Naglašen predmet interesovanja stranih pravnih i fizičkih lica je na koji način i pod kojim uslovima mogu organizovati i registrovati svoje poslovanje u Federaciji BiH. Oblici poslovanja stranih pravnih lica koje poznaje naše zakonodavstvo su strana pravna lica, podružnice (poslovne jedinice) stranih pravnih lica i predstavništva stranih pravnih lica. Dok u pogledu osnivanja i poslovanja stranih pravnih lica i njihovih predstavništava nema posebnih prepreka ni u propisima, ni u njihovoj primjeni (o čemu svjedoči da u dužem vremenu kod nas egzistiraju ti oblici poslovanja), kod podružnica (poslovnih jedinica) to nije slučaj. Razlozi za to leže u nekonzistentnosti propisa kojim je bilo regulisano osnivanje i poslovanje podružnica i izostajanje pretpostavki za primjenu već donesenih propisa. To je za posljedicu imalo da praktično podružnice stranih pravnih lica u FBiH nisu zaživjele. Tek sa posljednjim izmjenama Zakona o registraciji poslovnih subjekata i sa donošenjem novih propisa o porezu na dobit, stvoreni su uslovi da se strane podružnice nesmetano uključe u privredni sistem Federacije BiH.
Treba ukazati i na činjenicu da je veoma sporno da li je još uvijek na snazi zakon koji reguliše ustupanje izvođenja investicionih radova u Federaciji BiH stranim licima, što je značajan segment vanjskotrgovinskog poslovanja
Piše: Momir STEFANOVIĆ, dipl. oec.
Osnovni propisi kojim je regulisano poslovanje stranih pravnih lica i njihovih dijelova u Federaciji BiH su:
– Zakon o vanjskotrgovinskoj politici BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 7/98 i 35/04),
– Zakon o carinskoj politici BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 57/04 i 93/08),
– Zakon o politici direktnih stranih ulaganja („Službeni glasnik BiH“, br. 4/98 i 13/03),
– Zakon o privrednim društvima („Službene novine FBiH“, broj 81/15),
– Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“, br. 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14).
– Zakon o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 09/05, 35/05 i 100/08),
– Zakon o porezu na dobit („Službene novine FBiH“, broj 15/16),
– Zakon o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br. 10/08, 09/10, 44/11, 07/13 i 65/13),
– Zakon o doprinosima („Službene novine FBiH“, br. 35/98 do 104/16),
– Pravilnik o dodjeljivanju identifikacionih brojeva i poreznoj registraciji obveznika na teritoriji Federacije BiH („Službene novine FBiH“, br. 39/02 do 104/14),
– Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit („Službene novine FBiH“, broj 88/16),
– Odluka o osnivanju i radu predstavništava stranih lica u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 15/03).
Strano pravno lice
Prema Zakonu o privrednim društvima, privredno društvo (u Federacij BiH) mogu osnovati domaća i strana fizička i pravna lica. Vrste i načini ulaganja stranih lica radi poslovanja u Federaciji BiH su:
– osnivanje vlastitog preduzeća kao kćerke matičnog preduzeća,
– ulaganje u postojeće pravno lice,
– osnivanje zajedničkog preduzeća s domaćim partnerom (dugoročna proizvodna kooperacija, poslovno-tehnička saradnja, zajedničko ulaganje) i
– posebna vrsta ulaganja (koncesije, BOT ugovori kod kojih strani izvođač ima pravo izgraditi određeni objekat, njime upravljati i privredno ga iskorištavati u određenom periodu).
Na poslovanje pravnih lica u Federaciji BiH čiji je osnivač strano pravno ili fizičko lice, primjenjuju se u cijelosti propisi koji važe za pravna lica čiji su osnivači domaća lica. Iz tog razloga, u ovom napisu nećemo se baviti tim propisima, nego samo propisima koji se odnose na ostale oblike stranih pravnih lica, koji su specifični za njih.
Podružnica stranog pravnog lica
Pojmovno određenje i osnivanje podružnice
Prema Zakonu o privrednim društvima, i strano društvo može izvan mjesta sjedišta (u našem slučaju u Federaciji BiH) osnovati jednu ili više podružnica u kojima obavlja svoje djelatnosti. Podružnica nastaje odlukom o osnivanju koju donosi ovlašteni organ društva u skladu s osnivačkim aktom ili statutom društva.
Podružnice nemaju svojstvo pravnog lica, a poslove s trećim licima obavljaju u ime i za račun društva.
Ono što je, takođe, bitno obilježje podružnice jeste da ona ima mjesto poslovanja i zastupnika.
Najnovijim izmjenama Zakona o registraciji poslovnih subjekata omogućena je nesmetana registracija i podružnica stranih privrednih subjekata kao preduslova za početak njihovog rada i investiranje stranih ulagača.
Treba naglasiti da je do polovine 2014. godine nerezidentno pravno lice, zbog toga što Zakon nije predviđao mogućnost osnivanja poslovne jedinice u FBiH, da bi bilo prisutno na tržištu u FBiH, moralo osnovati novo pravno lice ili je, u očekivanju da neće biti sankcionisano, privrednu aktivnost vršilo putem svog predstavništva (što je bilo suprotno propisima).
S druge strane, ni nakon dvije godine po donošenju izmjena Zakona o registraciji privrednih društava, koji je formalno omogućio osnivanje podružnica stranih pravnih lica, iz tehničkih razloga nije bilo moguće registrovati podružnicu na sudu, tako da su tek sada (a imajući u vidu i donošenje novih propisa o porezu na dobit, kojim se detaljno propisuje način oporezivanja podružnica stranih pravnih lica) stvoreni uslovi za to.
Bitno je naglasiti da su prije posljednje izmjene Zakona o registraciji poslovnih subjekata pojmovi „poslovna jedinica“ i „podružnica“, maltene, bili sinonimi. Nakon izmjene Zakona o registraciji poslovnih subjekata, taj Zakon je terminološki usklađen sa Zakonom o privrednim društvima, tako da se umjesto termina „poslovna jedinica“ koristi termin „podružnica“. To, međutim, nije slučaj i s novim Zakonom o porezu na dobit u kojem i dalje postoje oba pojma („poslovna jedinica“ koristi se da označi mjesto stalnog poslovanja stranih pravnih lica, dok se terminom „podružnica“ označava poslovna jedinica pravnih lica čije je sjedište u Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH).
Za upis u registar podružnice stranog društva potrebno je obezbijediti sljedeće podatke:
– firma, sjedište i oblik osnivača, te firma i sjedište podružnice stranog društva;
– MBS i porezni identifikacioni broj;
– naziv registra u kojem je upisan osnivač, uz podatak u kojoj se državi vodi, datum upisa i broj pod kojim se vodi, a ako je osnovan u zemlji u kojoj se ne upisuje u takav registar, naziv javno ovjerene isprave o osnivanju prema propisima zemlje u kojoj osnivač ima sjedište;
– djelatnost osnivača i djelatnost podružnice subjekta upisa;
– naziv, broj i datum akta o osnivanju podružnice osnivača;
– ime i prezime lica ovlaštenog za zastupanje podružnice i obim njegovog ovlaštenja; i
– visina osnovnog kapitala i iznos uplaćenih uloga, ime i prezime lica koje lično odgovara za obaveze društva i njihovo prebivalište.
Podružnica stranog društva upisuje se u registar suda na čijem području je sjedište podružnice.
Rješenje o registraciji podružnice stranog društva registarski sud dostavlja Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine i Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine – Odsjek za strance, ukoliko je zastupnik strani državljanin.
Oporezivanje dobiti poslovne jedinice (podružnice)
Poslovne jedinice pravnih lica čije matično preduzeće ima sjedište u inostranstvu, i prema prethodnim propisima o porezu na dobit, bile su obveznici prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit, ali se tome u tom periodu ni u poslovnoj, a ni u poreznoj praksi nije pridavala dužna pažnja.
Prema novom Zakonu o porezu na dobit, obveznik poreza na dobit je i poslovna jedinica nerezidentnog pravnog lica koja posluje putem stalnog mjesta poslovanja na teritoriji Federacije i koja je rezident Federacije.
Treba napomenuti da se novi Zakon o porezu na dobit koristi pojmom „poslovna jedinica”, iako se i u Zakonu o privrednim društvima i u Zakonu o registraciji poslovnih subjekata koristi termin „podružnica”. Mi ćemo u daljem tekstu (kada je riječ o porezu na dobit) koristiti termin poslovna jedinica.
Poslovnom jedinicom nerezidenta smatra se stalno mjesto poslovanja putem kojeg nerezidentno pravno lice obavlja poslovanje u cijelosti ili djelimično.
Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća:
– sjedište uprave,
– podružnicu,
– poslovnicu,
– tvornicu,
– radionicu, i
– rudnik, naftne ili plinske izvore, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnog bogatstva.
Stalno mjesto poslovanja predstavlja i gradilište ili građevinski ili instalaterski projekat, ukoliko poslovanje traje duže od šest mjeseci. Dakle, ukoliko gradilište, građevinski ili instalaterski / montažni radovi traju duže od šest mjeseci, prema Zakonu o porezu na dobit ispunjen je uslov da bi se takva djelatnost okarakterisala kao stalna, odnosno morala registrovati kao poslovna jedinica stranog pravnog lica. Pri tome, ovaj rok može biti drugačije utvrđen, ukoliko sa državom iz koje dolazi nerezident postoji zaključen sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji, kao što je poznato, ima prednost u odnosu na domicilni propis.
Ovdje treba ukazati i na neke bitne odredbe OECD Modela koji je služio kao podloga pri donošenje Zakona o porezu na dobit, a koje nisu sadržane u samom Zakonu. Prema tom Modelu, izraz „gradilište, građevinski ili montažni projekat” uključuje ne samo izgradnju zgrada, nego i izgradnju puteva, mostova, kanala ili njihovu rekonstrukciju, postavljanje cjevovoda (za različite svrhe i namjene) i iskopavanja. Takođe, termin „montažni projekat” nije ograničen samo na montažu u vezi s projektima izgradnje, nego uključuje i instalaciju opreme, kao i planiranje na licu mjesta i nadzor nad izvođenjem radova.
Aktuelni Zakon o porezu na dobit dao je i dodatna pojašnjenja u vezi stalne poslovne jedinice – gradilišta, građevinskih ili instalaterskih projekata. U suštini, radi se o dodatnim okolnostima koje pretpostavljaju obavezu porezne registracije.
Tako je kao dodatni uslov, kada su u pitanju povezani i nepovezani projekti, propisano da ako su ista pravna lica, ili više lica, angažovana duže od šest mjeseci na jednom i s njim povezanim projektom ili poslom, a uporedo rade i na drugim nepovezanim projektima, ali u kraćem razdoblju od šest mjeseci, takva poslovna jedinica nerezidenta obveznik je poreza na dobit i za sve druge projekte.
Kada su u pitanju podizvođači, propisano je da se smatra da podizvođač ima stalno mjesto poslovanja u FBiH ako obavlja aktivnosti u vremenskom periodu dužem od šest mjeseci.
Nadalje, propisano je su aktivnosti koordinacije i nadzora povezane sa stalnim mjestom poslovanja, tj. gradilištem, građevinskim i instalaterskim radovima, te radovima podizvođača koji traju duže od šest mjeseci, takođe, stalno mjesto poslovanja.
Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća i pružanje usluga, uključujući i savjetodavne usluge od pravnog lica putem zaposlenih ili drugog lica koje je u tu svrhu angažovalo pravno lice, ukoliko se djelatnost odnosi na isti ili povezani projekat u Federaciji u periodu ili periodima koji ukupno traju duže od tri mjeseca u bilo kojem 12-tomjesečnom periodu.
Izuzetno, stalnim mjestom poslovanja ne smatra se:
– korištenje objekata isključivo u svrhu skladištenja, izlaganja ili isporuke proizvoda ili roba koje pripadaju tom pravnom licu;
– držanje zaliha proizvoda ili roba koje pripadaju tom pravnom licu isključivo u svrhu skladištenja, izlaganja ili isporuke;
– držanje zaliha proizvoda ili roba koje pripadaju tom pravnom licu isključivo za potrebe prerade koje obavlja drugo pravno lice;
– održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu nabavke proizvoda ili roba ili prikupljanja informacija za sebe;
– održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih sličnih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za pravno lice;
– održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u prethodnim alinejama, pod uslovom da je cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja se javlja kao rezultat te kombinacije, pripremnog ili pomoćnog karaktera.
Isto tako, ne smatra se da pravno lice ima stalno mjesto poslovanja kada obavlja poslovne djelatnosti samo putem posrednika, glavnog komisionara ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom, pod uslovom da taj zastupnik djeluje u okviru svoje redovne poslovne djelatnosti.
Prema propisima o porezu na dobit, nerezidenti koji ostvaruju prihode na teritoriji Federacije BiH oporezuju se na jedan od dva načina:
– porezom na dobit koju ostvare putem stalnog mjesta poslovanja, što nalaže obavezu registracije takve poslovne jedinice kod Porezne uprave Federacije BiH, kao i obavezu sačinjavanja i podnošenja poreznog bilansa,
– porezom po odbitku na osnovu povremeno ostvarenih prihoda od rezidenta Federacije.
Kada su u pitanju poslovne jedinice nerezidenata koje imaju karakteristike stalnog mjesta poslovanja, one su dužne registrovati se kod Porezne uprave Federacije BiH, kako bi mogle prijavljivati i plaćati porez na dobit. Po pravilu, tome treba da prethodi i registracija kod suda. Međutim, postoje slučajevi kada je strano lice dužno izvršiti samo poreznu registraciju, a ne i registraciju kod suda, a to je situacija kada nerezident ne namjerava da poslovanje obavlja u neograničenom roku.
Prema odredbama Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit, nerezident je dužan da se u roku od 8 dana od početka obavljanja djelatnosti prijavi Poreznoj upravi. Takva poslovna jedinica obavezna je da istekom kalendarske godine, a najkasnije do 30. marta, dostavi Poreznoj upravi i pisanu izjavu o načinu obavljanja djelatnosti, što podrazumijeva opis aktivnosti i djelatnosti koje obavlja u Federaciji BiH.
Obavezu prijave i podnošenja pisane izjave o obavljanju djelatnosti imaju i domaća pravna lica koja posluju sa nerezidentima. To znači da su i domaća pravna lica dužna obavijestiti Poreznu upravu o uspostavljanju poslovne saradnje sa nerezidentnim pravnim licima. Prijavu trebaju izvršiti i poslovne jedinice koje nemaju stalno mjesto poslovanja, u slučaju kada je došlo do promjene statusa (npr. radovi montaže trebali su trajati 3 mjeseca, ali je njihovo trajanje produženo na 7 mjeseci), i to u roku od 8 dana od momenta kada su se ispunili uslovi za registraciju poslovne jedinice.
Bitna novina u novim propisima o porezu na dobit jeste da je detaljnije uređeno pitanje utvrđivanja osnovice za oporezivanje, kao i dodatne obaveze u pogledu prijavljivanja poreza Poreznoj upravi.
Poslovne jedinice stranih pravnih lica dužne su dostavljati porezni bilans na obrascu PB 800-A, u svrhu utvrđivanja poreza na dobit, i prijavu poreza na dobit na obrascu PP-803. To podrazumijeva potrebu sačinjavanja kompletnog seta finansijskih izvještaja propisanih Zakonom o računovodstvu i reviziji.
U osnovicu poreza na dobit ulaze svi prihodi koji se mogu pripisati stalnom mjestu poslovanja u Federaciji BiH.
Istovremeno se priznaju ukupni iznosi direktnih troškova i odgovarajući iznos indirektnih troškova raspoređenih na osnovu odgovarajućih alokacijskih ključeva. Ukoliko osnivač poslovnice na teritoriji Federacije povremeno ostvaruje prihode (po osnovu čega plaća porez po odbitku), prilikom utvrđivanja troškova treba biti prisutan određeni stepen opreznosti kako ne bi došlo do „miješanja” troškova poslovnice i troškova učinjenih za izvršenje povremene usluge.
Predstavništva stranih pravnih lica
Strana pravna lica često imaju potrebu da u BiH osnuju svoje predstavništvo koje će ih predstavljati, a u mnogim slučajevima biti i prethodnica budućeg privrednog društva koje ima namjeru da se registruje u BiH. Mogućnost za ovo data je Odlukom o osnivanju i radu predstavništava stranih pravnih lica u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 15/03).
Prema ovoj odluci, predstavništvo može osnovati strano pravno lice (samostalno ili u zajednici s drugim stranim pravnim licem), upisano u odgovarajući registar zemlje u kojoj ima sjedište.
Djelokrug rada predstavništva stranog pravnog lica Odlukom je isključivo ograničen na:
– istraživanje tržišta,
– obavljanje propagandnih i informativnih poslova, i
– samo predstavljanje osnivača.
Predstavništvo je sastavni dio stranog lica, što znači da nema svojstvo pravnog lica i da poslove obavlja po nalogu i pod nazivom osnivača (s naznakom da se radi o predstavništvu). Odlukom je izričito propisano da predstavništvo ne može zaključivati ugovore u ime osnivača (uz izuzetak da predstavništva stranih avioprevoznika mogu vršiti prodaju prevoznih dokumenata).
Treba istaći da nisu bili rijetki slučajevi da je predstavništvima povjeravano da se bave određenim privrednim aktivnostima, čime su izlazila iz dozvoljenog domena poslovanja. Ovo je bilo prouzrokovano činjenicom da i pored toga što poslovne jedinice ili podružnice stranih pravnih lica, koje su formalno-pravno po važećim propisima mogle biti osnovane upravo za obavljanje određenih privrednih djelatnosti, u praksi nisu zaživjele (zbog tehničkih smetnji u pogledu registracije i zbog nezaokružene porezne regulative), pa se nastala praznina pokušala prevazići na taj, nažalost, protupropisan način.
Postupak osnivanja predstavništva
Osnivanje predstavništva stranog pravnog lica zahtijeva sljedeće aktivnosti:
– donošenje odluke o osnivanju stranog predstavništva sa naznakom lica koje će biti odgovorno za rad predstavništva,
– obezbjeđivanje izvoda iz registra strane firme koja osniva predstavništvo,
– upis u Registar stranih predstavništava kod Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kojem se podnosi prijava za upis zajedno sa ispravom o upisu u registar stranog lica koji se vodi u zemlji gdje to lice ima sjedište, odlukom o osnivanju predstavništva, odlukom o imenovanju odgovornog lica za rad predstavništva, planom i programom rada predstavništva u BiH i dokazom o uplaćenoj posebnoj taksi u korist Ministarstva finansija i trezora BiH,
– izrada pečata predstavništva kod nadležne pečatoreznice,
– porezna registracija i dodjeljivanje identifikacionog broja kod kantonalnog poreznog ureda i službe Zavoda za statistiku u okviru čije nadležnosti se nalazi lokacija predstavništva,
– otvaranje transakcijskog računa kod poslovne banke u svrhu plaćanja troškova rada predstavništva (isplata plaća zaposlenim, plaćanje zakupnine i drugih režijskih troškova iz sredstava koja mu za tu svrhu doznači osnivač),
– dostava dokumenata ispostavi Porezne uprave u općini u kojoj će biti sjedište predstavništva stranog pravnog lica (prijava za komunalnu taksu, kopija uvjerenja o poreznoj registraciji i kopija uvjerenja o razvrstavanju predstavništva prema djelatnosti, kopija pasoša ili lične karte lica koje će biti rukovodilac predstavništva i kopija ugovora s bankom kod koje je otvoren transakcijski račun),
– objava rješenja o registraciji predstavništva u službenom glasilu BiH i
– dobijanje rješenja o namjeni poslovnog prostora za rad od nadležnih općinskih organa, kao i dobijanje atesta za elektrodistribucije od Instituta za zaštitu na radu i zaštitu od požara.
Poslovanje predstavništva
Neophodna sredstva za rad (računari, putnička i terenska vozila, telekomunikacioni uređaji i dr.) predstavništvo strane firme može, u skladu sa Zakonom o carinskoj politici BiH i Odlukom o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici (u primjeni su „stari“ Zakon i „stara“ Odluka, iz razloga što još nije donesena nova Odluka čije donošenje je uslov za primjenu već donesenog novog Zakona), obezbijediti putem privremenog uvoza, što je povoljniji način nego da se ta sredstva nabavljaju u BiH, imajući u vidu da je privremeni uvoz djelimično oslobođen carinskih dažbina.
Privremeni uvoz carinski organi odobravaju na godinu dana, s tim da se taj rok može produžiti dok traju potrebe predstavništva. Uslov za oslobađanje (djelimično) od plaćanja carinskih dažbina jeste da se uvezena roba (ponovo) izveze, s tim da na njoj nije došlo do bilo kakvih promjena, izuzev uobičajenog smanjenja vrijednosti usljed njenog korištenja. Djelimično oslobađanje znači da se na privremeno uvezenu robu ne plaća puni iznos propisanih obaveza, nego samo 3% za svaki mjesec ili dio mjeseca tokom kojeg je roba stavljena u postupak privremenog uvoza, s tim što taj iznos ni u kojem slučaju ne može biti veći od iznosa koji bi se platio da je roba bila stavljena u slobodni promet.
Izuzetak predstavlja nabavka kancelarijskog materijala na koji se primjenjuje puna carinska tarifa, tj. nema djelimičnog oslobađanja od plaćanja carinskih dažbina kao kod nabavke opreme.
U pogledu obaveze vođenja računovodstva, računovodstveni propisi Federacije BiH ne propisuju takvu obavezu za predstavništva stranih pravnih lica (rezultati njihovog poslovanja uključuju se u obračun matičnog preduzeća). Sačinjavanje i podnošenje finansijskih izvještaja propisano je samo za pravna lica i njihove podružnice (kada su propisima o porezu na dobit obveznice plaćanja ovog poreza).
U pogledu čuvanja, arhiviranja i dostavljanja dokumentacije primjenjuju se procedure utvrđene aktima osnivača. Eventualni zahtjevi domaćih poreznih organa u pogledu kontrole poslovanja (plaće i radni odnosi) mogu se ispuniti dostavom dokumentacije iz inostranstva ili prezentiranjem kopija dokumenata koji se nalaze u predstavništvu.
Porezne obaveze i obaveze prema doprinosima stranih predstavništava
Imajući u vidu da strana predstavništva (osim u izuzetnim slučajevima) ne vrše promet dobrima i uslugama, odnosno ne bave se komercijalnim aktivnostima, ona nemaju obavezu da se registruju kao obveznici PDV-a kod Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Izuzetak u ovom pogledu čine predstavništva stranih avioprevoznika koja se mogu baviti prodajom prevoznih dokumenata. U tom slučaju, kada promet koji predstavništvo ostvari prodajom avio-karata prelazi iznos od 50.000,00 KM godišnje, takvo strano predstavništvo će imati obavezu da se registruje kao PDV-e obveznik.
Kada se radi o obavezama po osnovu poreza na dobit, strano predstavništvo, imajući u vidu da je dio stranog pravnog lica i da poslove obavlja po nalogu i pod nazivom osnivača, kao i da ne može obavljati komercijalne aktivnosti u smislu samostalnog zaključivanja ugovora, pa tako ni ostvarivati samostalne prihode, ne može ni ostvarivati dobit koja bi bila predmet oporezivanja.
Predstavništvo stranog pravnog lica dužno je da primjenjuje domaće propise kojima je regulisana oblast radnih odnosa, kao i plaća i drugih primanja koja su u vezi sa statusom zaposlenika, odnosno obavezno primjenjuje propise o porezu na dohodak i doprinosima entiteta.
Strani državljani koji su zaposleni u predstavništvu, pored ispunjavanja uslova za rad iz akta poslodavca i zahtjeva samog radnog mjesta, moraju ispunjavati uslove propisane Zakonom o zapošljavanju stranaca („Službene novine FBiH“, broj 111/12). Prema odredbama ovog zakona, strani državljani da bi se zaposlili u predstavništvu, moraju imati dozvolu za rad koju izdaje nadležna služba za zapošljavanje na zahtjev poslodavca, uz prethodno odobrenje stalnog ili privremenog boravka u Federaciji BiH.
Kada je u pitanju Federacija BiH, na plaće i druga primanja primjenjuju se Zakon o porezu na dohodak i prateći Pravilnik i Zakon o doprinosima i Pravilnik o načinu obračunavanja i uplate doprinosa.
Prema Zakonu o porezu na dohodak, predstavništva stranih firmi dužna su utvrditi, odbiti i uplatiti obračunati porez na dohodak po stopi od 10% prilikom isplate plaća svojim zaposlenicima – rezidentima Federacije i stranim državljanima.
Kada su u pitanju zaposlenici koji su rezidenti Federacije, oni imaju ista prava kao i u slučaju da su zaposleni kod rezidentnog poslodavca. Ovo pravo odnosi se, prije svega, na pravo na lični odbitak. Međutim, nerezidentni zaposlenici nemaju pravo na lični odbitak.
Prema Zakonu o doprinosima, obveznik doprinosa iz plaće je fizička osoba – rezident Federacije koja je zaposlena kod pravne ili fizičke osobe – nerezidenta Federacije. Prema provedbenom Pravilniku, osnovica za obračun doprinosa je stvarna plaća, s tim da osnovica ne može biti niža od:
– jedne prosječne plaće zaposlenih u FBiH u periodu I-IX prethodne godine za radna mjesta sa srednjom stručnom spremom,
– dvije prosječne plaće u periodu I-IX prethodne godine za radna mjesta s višom stručnom spremom i
– tri prosječne plaće u FBiH u periodu I-IX prethodne godine za radna mjesta koja odgovaraju nivou postdiplomske stručne spreme.
Pri tome, postoji samo obaveza uplate doprinosa iz plaće, a ne i doprinosa na plaću na teret poslodavca, jer poslodavac samim tim što nije rezident Federacije nije obveznik doprinosa na plaću.
Obveznik uplate doprinosa iz plaće je fizičko lice – rezident, kao i fizičko lice – nerezident, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. U oba slučaja (i kada se radi o obvezniku rezidentu i o obvezniku nerezidentu) nema prepreke da to umjesto njih uradi sam isplatilac plaće. I kada je u pitanju fizičko lice – nerezident ne postoji obaveza doprinosa na plaću, jer isplatu vrši nerezident.
Izvođenje investicionih radova od strane pravnog lica iz inostranstva
U Federaciji BiH donesen je poseban propis koji reguliše način i uslove ustupanja izvođenja radova stranom izvođaču. To je Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju koji je objavljen u „Službenim novinama FBiH“, broj 2/95. Nakon donošenja Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH, postavilo se pitanje da li je ovaj zakon stavljen van snage. Naime, u prelaznim odredbama Zakona o vanjskotrgovinskoj politici naznačeno je da svi prethodni propisi koji se tiču vanjske trgovine, s donošenjem ovog zakona prestaju da važe najkasnije šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, u kojem roku će organi BiH i resorni organi donijeti propise za sprovođenje toga Zakona. Formalno pravno bi se reklo da formulacija prelaznih odredbi upućuje na to da je federalni Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju stavljen van snage. Međutim, novi federalni propis nije donesen, s tim da dobar dio odredbi federalnog propisa nije u suprotnosti sa Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju (vrste investicionih radova koji se mogu ustupati stranom izvođaču, uslovi pod kojima se radovi mogu ustupati, privremeni uvoz opreme i mehanizacije za izgradnju objekata i dr.), što je vjerovatno rukovodilo nadležno federalno ministarstvo da zauzme stav da je Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ipak na snazi. Neovisno od toga, činjenica je da su neke odredbe ovog zakona u suprotnosti s nekim od sada važećih federalnih propisa. To je, na primjer, slučaj sa odredbom da strani izvođač nije obavezan formirati posebnu jedinicu za izvođenje radova, što je u suprotnosti s postojećim Zakonom o porezu na dobit koji obavezuje da se u slučaju da se radovi izvode duže od šest mjeseci mora registrovati mjesto stalnog poslovanja.