knjige i evidencije ili drugi predmeti iz člana 7. stava 1. alineja 7. Zakona.

U roku od osam radnih dana po završetku kontrole, ovlašteni porezni radnik sačinit će i poreznom obvezniku dostaviti zapisnik sa nalazima činjeničnog i pravnog stanja, kao i obrazloženje kako takvi nalazi utiču na poreznu osnovicu i poreznu obavezu poreznog obveznika.

Porezni obveznik može uložiti prigovor na zapisnik sačinjen u postupku kontrole.

Prigovor se podnosi inspektoru ili drugom ovlaštenom radniku Porezne uprave u roku od pet radnih dana od dana prijema zapisnika.

Inspektor ili drugi ovlašteni radnik Porezne uprave razmotrit će primjedbe koje je dostavio porezni obveznik i donijeti rješenje koje se dostavlja poreznom obvezniku. Porezni obveznik ima pravo žalbe na ovo rješenje u skladu sa odredbama Poglavlja XVI Zakona.

Ako su zapisnikom utvrđene nezakonitosti i/ili nepravilnosti u pogledu obračuna, evidentiranja i plaćanja javnih prihoda, inspektori i drugi ovlašteni radnici Porezne uprave će rješenjem naložiti uplatu dodatno utvrđene porezne obaveze i dati upute o otklanjanju nedostataka i nepravilnosti u budućnosti.

Osim ako drugačije ne odluči rukovodilac nadležnog poreznog ureda, ta kontrola će se vršiti tokom redovnog radnog vremena.

Uredska kontrola

Uredska kontrola vrši se u uredu Porezne uprave koji je pokrenuo tu kontrolu.

Također, uredska kontrola vrši se na osnovu podataka iz poreznih prijava, dokumenata i izjava koje da porezni obveznik, te dokumenata i podataka o poreznom obvezniku koje je prikupila i koje posjeduje Porezna uprava.

Porezna uprava može zahtijevati da porezni obveznik bude prisutan za vrijeme uredske kontrole.

U tom slučaju, Porezna uprava uručit će pisanu obavijest poreznom obvezniku najmanje tri radna dana prije uredske kontrole.

Ako se porezni obveznik slaže, uredska kontrola može se zakazati ranije.

Oblik pisane obavijesti propisuje središnji ured Porezne uprave i uključuje:

vrijeme i mjesto kontrole,
opći predmet kontrole, uključujući poreze i periode koji su predmetom kontrole i
prava i obaveze poreznog obveznika u vezi sa kontrolom.

Terenska kontrola

Terenska kontrola može se obaviti na svakoj pogodnoj lokaciji koju odredi rukovodilac poreznog ureda iz kojeg je izdan nalog za kontrolu.

Terenska kontrola vrši se na temelju podataka iz poreznih prijava, dokumenata i izjava koje da porezni obveznik, te dokumenata i podataka o poreznom obvezniku koje je prikupila i koje posjeduje Porezna uprava.

Porezni obveznik ili njegov zastupnik dužan je prisustvovati terenskoj kontroli.

Porezna uprava može, ali u iznimnim prilikama i nema obavezu, da poreznog obveznika obavijesti o vremenu i mjestu terenske kontrole.

Ukoliko Porezna uprava obavještava poreznog obveznika o terenskoj kontroli, to čini putem obavijesti, usmene ili pisane.

Oblik pisane obavijesti propisuje Središnji ured Porezne uprave.

Pisana obavijest uključuje vrijeme i mjesto kontrole, opći predmet kontrole, te prava i obaveze poreznog obveznika u vezi sa kontrolom.

Terenska kontrola neće trajati duže od devedeset (90) radnih dana, osim ako se ne produži odlukom rukovodioca nadležnog poreznog ureda.

Porezna uprava neće vršiti više od jedne terenske kontrole istog poreznog obveznika u vezi sa određenom poreznom obavezom za određeni period, osim ako postoji osnov za obnovu postupka.

Inspektori treba da preduzmu sve mjere kako bi se poreznom obvezniku omogućilo da nastavi sa poslovanjem i tokom inspekcijskog nadzora.

Ako prilikom kontrole inspektor, odnosno posebno ovlašteni zaposlenik Porezne uprave otkrije kako porezni obveznik posluje nezakonito, tada će ovo predstavljati osnov za privremeno obustavljanje poslovnih aktivnosti poreznog obveznika pečaćenjem njegovih poslovnih prostorija.

Nezakonito poslovanje u smislu zakona uključuje:

poslovanje bez dozvole,
neprijavljivanje zaposlenika,
poslovanje sa robom kojoj se ne zna porijeklo,
neevidentiranje prometa u skladu sa poreznim zakonima i
onemogućavanje ovlaštenim zaposlenicima da u skladu sa ovim zakonom izvrše inspekcijski nadzor ili neku drugu zakonom propisanu radnju.

U utvrđivanju tačne porezne obaveze poreznog obveznika za vrijeme uredske ili terenske porezne kontrole, Porezna uprava je ovlaštena koristiti indicije, kao i knjige i evidencije poreznog obveznika.

Kontrola izdavanja fiskalnih računa ugostitelja

Jedna od najčešćih kontrola poreznih inspektora u zadnjih nekoliko godina od uvođenja fiskalizacije je, pored nadzora nad pravilnošću prijave zaposlenika, obavljanje kontrole izdavanja fiskalnih računa ugostitelja.

Riječ je o tzv. „brzim” kontrolama izdavanja fiskalnih računa.

Međutim, upravo u ovakvim kontrolama u prošlosti pojavljivale su se proceduralne greške službenih lica Porezne uprave koji su izdavali naloge za kontrolu, kao i poreznih inspektora.

Naime, inspektori su u proteklom periodu ponekad dobivali „bjanko” potpisane naloge, te su sami na terenu odlučivali u kojem će ugostiteljskom i drugom objektu izvršiti kontrolu.

Zakonom je decidirano propisano da rukovodilac poreznog ureda odlučuje o mjestu terenske kontrole, te se izbor mjesta kontrole ne bi smio ostavljati „na volju” poreznog inspektora.

Pored navedenog, u vezi sa predmetom kontrole i porezni obveznici dovodili su u nedoumicu o pravilnom postupanju prilikom izdavanja fiskalnih računa.

Uglavnom, inspektori su prilikom kontrola zahtijevali da se fiskalni računi nalaze na stolu i prije plaćanja ugostiteljskih usluga, umjesto „narudžbenih“ računa i to svaki put uz donošenje naručenih proizvoda, a ne tek na kraju završenih porudžbina određenog gosta, kada se vrši plaćanje.

S tim u vezi je i Federalno ministarstvo finansija donosilo više (različitih) mišljenja.

Inače, članom 2. Zakona o fiskalnim sistemima, propisane su definicije pojedinih izraza u naznačenom propisu:

– Promet predstavlja podatke o vrijednosti prodanog dobra, odnosno izvršene usluge;

– Gotovina u kasi predstavlja razliku zbira gotovine koju su uplatili klijenti i gotovine koju je u kasu unio blagajnik i zbira gotovine vraćene klijentima i gotovine koju je iz kase iznio blagajnik;

– Evidentiranje prometa predstavlja sve tri operacije: evidentiranja, storniranja i reklamiranja prometa, koje se izvršavaju pomoću fiskalnog uređaja, gotovine koju je u kasu unio blagajnik i zbira gotovine vraćene klijentima i gotovine koju je iz kase iznio blagajnik.

Saglasno članu 4. stav 1. navedenog zakona, obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i to nezavisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i slično) ima svako lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima

Prema članu 33. Zakona o fiskalnim sistemima, u slučaju postojanja bar jednog ispravnog fiskalnog uređaja na prodajnom mjestu, obveznik je dužan klijentu izdati fiskalni račun odštampan na fiskalnom uređaju preko kojeg je evidentiran promet, bez obzira na to da li to klijent zahtijeva.

Shodno aktu Federalnog ministarstva finansija (FMF), broj: 05-15-200/14 od 3. 2. 2014. godine, obveznici fiskalizacije koji su registrovani za obavljanje djelatnosti pripreme i posluživanja hrane i pića namijenjenoj direktnoj potrošnji, odnosno konzumaciji na licu mjesta, koji nisu registrovani za pružanje usluga smještaja, nastali promet obavezni su evidentirati izdavanjem fiskalnog računa za svaki pojedinačno naručeni artikal, te s tim u vezi, ovi obveznici dužni su postupati u skladu sa datim stavom.

Prema citiranom aktu FMF-a, porezni obveznik iz oblasti ugostiteljstva, koji nije registrovan za usluge smještaja, u obavezi je da evidentira promet izdavanjem fiskalnog računa za svaki pojedinačni naručeni artikal.

Navedeni postupak evidentiranja prometa u konkretnoj situaciji, očigledno, nije završen samim izdavanjem računa, već je neophodna i naplata po fiskalnom računu.

Kako je uobičajena praksa da se naplata od kupaca u ugostiteljskim objektima izvršava nakon završetka usluge, tj. konzumiranja jela ili pića, realno je da se izdati računu nalaze na stolu, sve do naplate istih. Ako je usluga naplaćena odmah po izdavanju računa, kupac ima obavezu da čuva fiskalni račun u skladu sa propisima o fiskalnim sistemima (u krugu od 50 m od ugostiteljskog objekta).

Ukoliko bi se insistiralo na preciznoj provedbi gore navedenog akta FMF-a, postojala bi obaveza naplate svakog pojedinačno naručenog artikla u momentu izdavanja fiskalnog računa; međutim, takvo postupanje bilo bi suprotno uobičajenoj praksi poslovanja u ugostiteljstvu, te da se može primijeniti samo u slučajevima kad gost zahtijeva plaćanje po svakom izdatom računu.

Izricanje kazne i konstatovanje od strane inspektora da se računi ne izdaju samo zato jer u tom trenutku nisu na stolu praktično je neosnovano i nezakonito, tim više jer protekne određeno vrijeme od narudžbe do donošenja traženog artikla i izdavanja fiskalnog računa, te u drugom dijelu od naplate i odnošenja novca u blagajnu.

U skladu sa navedenim, prilikom provedbe inspekcijskog nadzora, neophodno je utvrđivanje presjeka stanja blagajne prilikom inspekcijskog nadzora, te nakon toga utvrđivanje iznosa još nenaplaćenih, a izdatih fiskalnih računa (koji se mogu nalaziti, zavisno od trenutka: kod konobara, na stolu ili kod gosta), kako bi se realno utvrdio evidentirani promet i stanje novca.

Polazeći od navedenih nejasnoća i nedovoljne definisanosti prava i obaveza svih učesnika u fiskalizaciji, s tim što najveći „teret” Zakona o fiskalizaciji pada na obveznike izdavanja fiskalnih računa, sasvim je jasno da bi bilo potrebno što je moguće prije pristupiti cjelovitim izmjenama i dopunama citiranog propisa, prije svega da se „teret” odgovornosti prenese i na proizvođače, distributere i servisere fiskalnih uređaja.

Također, neophodno je Zakonom decidirano i za sve „učesnike” jasno propisati šta se podrazumijeva pod ostvarenim prometom, odnosno u kom trenutku je ugostitelj, recimo, u obavezi da izda fiskalni račun, tj. da li u trenutku izvršenja usluge (poput bivšeg Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, bilo u FBiH ili u BiH), odnosno svaki put kada konobar gostu(ima) donese hranu i/ili piće dok još uvijek nije izvršeno plaćanje/promet ili tek na kraju „balade” – u momentu plaćanja kompletnog „ceha“, kada je, zaista, ugostitelj i ostvario promet.

Ovlaštenja istražnih inspektora Porezne uprave

Kao poseban segment, u vezi sa poreznom kontrolom, izdvaja se otkrivanje, istraživanje, sprečavanje, prikupljanje dokumentacije, te prijavljivanje poreznih krivičnih djela.

Prema članu 7. alineja 15. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, Krivičnog zakona Federacije BiH, te Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, za prijavljivanje krivičnih djela iz oblasti poreza odgovorne su tzv. „ovlaštene službene osobe“, odnosno inspektori istražnih i obavještajnih jedinica.

Ovi posebno ovlašteni službenici dužni su da prijave krivična djela za koja su obaviješteni ili za koja saznaju na neki drugi način, odnosno da postupe po odgovarajućim odredbama Zakona o krivičnom postupku.

Inspektori istražnih jedinica za određeno krivično djelo mogu biti obaviješteni od svojih kolega – „obavještajaca“ i poreznih inspektora, kao i od svih drugih organizacionih jedinica, drugih organa uprave, udruženja građana i slično. Također, mnoga krivična djela ovlaštene službene osobe mogu otkriti prilikom obavljanja svakodnevnih poslova u samoj istražnoj jedinici trijažom mase ulaznih obavještajnih podataka koji ukazuju na sumnju za izvršenje krivičnog djela, pogotovo ako podaci dolaze iz „izvora“ koji se, već, pokazao kao pouzdan.

Nakon što se prijave registruju u poseban registar slučajeva, ovlaštena službena osoba, tj. istražni inspektor, shodno odgovarajućim odredbama Zakona o krivičnom postupku, u roku od sedam dana od dana saznanja o postojanju osnovane sumnje da je krivično djelo učinjeno, dužna je da obavijesti nadležnog tužioca o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela.

Opisana aktivnost predviđena je za krivično djelo ukoliko je za isto propisana kazna zatvora do pet godina.

Međutim, ako je kazna propisana za više od pet godina, inspektor je u obavezi da odmah izvijesti nadležnog tužioca, te da dalje postupa pod njegovim nadzorom.

Ako postoji opasnost od odlaganja, istražni inspektor dužan je preduzeti neophodne radnje bez obavještavanja tužioca, nakon čega je u obavezi da odmah izvijesti nadležnog tužioca o svemu što je preduzeto, uz dostavljanje prikupljenih predmeta i dokumentacije koja može poslužiti kao dokaz da je krivično djelo zaista i počinjeno.

Prilikom obavljanja ove, tzv. kombinovane porezne kontrole koja ima za cilj otkrivanje krivičnih djela, u skladu sa odgovarajućim odredbama odnosnih: Zakona o Poreznoj upravi i Zakona o krivičnom postupku, istražni inspektori imaju obaveze i ovlaštenja da:

prikupljaju potrebne izjave od raznih osoba,
pregledaju prijevozna sredstva, putnike i prtljag,
ograniče kretanje na određenom prostoru za onoliko vremena koliko je potrebno da se obavi neophodna službena radnja,
utvrđuju identitet osoba i predmeta,
raspisuju potragu za licima i stvarima,
u prisustvu odgovorne osobe pretražuju pojedine objekte i prostorije državnih organa, javnih preduzeće i ustanova, kao i da izvrše uvid u njihovu poslovnu dokumentaciju, te
preduzimaju druge mjere i radnje.

Iako istražni inspektori veliki dio svoje aktivnosti baziraju na nalozima nadležnih tužilaštava i sudova, to ih ne sprečava da pomažu poreznim inspektorima u smislu dostavljanja podataka, pokazatelja i informacija o pojedino(i)m poreznim obveznicima kojima bi trebalo utvrditi dodatnu poreznu obavezu na bazi indicija.

Ovo se odnosi i na istražne inspektore u drugim organima – Državnoj graničnoj službi, MUP-u, SIPA-i, a posebno na „istražitelje“ u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, sa kojima bi istražni inspektori Porezne uprave Federacije BiH trebalo da ostvare potpuniju saradnju kako bi se prikupili što relevantniji podaci, koji su neophodni poreznim inspektorima za planiranje kontrola na bazi indicija.

OBAVEZE POREZNIH INSPEKTORA PREMA DRUGIM PROPISIMA

U uvodnom dijelu teksta napomenuto je da je Porezna uprava Federacije BiH, kao jedan od kontrolnih organa, odgovorna za nadzor nad zakonitim izvršavanjem odredaba Zakona o unutrašnjem platnom prometu, a posebno uredbe Vlade Federacije BiH o uslovima i načinu plaćanja gotovim novcem.

Upravo u tom smislu, porezni inspektori ovlašteni su da odmah izdaju nalog za plaćanje kazne u početnoj proipisanoj visini ili da podnesu prekršajni nalog Sudu za sankcionisanje poslovnog subjekta novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM, ako isti:
> vrši nenamjenska plaćanja gotovim novcem suprotno odredbi člana 3. stava 1. Uredbe,
> sve uplate i isplate u gotovom novcu ne dokumentuje vjerodostojnim knjigovodstvenim dokumentima u skladu sa odredbom člana 3. stava 2. Uredbe,
> prilikom plaćanja u gotovom novcu ne primjenjuje odredbe propisa koji uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, shodno odredbi člana 3. stava 3. Uredbe,
> uplatu gotovog novca na račun i isplatu gotovog novca sa računa ne realizuje nalogom za plaćanje, shodno odredbama člana 5. Uredbe,
> u blagajni drži gotov novac iznad iznosa utvrđenog blagajničkim maksimumom u skladu sa članom 4. Uredbe, te ukoliko visinu blagajničkog maksimuma ne utvrđuje na način propisan odredbama člana 7. Uredbe,
> gotov novac ostvaren obavljanjem registrovane djelatnosti ne evidentira i ne uplaćuje u skladu sa odredbom člana 8. Uredbe.

Za navedene prekršaje propisana je i novčana kazna za odgovorno lice poslovnog subjekta u visini od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM.

Pored proširenih nadležnosti u navedenom smislu, Zakonom o igrama na sreću propisan je nadzor nad njegovim provođenjem, za koji (nadzor) nije samo „zaduženo“ Federalno ministarstvo finansija, nego i Porezna uprava Federacije BiH, što se posebno odnosi na porezne inspekrore.

Naime, važeći Zakon o igrama na sreću ne samo da „uvodi“ Poreznu upravu Federacije BiH kao kontrolni organ za njegovu primjenu, nego znatno proširuje ovlaštenja, ali i odgovornost poreznog organa za detaljni nadzor i izvještavanje nadležnih tijela zakonodavne vlasti o rezultatima koje je postigao.

Tako, u članu 123. Zakona o igrama na sreću propisano je da „Porezna uprava vrši direktan nadzor nad priređivačima igara na sreću putem računarskog sistema za on-line nadzor koji je povezan sa Centralnim računarskim sistemom (serverom) priređivača.

Porezna uprava je, istovremeno, dužna da svake godine, najkasnije do 31. marta tekuće za prethodnu godinu Odboru za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma, te Odboru za ekonomsku i razvojnu politiku, finansije i budžet Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, prikazano po kantonima, dostavi tabelarni izvještaj s podacima o izvršenim kontrolama, sankcijama, propisanim i naplaćenim kaznama, kao i o novoregistrovanim priređivačima igara na sreću, te naplati prihoda od istih“.

Nadalje, Zakon o igrama na sreću pod prijetnjom visokih novčanih kazni, obavezuje priređivače igara na sreću da moraju osigurati uslove za svakodnevno obavljanje nadzora poslovanja od strane Porezne uprave.

U okviru tog nadzora, osim poslova i ovlaštenja propisanih ovim zakonom, propisano je da će Porezna uprava obavljati i inspekcijski nadzor i uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja pravnih i fizičkih lica u pogledu pridržavanja zakona i drugih propisa te, u skladu s tim, preduzimati upravne i druge mjere za koje su ovlašteni.

Iako su Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH propisane nadležnosti poreznih inspektora, u osam tačaka člana 126. Zakona o igrama na sreću, posebno je navedeno da, prilikom obavljanja poslova inspekcijskog nadzora, inspektor ima obaveze i ovlaštenje da:

1) Prisustvuje potpisivanju otvaranja, obračunavanja i zatvaranja stolova i automata za igre na sreću u kasinu, kao i dnevnom obračunu blagajne i drugim radnjama koje su neposredno ili posredno povezane sa radom kasina, kladionica, automat klubova i tombola zatvorenog tipa;

2) Pregleda poslovne prostorije i sve postupke koji su vezani za priređivanje igara na sreću, naprave i pomagala za priređivanje igre na sreću, pregleda opće i pojedinačne akte, evidencije, knjigovodstvenu, poslovnu i drugu dokumentaciju koja je od značaja za vršenje nadzora, odnosno utvrđivanje stanja;

3) Pregleda naprave za nadzor nad izvođenjem igara na sreću, audio i video naprave i pomagala;

4) Utvrđuje identitet lica, kao i druge činjenice i okolnosti koje su od interesa za vršenje nadzora;

5) Privremeno oduzme dokumente i predmete koji u daljnjem sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz, uz izdavanje potvrde o oduzimanju;

6) U slučaju postojanja sumnje na nelegalno priređivanje igara na sreću, naredi prinudno otvaranje objekta radi vršenja nadzora.

7) Predlaže preventivne mjere u cilju sprečavanja povrede zakona i drugih propisa;

8) Podnese izvještaj nadležnom organu za učinjeno krivično djelo, ukoliko u toku inspekcijskog pregleda inspektor utvrdi da postoje elementi krivičnog djela kod priređivača;

9) Vrši i druge radnje za koje je ovlašten na osnovu odredaba ovog zakona, drugog posebnog zakona ili propisa.

Uz sve to, propisano je i da je „svako zaposleno ili ovlašteno lice u pravnom licu nad kojim se vrši inspekcijski nadzor dužno da omogući inspektoru nesmetan pristup u sve prostorije i uvid u svu dokumentaciju i evidencije, kao i da pruži sve neophodne informacije, odmah ili u roku koji mu je odredio inspektor, a kako bi se izvršio inspekcijski nadzor“.

Također, predviđena je mogućnost da su lica o kojima je riječ u obavezi da „na zahtjev inspektora privremeno obustave rad u objektu za vrijeme vršenja inspekcijskog pregleda, ako ga inspektor ne bi na drugi način mogao izvršiti i utvrditi činjenično stanje.

Ako je inspektor pri vršenju inspekcijskog nadzora ometan ili onemogućen da ga izvrši, zatražit će poduzimanje mjera i radnji ovlaštenog službenog lica nadležnog ministarstva unutrašnjih poslova“.

Na kraju poglavlja VII Zakona o igrama na sreću – NADZOR, posebno se propisuje da su inspektori dužni, pored redovnih inspekcijskih kontrola koje se obavljaju u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, obaviti i kontrolu rada priređivača kada za to dobiju nalog Federalnog ministarstva finansija, a zabranjeno im je da učestvuju u igrama na sreću koje se priređuju u kasinu, na automatima i u kladionici.

Također, pored Zakona o fiskalizaciji, Zakona o unutrašnjem platnom prometu i Zakona o igrama na sreću, Zakonom o finansijskom poslovanju i novim Zakonom o porezu na dobit (u vezi sa Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH), uz „prateće“ pravilnike o transfernim cijenama i provođenju Zakona o porezu na dobit, porezni inspektori imaju nadležnost za nadzor nad poslovanjem društava u drugih lica na koje se odnose brojne odredbe navedenih zakona u smislu kontrole zakonitosti u dosljednom poštivanju odredaba navedenih propisa.

Tako, shodno Zakonu o finansijskom poslovanju, porezni inspektori ovlašteni su da posebnu pažnju posvete provođenju ovog zakona u pogledu obračunskog plaćanja.

Naime, ako se vrši obračunsko plaćanje u skladu s propisima kojim se uređuje unutrašnji platni promet, obaveze izmirene na taj način moraju se evidentirati preko redovnih računa kod ovlaštenih organizacija unutrašnjeg platnog prometa najmanje jednom u mjesecu, odnosno do kraja tog mjeseca u kojem su izvršena obračunska plaćanja.

Inače, finansijski nadzor predstavlja uvid u finansijsku, računovodstvenu i ostalu poslovnu dokumentaciju u skladu s predmetom finansijskog nadzora subjekata.

Finansijski nadzor nad poslovanjem poduzetnika obavlja se neposrednim nadzorom, odnosno analizom njihove finansijsko računovodstvene dokumentacije.

Odgovorna lica kod poduzetnika i subjekta javnog prava ili od njih ovlaštena lica dužna su da učestvuju u postupku nadzora i na zahtjev ovlaštene osobe nadzornog organa pruže na uvid svu potrebnu dokumentaciju.

Također, odgovorna lica o kojima je riječ dužna su da omoguće nesmetano obavljanje nadzora uz osiguranje odgovarajućih uslova rada ovlaštenim licima.

U okviru pomenutog finansijskog nadzora, porezni inspektori posebnu pažnju posvećivat će provjeri likvidnosti poslovnog subjekta, adekvatnosti njegovog kapitala, da li na temelju Zakona o finansijskom poslovanju izvršava ugovorene rokove novčanih plaćanja i da li upotrebljava novčana sredstva suprotna odredbama tog zakona.

Tako, poslovni subjekt u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje povjerilaca u neravnopravan položaj, a kojima se naročito smatraju: preusmjeravanje novčanih i finansijskih tokova na druga lica, davanje pozajmica, isplaćivanje akontacija dobiti ili dobiti, isplaćivanje dividende, obavljanje prijenosa prava na treća lica, naročito na povezana društva.

U suprotnom, i Zakonom o finansijskom poslovanju za prekršaje u opisanim slučajevima propisane su visoke novčane kazne – od 5.000 KM do 15.000 KM za poslovnog subjekta, odnosno od 1.500 KM do 3.000 KM za odgovorno lice u istom.

Kada je u pitanju novi Zakon o porezu na dobit, Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit i Pravilnik o transfernim cijenama, u poreznoj kontroli porezni inspektori će, prvenstveno, provjeravati da li je poslovna dokumentacija relevantna i da li su ispunjeni propisani uslovi iz Zakona o računovodstvu i reviziji da se ista mogla proknjižiti, kako bi se dobio vjerodostojan poslovni rezultat na kraju godine.

Naime, odredbama članova 46.-48. još uvijek važećeg Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH propisano je da se Poreznoj upravi povjeravaju poslovi nadzora nad aktivnostima pravnih lica radi provjere da li se sve radnje koje su od značaja za organizaciju i funkcionisanje sistema računovodstva i knjigovodstva obavljaju u skladu sa odredbama ovog i drugih relevantnih zakona i propisa donesenih na osnovu tih zakona, s tim da Porezna uprava ne vrši nadzor nad primjenom MRS-a i MSFI-a.

Također, mogućnost nadzora nad pravilnom primjenom novog Zakona o računovodstvu predviđena je i za druge institucije, ukoliko su iste posebnim propisom ovlaštene za obavljanje kontrole nad aktivnostima pojedinih pravnih lica u pomenutom smislu.

Porezni inspektori i drugi posebno ovlašteni državni službenici, kontrolu primjene Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH obavljat će na jedan od sljedećih načina:

praćenjem, prikupljanjem knjigovodstvenih isprava, poslovnih knjiga, godišnjih finansijskih izvještaja, te drugih poreznih i statističkih izvještaja (analiza finansijskih izvještaja),
provjerom sistema koji obveznik primjenjuje za obradu podataka u vezi računovodstvenih poslova, i
direktnim nadzorom kod obveznika.

Pravilna primjena Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH u neposrednoj je vezi sa zakonitošću provođenja Zakona o porezu na dobit.

Praktično, sveobuhvatnim kontrolama pravnih lica paralelno se može kontrolisati primjena oba zakona, tim prije što se bez „računovodstvenog“ stanja pravnog lica za poslovnu godinu ne može ni sačiniti porezni bilans.

Iako inspektori i drugi posebno ovlašteni službenici Porezne uprave kod pravnih lica neće kontrolisati neposrednu primjenu MRS-a i MSFI-a, vjerovatno će, tokom porezne kontrole, provjeravati da li je obezbijeđena propisana i potpuna dokumentacija, tj. knjigovodstvene isprave na način koji je detaljno propisan članovima 14.-24. Zakona o računovodstvu za pravilno knjiženje stvarno (a ne fiktivno!) nastalog poslovnog događaja i prikazivanje istog u poslovnim knjigama.

Ukoliko se, recimo, kontrolom ustanovi da su proknjiženi određeni troškovi bez potpune dokumentacije u skladu sa navedenim članovima Zakona o računovodstvu, ovi troškovi neće biti priznavani u poreznom bilansu, zbog čega će se uvećavati osnovica za oporezivanje dobiti odnosnog pravnog lica, naravno, uz preduzimanje represivnih mjera, kao što je mogućnost izricanja novčanih kazni u visini od 5.000 KM do 15.000 KM za pravna, a od 500 do 3.000 KM za odgovorna lica u pravnom licu.

Pretpostavka je da će porezni inspektori naročitu pažnju posvetiti načinu formiranja knjigovodstvenih isprava, kao pisanih ili memorisanih elektronskih zapisa o nastalom poslovnom događaju, koje moraju biti potpisane od ovlaštenih osoba za sastavljanje i kontrolu knjigovodstvenih isprava, a služe kao temelj za knjiženje u poslovnim knjigama (dnevniku, glavnoj knjizi i pomoćnim knjigama).

U tom smislu, kontrole će biti usmjerene, prvenstveno, na vjerodostojnost sadržaja knjigovodstvene isprave koji van svake sumnje, čak i za treće lice kome se prikazuje knjigovodstvena promjena, mora biti jasan u pogledu prirode, karaktera, vrste, obima i vremena nastale poslovne promjene.

Kada je riječ o „neuralgičnim tačkama“ iz novih propisa u vezi sa oporezivanjem dobiti, pretpostavlja se da će posebna pažnja poreznih obveznika biti usmjerena na kontrolisanje raznih udruženja i neprofitnih organizacija koja sve više ostvaruju određene oporezive prihode i na tržištu, bilo da se radi o registrovanoj ili neregistrovanoj djelatnosti.

Određene bitne izmjene poreznog tretmana amortizacije, bilo u vidu da li porezni obveznik upotrebljava svoja osnovna sredstva ili ne, da li obračunava više ili niže amortizacione stope od propisanih i kako se sve to odražava na porezni bilans vjerovatno će biti izazovne za porezne inspektore, jednako kao i odredbe o tzv. „istanjenoj“ kapitalizaciji, posebno prilikom davanja pozajmica između povezanih lica i, uopće, različitim provjerama da li povezana lica primjenjuju međunarodni propisani standard prema kojem se sve transakcije između tih lica moraju „svesti“ pod princip i cijenu „van dohvata ruke“, što znači pod uobičajeni tržišni kriterij.

U tom pogledu, Pravilnik o transfernim cijenama vrlo strogo „pojašnjava“ Zakon o porezu na dobit i, putem 97 poprilično kompleksnih, ali i komplikovanih članova i njihovih odredaba, propisuje nebrojene mogućnosti obaveznog usklađivanja svake i svih transakcija između povezanih lica sa tržišnim, odnosno internim ili eksternim cijenama po principu „van dohvata ruke“, tako da će porezni obveznici, ali i porezni inspektori u narednom periodu proći kroz „Tantalove muke“ dok to sve ne „sažvaću“ i savladaju.

Naravno da to više odgovara inspektorima i državnim službenicima sa posebnim ovlaštenjem, nego poreznim obveznicima, iz jednostavnog razloga što su porezni obveznici „pod moranjem“ da što prije „uđu“ u ovu oblast i kroz razne izvještaje pravilno iskažu sve transakcije između njih i svih povezanih lica zbog obaveze tačnog obračunavanja transfernih cijena i detaljnog obrazloženja zbog čega su se odlučili da određenu(e) metodu(e) tom prilikom primijene.

A porezni inspektori u kontrolu 2016. godine mogu im doći sve do dana zastare, tj. do 31. 3. 2021. godine!

Posebna zanimljivost iz Zakona o porezu na dobit su razni „oblici“ poreza po odbitku, kao i investiranje iz „vlastitih“ sredstava, pri čemu nije baš sasvim jasno da li se pod tim sredstvima podrazumijevaju pozajmljena i kreditna sredstva, bez obzira na formulu koju „nudi“ Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit, što također može da bude poseban fokus poreznih inspektora u kontrolama poreza na dobit.

„Istaknuto“ mjesto u vezi sa (ne)dopuštenim isplatama iz dobiti treba navesti odredbe iz člana 55. Zakona o porezu na dobit.

Naime, prema prvom stavu navedenog člana Zakona, obveznik ne može vršiti isplate iz dobiti ukoliko na dan isplate ima neizmirenih obaveza po osnovu direktnih poreza i/ili doprinosa ili obveza prema uposlenicima s osnova prihoda od nesamostalne djelatnosti, dok drugi stav „kaže“ da obveznik ne može davati pozajmice ili vršiti prijenos imovine na druga pravna lica ukoliko ima neizmirenih obaveza po osnovu plaćanja javnih prihoda ili obaveza prema uposlenicima s osnova prihoda od nesamostalne djelatnosti.

Isplata iz dobiti podrazumijeva raspodjelu po osnovu prava vlasnika kapitala na ime dobiti odnosnog poreznog obveznika.

I akontativna raspodjela dobiti smatra se isplatom dobiti u ovom smislu, što znači da ni ona nije dozvoljena ukoliko postoje evidentirane obaveze.

Dakle, porezni obveznik ne može izvršiti raspodjelu dobiti ako na dan raspodjele ima dospjelih navedenih obaveza!

Pošto svojevrsna zabrana isplata iz dobiti u opisanim slučajevima, kao i svim nepoštivanja odredaba o transfernim cijenama iz Zakona i Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit, „vuče“ žestoke sankcije u vidu kažnjavanja za prekršaj pravnog lica novčanom kaznom od 3.000 KM do 100.000 KM, a odgovornog lica u tom pravnom licu kaznom u visini od 2.500 KM do 10.000 KM, porezni obveznici, posebno u transakcijama sa povezanim licima unaprijed treba posebno da imaju u vidu moguće kontrole poreznih inspektora s tim, kao i u vezi sa eventualnim davanjem stipendija, rashoda reprezentacije, donacija i sponzorstava nastalih u transakcijama sa povezanim licima, koje su, svakako, i porezno nepriznat rashod.

PRAVNA SREDSTVA

Nakon donesenog zapisnika o poreznoj kontroli, te podnesenog prigovora, porezni inspektor dužan je da donese odgovarajuće rješenje.

Na rješenje Porezne uprave/poreznih inspektora kojim se utvrđuje dodatno razrezana porezna obaveza u postupku kontrole ili na poreznu prijavu koju je Porezna uprava podnijela u ime poreznog obveznika, porezni obveznik ima pravo žalbe.

Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostepeno rješenje u roku od osam dana od dana prijema prvostepenog rješenja.

Kad prvostepeni organ nađe da je podnesena žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštenog lica, a pobijeno rješenje nije zamijenio novim rješenjem, u skladu sa zakonom, dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe, poslati žalbu Ministarstvu na rješavanje.

Ministarstvo kao drugostepeni organ dužno je da rješava po žalbi u roku od trideset dana od dana prijema žalbe od prvostepenog organa, što je u našoj svakodnevnici samo „mrtvo slovo na papiru”, pošto se dešava da prođe i po nekoliko godina dok drugostepeni organ ne donese konačno rješenje u upravnom postupku.

Žalba odlaže izvršenje rješenja.

Pored rješenja kojim se utvrđuje dodatno razrezana porezna obaveza u postupku kontrole, porezni obveznik ima pravo žalbe i na sva druga rješenja Porezne uprave koja se izdaju u skladu sa odredbama ovog zakona.

Žalbe na sva rješenja kojim se ne utvrđuje dodatno razrezana porezna obaveza u postupku kontrole ne odlažu izvršenje rješenja, a rješavaju se i podnose po navedenom postupku.

Protiv rješenja drugostepenog organa, dopuštena je tužba nadležnom sudu u Federaciji.

Tužba se podnosi u roku od trideset radnih dana od dana prijema rješenja drugostepenog organa.

Podnošenje tužbe nadležnom sudu u Federaciji ne odlaže izvršenje rješenja Porezne uprave, ali, shodno određenim odredbama Zakona o upravnom postupku, Sud može donijeti rješenje kojim se obustavljaju postupci prisilne naplate sve do donošenja pravosnažnog rješenja u sudskom postupku.

***

Pošto se do kraja tekuće godine, shodno preuzetim obavezama iz reformske agende, treba da donesu veoma bitne izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima, a od organizacionih i zakona koji određuju porezni postupak promjene u Zakonu o Poreznoj upravi Federacije BiH, te Opći porezni zakon, za očekivati je da će se navedenim poreznim propisima omogućiti Poreznoj upravi Federacije BiH de facto i de iure da, koristeći svoje nadležnosti i ovlaštenja poreznih inspektora, nadzire zakonitost provođenja svih zakona i propisa o kojima je bilo riječi.

To bi značilo veliko proširenje nadležnosti poreznih inspektora, od kojih najveći broj stručno i „fizički” neće biti u stanju da ovlada svim novim propisima u relativno kratkom roku.

Zbog toga će biti potrebna njihova specijalizacija za pojedine oblasti, kao i stalna edukacija, kako bi se pripremili za kvalitetno obavljanje poreznih inspekcijskih kontrola.

U protivnom, ponovo bi mogli da profitiraju porezni obveznici kojima nije ni stalo da se pridržavaju odredaba finansijskih, poreznih i propisa u vezi s platnim prometom, pošto ionako smatraju da im država uzima više nego što mogu dati!