Piše: Dragana RIBIĆ, dipl. pravnik
Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) primjenjuje se na ugovore o javnim nabavkama čiji su predmet robe, usluge i radovi, koje dodjeljuju ugovorni organi definisani u članu 4. i 5. Zakona. Izuzeća od obaveze primjene Zakona nabrojana su taksativno i mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Prvu grupu čine opšti izuzeci koje primjenjuju i klasični i sektorski ugovorni organi, a koji su nabrojani u članu 10. Zakona. U okviru ove grupe su i koncesioni ugovori i ugovori o javno-privatnom partnerstvu. Druga grupa su posebni izuzeci za sektorske ugovorne organe koji su definisani članom 86. Zakona. U treću grupu izuzetaka spadaju nabavke usluga koje su navedene u Aneksu II dio C Zakona. U svakom konkretnom slučaju, kada primjenjuje izuzeće od primjene Zakona, ugovorni organ je obavezan da pažljivo ispita stvarnu situaciju kako bi bio siguran da su uslovi za izuzeće pravilno ispunjeni.
Opšti izuzeci od primjene odredaba Zakona
Zakon u članu 10. propisuje opšte izuzetke od obaveze primjene odredaba Zakona, koji su zajednički i za klasnične ugovorne organe i za sektorske ugovorne organe. Tako se Zakon ne primjenjuje na dodjelu sljedećih ugovora:
- a) ugovor o javnoj nabavci koji je zakonima u Bosni i Hercegovini proglašen državnom tajnom;
Prva kategorija ugovora izuzetih od primjene Zakona su ugovori koji su vezani za državne tajne kao što je definisano zakonima u Bosni i Hercegovini. Bitno je pomenuti da pozivanje na državnu tajnu mora biti opravdano, odnosno da se radi o materiji koja po svojoj prirodi mora biti označena kao državna tajna, te se ova odredbe ne smije upotrebljavati kao sredstvo za izbjegavanje odredbi Zakona.
- b) ugovor o javnoj nabavci čije izvršenje zahtijeva posebne mjere bezbjednosti u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini;
Ova kategorija ugovora koji su izuzeti od primjene Zakona su ugovori čije izvršenje mora biti popraćeno posebnim mjerama sigurnosti. To bi npr. mogao biti ugovor o uslugama za nadgledanje državne granice putem fotografisanja iz vazduha i sl. Ovaj izuzetak zahtijeva da su u isto vrijeme zadovoljena dva uslova:
- a) izvršenje ugovora, koji je predmet javne nabavke, zahtijeva posebne mjere sigurnosti i
- b) izuzeće se mora izraziti u odgovarajućoj pravnoj formi – isključivo u formi zakona.
Kada je u pitanju prvi uslov, u Zakonu se navodi da izvršenje datog ugovora mora biti popraćeno posebnim mjerama sigurnosti. U Zakonu se, međutim, ne navodi precizna definicija ili objašnjenje termina posebne mjere sigurnosti. U kontekstu legislative i prakse javnih nabavki EU jasno je da se posebne mjere sigurnosti odnose, npr. na ugovore čiji je predmet vojna oprema, robe i usluge; njih moraju izvršavati kompanije koje imaju posebne certifikate o vojnoj sigurnosti NATO standarda; uključuju povjerljive materijale i tajne čije otkrivanje može izazvati rizike od terorizma, sabotaže i špijunaže.
Takođe je evidentno iz legislative i prakse javnih nabavki EU da nije primjereno jednako izuzimati od primjene Zakona radove na izgradnji u svrhu borbe protiv prirodnih katastrofa, kao što su lavine ili poplave, i one koje treba dodijeliti u otvorenom ili ograničenom postupku, osim u slučaju nepredviđene krajnje hitnosti.
Drugi uslov je da nužnost posebnih mjera sigurnosti za provođenje datog ugovora mora biti potvrđena relevantnim zakonima (za razliku od dosadašnje legislative gdje se izuzeće moglo izraziti u formi zakona, propisa ili upravnih odredbi nadležnih organa).
Primjeri iz presuda Evropskog suda za izuzeće iz člana 10. stav (1) tačka b) Zakona:
Kako navodi Evropski sud pravde, direktive se moraju usko tumačiti i to bez predrasuda prema osnovnim načelima sistema javnih nabavki. Naime, Sud je razmatrao osnovu kupovine lijekova (diamorfin – heroina), koje uvoze bolnice u Velikoj Britaniji u medicinske svrhe. Svrha trgovine diamorfinom, drogama, podliježe posebnim odredbama. Vlada Velike Britanije je to ranije kupovala direktnim ugovaranjem, bez ikakvog postupka javne nabave. Samo jedna kompanija je imala ovlaštenje za uvoz diamorfina u Veliku Britaniju. Ovakva praksa je opravdavana potrebom izbjegavanja rizika da heroin bude izložen ilegalnoj trgovini. Tada je druga kompanija reagovala, jer je željela da uđe na to tržište i nadmeće se na njemu. Evropski sud pravde donio je odluku da je konkurencija ovdje nužna i moguća. Sud je odbio argument da takve robe trebaju da se dodjeljuju bez objave obavještenja i rekao da ova roba nije „roba koja se proglašava tajnom ili koja pri dostavi mora biti popraćena posebnim sigurnosim mjerama u skladu sa odredbama određenim zakonom, odredbom ili administrativnom radnjom na snazi u toj zemlji članici, ili kada zaštita osnovnih sigurnosnih potreba te države to zahtijeva”. Sud objašnjava da se taj potrebni sigurnosni nivo može dostići putem drugih mjera (sertificiranjem određenih kompanija), bez ograničavanja konkurencije (C- 324/93, Evans Medical i Mecfarlan Smith, p. 49).
Isti stav je Sud prihvatio u slučaju vezanom za razvoj sistema za obradu podataka za italijanska javna tijela. Vlada Italije je ugovor dodijelila ne slijedeći konkurentski postupak javnih nabavki. Vlada je tvrdila da ugovor mora biti popraćen posebnim sigurnosnim mjerama zbog tajne prirode tih podataka, što je nužno u borbi protiv kriminala, posebno na polju oporezivanja, javnog zdravstva i prevare u poljoprivrednim pitanjima. Sud je odbio taj stav, jer se povjerljiva priroda obrađenih podataka u sistemu može zaštititi ako se zaposlenicima tih kompanija nametne obaveza tajnosti, bez ikakve potrebe da se ograniče konkurencija i slobode iz Sporazuma (S-3/88, Komisija v. Italija, p.11, 15).
Sud je slično presudio kada se dodijelio ugovor za izgradnju nove zgrade za regionalni flamanski parlament u Belgiji, a da se prethodno nije izdala obavijest, zbog sigurnosnih razloga (S-323/96, Komisija v. Belgija, p. 38).
- c) ugovor koji se dodjeljuje u skladu s međunarodnim sporazumom prema kojem se primjenjuje posebna procedura međunarodnih, kreditnih ili donatorskih aranžmana ili ugovor o javnoj nabavci koji je zaključen u skladu s posebnim pravilima definisanim međunarodnim ugovorom između Bosne i Hercegovine i jedne ili više država za projekte koje će ugovorne strane zajednički izvoditi ili koristiti, ili na osnovu međunarodnih sporazuma o stacioniranju trupa koje zaključi Bosna i Hercegovina;
Ova kategorija uključuje ugovore koji se dodjeljuju u skladu s postupcima o međunarodnom kreditiranju ili donatorskim organizacijama. Ovo odražava međunarodnu praksu u smislu da sporazumi između međunarodnih organizacija (kreditor ili donator) i korisnika (države koja prima pomoć) obično uključuju i stavku po kojoj dodjela ugovora o javnim nabavkama prema tom sporazumu mora biti dodijeljena u skladu s postupcima te određene organizacije (npr. ugovori sa Svjetskom bankom-WB ili Evropskom bankom za obnovu i razvoj – EBRD, gdje se definiše da se postupak javne nabavke provodi u skladu s procedurama WB-a, odnosno EBRD-a).
Ugovori o javnoj nabavci, koji podliježu drugačijim pravilima, provode se na osnovu sporazuma sklopljenog između jedne ili više država za projekt koji će ugovorne strane zajednički izvoditi ili koristiti, pri čemu se sporazumom jasno precizira postupak javne nabavke, odnosno koja procedura javne nabavke će se primjenjivati u realizaciji pomenutog sporazuma. Dakle, osnovni uslov za primjenu izuzeća je da se međunarodnim sporazumom ili kreditnim ili donatorskim sporazumom jasno i nedvosmisleno definišu procedure javne nabavke koje će se koristiti.
Ukoliko navedenim sporazumom nije definisana posebna procedura dodjele ugovora, ugovorni organ dužan je provesti neki od postupaka utvrđenih u Zakonu. Odluku o primjeni određenog postupka donosi ugovorni organ na osnovu ispunjenosti uslova propisanih Zakonom, te procjene vrijednosti javne nabavke definisane u članu 14. Zakona.
- d) ugovor o javnoj nabavci prirodnih i zakonskih monopola, a koji mogu uključiti nabavku vode, električne energije, gasa, toplotne energije i drugih usluga, do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju;
U ovom slučaju radi se o nabavkama za koje ne postoje alternativni dobavljači, odnosno ne postoji konkurencija. Za ovu vrstu nabavki unaprijed su određeni osnovni elementi ugovora koji su isti za sve korisnike, tako da je provođenje javne nabavke bespredmetno.
Odredba člana 10. stav (1) tačka d) Zakona obuhvata, pored ugovora o javnoj nabavci prirodnih i zakonskih monopola, a koji mogu uključivati nabavku vode, električne energije, plina, toplotne energije, i ugovore o javnoj nabavci drugih usluga, ali ista ne obuhvata ugovore o javnoj nabavci radova.
Dakle, u slučaju nabavki koji za predmet imaju radove, isti nisu izuzeti od primjene Zakona i ugovorni organ dužan je provesti odgovarajući postupak javne nabavke u zavisnosti od ispunjenosti uslova propisanih Zakonom.
Ukoliko je određenim pozitivnim propisom nadležnog organa uspostavljen zakonski monopol za ugovore koji se odnose npr. na komunalne usluge, isti su prema citiranom članu 10. stav (1) tačka d) izuzeti od primjene Zakona, ali uz obavezu ugovornog organa da u odluci o izuzeću od primjene Zakona, u skladu sa članom 18. stav (2), navede pravni osnov iz kojeg je vidljivo da komunalno preduzeće kojem se dodjeluje ugovor ima isključivo pravo pružati navedne usluge konkretnoj lokalnoj zajednici (npr. Odluka Opštinskog vijeća).
U ovom slučaju postoji obaveza dostavljanja izvještaja za dodjelu ugovora iz člana 10. Zakona, a u skladu sa članom 75. stav (1) Zakona i člana 11. stav (4) Uputstva o uslovima i načinu objavljivanja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u Informacionom sistemu „E-nabavke“ („Službeni glasnik BiH“, br. 90/14 i 53/15).
S obzirom na to da je predmetne nabavke moguće izvršiti samo iz jednog izvora, odnosno da se radi o prirodnom ili zakonskom monopolu, sve dok se ne otvori tržište za konkurenciju za konkretne nabavke neće se primjenjivati Zakon o javnim nabavkama.
- e) ugovor o kupovini ili zakupu postojećih zgrada, druge nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja iz njih proističu, bilo kojim finansijskim sredstvima, uz obavezu ugovornog organa da obezbijedi transparentnost te procedure, s tim što nabavka finansijskih usluga za kupovinu ili zakup postojećih zgrada, druge nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja iz njih proističu, istovremeno, prije ili nakon ugovora o kupovini ili zakupu, u bilo kojem obliku, podliježe sprovođenju jednog od postupaka definisanih ovim zakonom;
Zakon se primjenjuje na ugovore o javnim nabavkama čiji su predmet robe, usluge i radovi i koje dodjeljuju ugovorni organi definisani u članu 4. i 5. Zakona, osim izuzeća navedenih u članu 10. i dodatnih izuzeća za sektorske ugovorne organe iz člana 86. Zakona. U skladu s tom odredbom ugovorni organi koji dodjeljuju javne ugovore za robe, usluge ili radove dužni su slijediti postupke i zahtjeve koje definiše Zakon i podzakonski akti.
Zakon se mora primjenjivati ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uslovi:
– predmet javne nabavke su robe, usluge ili radovi,
– ugovor dodjeljuje ugovorni organ,
– dolazi do korištenja (trošenja) javnih sredstava i
– nisu ispunjeni uslovi koji dozvoljavaju da se Zakon ne primjenjuje (izuzeci).
Članom 10. stav (1) tačka e) Zakona određeno je da se od primjene Zakona izuzima ugovor o kupovini ili zakupu postojećih zgrada, druge nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja iz njih proističu, bilo kojim finansijskim sredstvima, uz obavezu ugovornog organa da osigura transparentnost te procedure, s tim što nabavka finansijskih usluga za kupovinu ili zakup postojećih zgrada, druge nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja iz njih proističu, istovremeno, prije ili nakon ugovora o kupovini ili zakupu, u bilo kojem obliku, podliježe provođenju jednog od postupaka definisanih ovim zakonom.
Ova odredba izuzima ugovore koji imaju za svoj predmet kupovinu ili iznajmljivanje nepokretne imovine (zemlja, zgrade ili prava i privilegije koje iz njih proističu). Dakle, ugovorni organ ovo izuzeće može koristiti za nabavku ili zakup zemljišta, postojećih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja iz njih proističu. Međutim, nabavka finansijskih usluga povezanih s prethodno navedenom nabavkom istodobno, prije ili nakon ugovora o kupovini, zakupu ili najmu, bilo u kojem obliku, podliježe primjeni postupaka javne nabavke definisanih Zakonom. Ovdje je, takođe, bitno istaći da ugovorni organ kupovinu ili zakup zemljišta, postojećih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja iz njih proističu, pribavlja u zatečenom stanju, odnosno sve daljnje nabavke roba ili usluga ili izvođenja radova na predmetu kupovine ili zakupa, podliježu primjeni odredbi Zakona.
Prema tome, kada ugovorni organ troši javna sredstva u svrhu kupovine ili iznajmljivanja postojećih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja iz njih proističu, tada ne primjenjuje odredbe Zakona.
U slučaju prodaje nepokretnosti, ne radi se o javnoj nabavci jer ne dolazi do potrošnje javnih sredstava. Predmet Zakona je isključivo nabavka roba, usluga ili radova, a ne prodaja istih. Međutim, svi troškovi koji su vezani za prodaju predmetne nekretnine, kao što su eventualna objava oglasa, angažovanje agencija za posredovanje u kupoprodaji nekretnina i slično, podliježe primjeni Zakona.
Koncesioni ugovori
Pitanje koncesija u zemljama Evropske unije uređuje Direktiva 2014/23/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 26. februara 2014. godine o dodjeli ugovora o koncesijama. U skladu sa članom 5. Direktive definicija „koncesije“ znači koncesije radova ili koncesije usluga:
| (a) | „koncesija radova” znači ugovor kojim se ostvaruje novčani interes, a sklapa se u pisanom obliku posredstvom kojeg jedan javni naručitelj ili više njih povjeravaju izvođenje radova jednom gospodarskom subjektu ili više njih čija se naknada sastoji isključivo od prava na iskorištavanje radova koji su predmet ugovora ili od tog prava i plaćanja; |
| (b) | „koncesija usluga” znači ugovor kojim se ostvaruje novčani interes, a sklapa se u pisanom obliku posredstvom kojeg jedan javni naručitelj ili više njih povjeravaju pružanje usluga ili upravljanje uslugama koje nisu izvođenje radova iz tačke (a) jednom gospodarskom subjektu ili više njih čija se naknada sastoji isključivo od prava na iskorištavanje usluga koje su predmet ugovora ili od tog prava i plaćanja. |
Dodjela koncesije radova ili usluga uključuje prenos na koncesionara operativnog rizika u iskorištavanju tih radova ili usluga koji obuhvata rizik potražnje ili rizik ponude ili oboje. Smatra se da koncesionar preuzima operativni rizik kada se, u normalnim uslovima rada, ne garantuje nadoknada ulaganja ili troškova nastalih u izvođenju radova ili pružanju usluga koje su predmet koncesije. Dio rizika prenesen na koncesionara uključuje stvarno izlaganje nepredvidivim promjenama tržišta, tako da bilo kakav potencijalni procijenjeni gubitak koji je pretrpio koncesionar nije nominalan i zanemariv.
Koncesioni ugovori dodjeljuju se u skladu sa zakonima o koncesijama u Bosni i Hercegovini.
U skladu s propisima BiH, postupak dodjele koncesija uređuje se propisima o koncesijama na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Naime, ugovori kod kojih se posao dodijeljen ugovaraču sastoji dijelom ili u cjelini od usluga ili radova na eksploataciji, ne dodjeljuju se po Zakonu o javnim nabavkama, već prema posebnim propisima o koncesijama u državi.
Zakonom o koncesijama BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 32/02 i 56/04) propisuju se način i uslovi pod kojima se mogu dodjeljivati koncesije u Bosni i Hercegovini, nadležnost za dodjelu koncesija, institucionalna struktura, nadležnost i druga pitanja vezana za rad Komisije za koncesije Bosne i Hercegovine, tenderski postupak, sadržaj i djelovanje ugovora o koncesiji, prava i obaveze koncesionara i druga pitanja vezana za koncesije, koja su od značaja za Bosnu i Hercegovinu.
Ovim zakonom utvrđuju se uslovi pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije u sektorima koji su, po Ustavu Bosne i Hercegovine i zakonima Bosne i Hercegovine, u nadležnosti Bosne i Hercegovine, i u slučaju predstavljanja međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, kao i kada se koncesiono dobro prostire na Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, i to: za osiguranje infrastrukture i usluga, eksploatacije prirodnih resursa i objekata koji služe njihovom iskorištavanju, finansiranju, projektovanju, izgradnji, obnovi, održavanju i/ili rukovođenju radom infrastrukture i za nju vezanih objekata i uređaja.
Ugovori o javno-privatnom partnerstvu
Ugovori o javno-privatnom partnerstvu dodjeljuju se u skladu sa zakonskim propisima o javno-privatnom partnerstvu i na njih se ne primjenjuju odredbe Zakona o javnim nabavkama.
Smjernice Evropske komisije za uspješna javno-privatna partnerstva (Guidelines for Successful Public – Private Partnerships, European commission, March 2003) definišu ga kao „partnerstvo između javnog i privatnog sektora u svrhu realizacije projekta ili usluga koje tradicionalno pruža javni sektor”, a njih karakterišu podjela investicija, rizika, odgovornosti i dobiti među partnerima.
U Zelenoj knjizi Evropske komisije (Green paper on Public private partnerships and community law on public contracts and concessions; Commision of the European communities, Brussels, 30. 4. 2004; COM(2004) 327 final ) javno-privatno partnerstvo definisano je kao partnerstvo koje se odnosi na oblike saradnje između javnog i privatnog sektora, s ciljem da se osigura finansiranje, izgradnja, obnova, upravljanje i održavanje neke infrastrukture ili pružanje usluga. Drugim riječima, cilj sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu je podsticanje ekonomije, brži razvoj infrastrukture i javnih usluga koje pruža javni sektor s ciljem zadovoljavanja javnih potreba, a što podrazumijeva saradnju između privatnog i javnog sektora.
Prema Zelenoj knjizi javno-privatno partnerstvo karakteriše:
– relativno dugo trajanje partnerstva, uključujući saradnju između javnog partnera i privatnog partnera u različitim segmentima planiranog projekta;
– finansiranje projekata djelimično od privatnog partnera, ponekad kompleksnim ugovornim odnosima između različitih projektnih partnera. Javna finansijska sredstva mogu biti dodata privatnim sredstvima;
– važna je uloga privatne ekspertize koja učestvuje u raznim etapama projekta (projektovanje, izvođenje, poređenje, finansiranje). Javni partner primarno se fokusira na definisanje projektnih ciljeva koji se žele postići u vidu javnog interesa, kvaliteta pružene usluge i politikom formiranja cijene, te takođe preuzima odgovornost za praćenje izvršenja ovih ciljeva;
– raspodjela rizika između javnog partnera i privatnog partnera kojem su, generalno, delegirani rizici javnog sektora. Javno-privatno partnerstvo ne znači da će privatni partner preuzeti sve projektne rizike ili većinu rizika. Tačna raspodjela rizika određuje se posebno za svaki projekt prema mogućnostima pojedinih strana da procijene, upravljaju i odgovore na pojedine rizike.
Javno-privatno partnerstvo prema Zelenoj knjizi Evropske komisije može imati sljedeće oblike:
– Ugovorni oblik JPP-a u kojem se partnerstvo između javnog i privatnog partnera temelji samo na ugovornim odnosima. Ugovorni oblik može imati dva osnovna modela, i to: Koncesioni oblik JPP-a, kod kojeg privatni partner naplaćuje usluge od krajnjeg korisnika, a da se istovremeno nalazi pod kontrolom javnog partnera, i PFI model (Private Finance Initiative) kod kojeg privatni partner naplaćuje dostavljene javne usluge od javnog partnera u obliku zakupa, koji može biti ili fiksni ili promjenjiv tokom vremena, te eventualno umanjen, što zavisi od kvaliteta isporučene usluge.
– Institucionalni oblik JPP-a koji uključuje saradnju između javnog i privatnog partnera posebnim poslovnim sistemom. Navedeni oblik, zapravo, podrazumijeva osnivanje posebnog privrednog društva (preduzeća) koje je u zajedničkom vlasništvu javnog partnera i privatnog partnera, a pri čemu privredno društvo ima zadatak da isporuči proizvod ili obavi određenu uslugu u korist javnog interesa. Takvo društvo može nastati ili osnivanjem novog zajedničkog privrednog društva ili preuzimanjem postojećeg javnog preduzeća od strane privatnog partnera.
Posebna izuzeća za sektorske ugovorne organe
Pored navedenih, opštih izuzeća, u skladu sa članom 86. Zakona, propisana su i posebna izuzeća za sektorske ugovorne organe, odnosno ugovorne organe iz oblasti vodosnabdijevanja, energetike, transporta i poštanskih usluga, i to:
(1) Sektorski ugovorni organ, osim izuzeća iz člana 10. ovog zakona, izuzet je od primjene ovog zakona i kada dodjeljuje:
- a) ugovor za nabavku robe ili usluga za dalju prodaju ili davanje u zakup trećim licima, pod uslovom da sektorskom ugovornom organu ne pripada posebno ili isključivo pravo na prodaju ili davanje u zakup predmeta takvih ugovora, te da i drugi subjekti mogu slobodno prodavati ili davati pod zakup pod istim uslovima kao i sektorski ugovorni organ ili sektorski ugovorni organi;
- b) ugovor koji zaključi sektorski ugovorni organ u svrhe koje ne uključuju obavljanje djelatnosti definisanih čl. 78.-84. ovog zakona.
(2) Sektorski ugovorni organ koji obavlja djelatnosti definisane zakonom izuzet je od primjene odredaba ovog zakona za ugovore koje dodjeljuje povezanom preduzeću, poslovnom partnerstvu ili sektorskom ugovornom organu koji je sastavni dio poslovnog partnerstva.
Dodjela ugovora između povezanih preduzeća, ili kada je u pitanju poslovno partnerstvo, predmet je regulative koja je sadržana u podzakonskom aktu. Uslovi i način na koji se dodjeljuju ovi ugovori definisani su Uputstvom o uslovima i načinu na koji sektorski ugovorni organi dodjeljuju ugovore povezanom preduzeću, poslovnom partnerstvu ili sektorskom ugovornom organu koji je sastavni dio poslovnog partnerstva („Službeni glasnik BiH“, broj 97/14).
Izuzeća propisana u Aneksu II Dio C Zakona
Aneks II Dio C – koji za predmet ugovora ima usluge koje su izuzete od primjene postupaka definisanih ovim zakonom.
Na usluge koje proističu iz propisa o radu primjenjuju se propisi o radnim odnosima.
Usluge Centralne banke određene su posebni materijalnim propisom (zakonom) i ne može ih i ne smije obavljati niko drugi. Usluge Centralne banke nisu podvrgnute tržišnoj konkurenciji kao druge bankarske usluge.
Ugovori o arbitraži i pomirenju su, takođe, izuzete od primjene Zakona o javnim nabavkama. Kao i u drugim zemljama, i u BiH se arbitražni postupak odvija po drugim, posebnim pravilima. Prepuštanje arbitraži odluke o sporu, sasvim je autonomna odluka ugovornih strana, ako pravila postupka ne određuju da o nekom spornom odnosu odlučuje samo sud. Arbitri se biraju i određuju po unaprijed određenim ili ad hoc određenim pravilima, u skladu s dogovorom. Sama priroda arbitraže isključuje mogućnost da stranke za izbor arbitara primjenjuju pravila o javnim nabavkama.
Kada su u pitanju ugovori o pribavljanju, razvoju, produkciji ili kooprodukciji programa za radio i TV emitovanje, treba imati u vidu da ove odredbe primjenjuje manji broj ugovornih organa. Koprodukcija znači da u proizvodnji programa učestvuje više partnera. Kod produkcije je važno utvrditi da li je naručilac imao namjeru da naruči tačno određeni sadržaj koji može da izvede ili snimi bilo ko, ako raspolaže odgovarajućim tehničkim i drugim sredstvima, ili je proizvod povezan sa autorskim pravima, licencama, posebnom opremom i sl. Kada su u pitanju programske nabavke, tj. nabavke koje predstavljaju kupovinu ili iznajmljivanje kamera, reportažnih kola, rasvjete, softvera, baze podataka i druge tehničke opreme koja služi neposredno za produkciju programa, takve nabavke jesu predmet javne nabavke.
Izuzeti su od obaveze primjene Zakona i ugovori o pružanju usluga istraživanja i razvoja, osim onih od kojih korist ima isključivo ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ za svoju upotrebu pri obavljanju svojih aktivnosti i za koje naknadu u cjelini plaća ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ.
