(Ne)zakonitost ustupanja poslovno-finansijskih podataka pravnim licima od strane FIA-e

PITANJE: Različite privatne firme skupljaju i obrađuju poslovno-financijske podatke firmi, te ih prodaju trećim licima. Da li je to dopušteno i kako je regulisana ta materija? Da li privatne firme stvarno imaju pravo sakupljati, obrađivati i ustupati odnosno prodavati poslovno-financijske podatke firmi bez njihove saglasnosti?

 

ODGOVOR:

U cilju potpunog i jasnog odgovora na upit potrebno je uputiti na propise koji uređuju oblast finansijskog izvještavanja, a to su Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 83/09), Zakon o finansijsko- informatičkoj agenciji („Službene novine Federacije BiH“, broj 80/11) i provedbeni propis za ovaj zakon a to je Pravilnik o uvjetima i postupku ustupanja prava na korištenje podataka iz Registra finansijskih izvještaja pravnim i fizičkim osobama i način njihovog korištenja („Službene novine Federacije BiH“, broj 15/19) – u daljem tekstu Pravilnik.

Zakon o računovodstvu i reviziji Federacije Bosne i Hercegovine kao sistemski zakon u ovoj oblasti uređuje u cjelini ovu oblast i u tom smislu određuje pojavu i karakter računovodstva i revizije, finansijskih izvještaja i registar finansijskih izvještaja kao neutralni izvor informacija o uspješnosti poslovanja i finansijskom položaju pravnih osoba u Federaciji BiH koji je uspostavljen kod ovlaštene institucije u skladu sa zakonskim propisima.

U skladu sa navedenim sistemskim propisima donesen je Zakon o finansijsko-informatičkoj agenciji (u daljem tekstu Zakon) koji propisuje osnivanje, status, djelatnost, upravljanje, rukovođenje, ovlaštenja i finansiranje ovog organa i istovremeno ga ovlašćuje da donese provedbene propise kojim se razrađuju zakonske odredbe a sve u cilju njegove brže i lakše primjene.

Kod donošenja provedbenog propisa organ koji je zakonom ovlašten za njegovo donošenje mora se striktno držati zakonskog ovlaštenja odnosno propis donijeti u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i o pitanjima koja su mu data zakonskim ovlaštenjem.

Ova obaveza organa kod donošenja provedbenog propisa jasno i precizno je utvrđena odredbom člana 66. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 35/05) prema kojoj se zakonski propisi donose samo kada su za to izričito ovlašteni zakonom i u granicama ovlaštenja datih u tom zakonu.

Pravilnik koji je donio Upravni odbor Finansijsko-informatičke agencije nije donesen u skladu sa zakonskim ovlaštenjima jer je nominiran kao „ustupanje prava“ što je u suprotnosti sa odredbom tačke 6. člana 10. Zakona o finansijsko-informatičkoj agenciji koja je ovlaštena da donese pravilnik kojim propisuje uvjete i način za ovlašteno pristupanje i korištenje izvještaja i dokumenata iz Registra.

Dakle, radi se o pružanju usluge na osnovu podataka iz službene evidencije a ni u kom slučaju o „ustupanju prava“ jer se podaci iz Registra izdaju na osnovu podataka iz službenih evidencija i u tom smislu nema ustupanja prava bilo da se radi o institutu raspolaganja, korištenja ili sl.

Navedeni pravilnik sadrži i odredbu o naknadi za pružene usluge (čl. 3. i 6.) što ne bi trebala biti materija ovog provedbenog propisa jer prema članu 10. tačka 8. Zakona odluka o visini naknade iz djelokruga Agencije donosi se uz prethodnu saglasnost Vlade Federacije BiH odnosno u okviru posebnog akta.

Kada zanemarimo propuste koji su učinjeni u Pravilniku, a koji pored nomotehničkih pravila sadrže i propuste koji se odnose na sadržaj provedbenog propisa i zakonskog ovlaštenja na njegovo donošenje, ukazujemo na osnovni dio upita a to je postupanje različitih privatnih firmi kod skupljanja, obrađivanja i ustupanja odnosno prodavanja poslovno-finansijskih podataka dobijenih od strane Finansijsko-informatičke agencije.

Finansijsko-informatička agencija kao samostalna i neprofitna organizacija nema nikakve zakonske mogućnosti da u okviru propisanih javnih ovlaštenja i davanja podataka iz službenih evidencija odnosno registra finansijskih izvještaja pravnih osoba u Federaciji BiH dostavlja različitim privatnim firmama, a ove ih obrađuju i dostavljaju trećim osobama.

U okviru svog djelokruga Agencija uspostavlja i vodi registar obveznika i registar finansijskih izvještaja pravnih osoba i izdaje izvode iz ovih registara, te zaprima, kontroliše, obrađuje i objavljuje finansijske izvještaje, ali nema zakonsko ovlaštenje da podatke iz službenih evidencija uz naknadu ustupa drugim pravnim osobama koji će te podatke distribuirati trećim osobama.

Odredba člana 5. Zakona propisuje da su registri finansijskih izvještaja pravnih osoba u Federaciji BiH središnji izvor informacija o uspješnosti poslovanja i o finansijskom položaju pravnih osoba u Federaciji BiH i da svako može bez dokazivanja pravnog interesa dobiti podatke iz Registra, ali se javnost Registra ne odnosi na one podatke za koje je posebnim zakonom i drugim propisima utvrđena njihova tajnost.

Navedena zakonska odredba u potpunosti korespondira sa temeljnim odredbama Zakona o računovodstvu i reviziji kao sistemskom propisu u ovoj oblasti u pogledu dostavljanja finansijskih izvještaja i ni u kom slučaju ne dovodi u pitanje institut propisanih javnih ovlaštenja i dostavljanja podataka iz službenih evidencija u smislu da se ne mogu davati pravnim osobama koje će ih distribuirati trećim osobama, a potpuno je nevažno da li će to raditi uz naknadu odnosno bez novčane naknade.

I Pravilnik u članu 7. tačka d) propisuje da podatke ustupljene isključivo u svrhu poslovne obrade korisnici ne smiju dalje ustupati drugim fizičkim i pravnim osobama na bilo koji način u cijelosti ili djelimično.

I u članu 8. Pravilnika kod ustupanja prava na korištenje podataka za komercijalne svrhe korisnik je dužan da osigura da se podaci zaštite od dalje prodaje ili ustupanja na bilo koji način trećim osobama u cijelosti ili djelimično.

U članu 12. Pravilnika propisan je institut zloupotrebe korištenja podataka iz službenih evidencija a prije svega na zabranu ustupanja trećim osobama, povezanim ili nepovezanim sa korisnikom, sa ili bez naknade, distribuiranje i/ili objavljivanje podataka i izvještaja, u izvornom obliku ustupljenom od Agencije.

Na osnovu iznesenih argumenata jasno je da se u slučaju koji navodite radi o zloupotrebi korištenja podataka i pravne osobe čiji su podaci bili predmet zloupotrebe imaju pravo da zaštite svoja prava i traže naknadu eventualne štete koja im je nanesena ovakvim postupanjem.

U članu 10. Pravilnika propisano je da Agencija zaključuje ugovor sa korisnikom o pružanju usluga ustupanja podataka na koji se shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima, te kod prouzrokovanja štete pravnom licu čiji su poslovno- finansijski rezultati korišteni postupa prema općim odredbama iz Zakona o obligacionim odnosima.

Zakon o obligacionim odnosima u okviru svojih načela o osnovama odgovornosti propisuje da je za nastanak obligacionog odnosa iz koga za jednu stranu proizlazi obaveza da naknadi prouzrokovanu štetu, a za drugu, pravo da dobije tu naknadu, potrebno je, prije svega, postojanje štetnika i oštećenika između kojih nastaje taj odnos.

Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je onaj ko drugome prouzrokuje štetu dužan da je naknadi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice te u skladu sa ovim odredbama treba utvrditi da li je korisnik koji je zaključio ugovor sa Agencijom postupao suprotno ugovoru odnosno da li je Agencija znala za to njegovo nezakonito postupanje.

Pored eventualne tužbe pravna osoba koja je oštećena postupanjem Agencije može podnijeti i zahtjev resornom federalnom ministarstvu da u okviru upravnog nadzora odnosno nadzora nad radom Agencije iz člana 17. Zakona izvrši nadzor i naloži upravne i druge mjere u cilju otklanjanja uočenih propusta.