PITANJE: Članom 20. a) stav (2) Zakona o radu („Sl. novine F BiH“, br. 26/16, 89/18 i 44/22), u relevantnom dijelu, propisano je da se u javnom preduzeću prijem u radni odnos vrši nakon procedure obaveznog javnog oglašavanja za prijem u radni odnos.
Dakle, radi se o izuzetku u odnosu na generalno zasnivanje radnog odnosa (nije normirano obavezno raspisivanje javnog oglasa u tkz. realnom sektoru), slijedom čega se može zaključiti da zakonit radni odnos u javnom sektoru predstavlja isključivo onaj radni odnos koji je zasnovan po procedurama koje se odnose na javni oglas (navedeno je dalje, kao što je poznato, normirano uredbama i to na federalnom i kantonalnim nivoima), a svaki drugi prijem bi bio nezakonit (ništav ugovor o radu u smislu ZOO-a, eventualna krivična odgovornost za zloupotrebu položaja u kontekstu posebnih propisa iz te oblasti i sl.).
Članom 22. stav (2) istog zakona normirano je da se ugovor o radu na određeno radno vrijeme ne može zaključiti na period duži od tri godine, dok je stavom (3) istog člana propisana neoboriva pravna presumpcija da u slučaju zaključivanja jednog ili više ugovora na period preko tri godine bez prekida takav ugovor se smatra kao ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme, a članom 23. je propisano šta se ne smatra prekidom ugovora o radu (dakle, u slučaju da se ostvare potrebne pretpostavke za trajanje radnog odnosa preko tri godine, bez prekida, po načelu automatizma nastupa presumpcija da se radi o radnom odnosu na neodređeno radno vrijeme, a eventualna sudska odluka u tom pravcu je samo deklaratornog karaktera). Za pitanje je bitan član 23. tačka g).
Dakle, da li se u javnom sektoru može smatrati da je zasnovan zakonit radni odnos (na neodređeno radno vrijeme) ako se (svjesno ili nesvjesno) između dva ili više ugovora o radu na određeno radno vrijeme propusti izvršiti prekid od minimalno 60 dana, ili se pak radi o ništavom radnom odnosu jer je takav radni odnos de facto zasnovan bez javnog oglasa (poslodavac nije raspisao javni oglas za prijem radnika na neodređeno radno vrijeme), te da li su na taj način diskriminirani svi drugi mogući kandidati koji bi se mogli prijaviti na javni oglas? Drugim riječima, da li je u javnom sektoru moguće zasnovati zakonit radni odnos na neodređeno vrijeme isključivo na osnovu odluke poslodavca da se izvrši prijem u radni odnos na neodređeno vrijeme te posljedično tome na osnovu javnog oglasa za prijem radnika u radni odnos na neodređeno radno vrijeme?
ODGOVOR: Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima! Ako ste zainteresovani za pretplatu kontaktirajte nas na mail: prodaja@privrednastampa.biz
PRIJAVITE SE