skip to Main Content

PITANJE: Molimo za mišljenje u vezi primjene člana 108. Zakona o radu ( „Sl. novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18 ). Naime, predmetnim zakonom propisana je mogućnost da poslodavac donese jednostranu odluku o rasporedu radnika na drugo radno mjesto na period koji ne može biti duži od 60 dana, u određenim hitnim slučajevima (zamjena iznenada odsutnog radnika, iznenadno povećanje obima posla, sprječavanje nastanka veće štete, kvar na postrojenjima, elementarne nepogode i sl., lista mogućih razloga nije zatvorena, dakle, navedena odluka se može donijeti i iz drugih razloga ).

Da li se prilikom donošenja navedene odluke o rasporedu na druge poslove mora paziti na stručnu spremu ili ne mora npr. da li je u skladu sa smislom i suštinom  navedene odredbe npr. poslodavac osobu koja obavlja visokostručne pravne poslove (npr. zastupnik na sudu) rasporedi na radno mjesto održavanja čistoće uz obrazloženje da je to zbog elementarne nepogode uzrokovane pandemijom ili iz nekih drugih razloga zbog čega poslodavac ne može izvršiti prijem radnika na to radno mjesto? Da li se čak i u opravdanim slučajevima, uopšte u smislu navedene odredbe, može vršiti raspored bez poštivanja stručne spreme i stručnih poslova koje obavlja određena osoba, te da li je to diskreciono ovlaštenje poslodavca?

 

ODGOVOR:

 

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima!
PRIJAVITE SE

Ako ste zainteresovani za pretplatu kontaktirajte nas na mail: prodaja@privrednastampa.biz

PRETPLATA NA ČASOPIS ZIPS

PRETPLATA NA ČASOPIS SUDSKA PRAKSA

Radno mjesto na koje se radnik zapošljava, a čiji kratki opis poslova i zadataka je obavezna stavka svakog ugovora o radu,  u pravilu se ne može mijenjati bez saglasnosti radnika i poslodavca. Trajna promjena radnog mjesta uz saglasnost radnika, ali i mogućnost osporavanja od strane radnika takve promjene, je regulisana putem instituta otkaza ugovora o radu sa ponudom izmjenjenog ugovora o radu saglasno čl. 107. Zakona o radu Federacije BiH  („Sl. novine FBIH“, br. 26/16 i 89/18, Presuda Ustavnog suda FBIH U-16/18 Sl. novine FBiH br. 23/20- u daljem tekstu Zakon).

Zakon takođe predviđa situacije kada se radno mjesto može trajno promijeniti neovisno o volji i poslodavca i radnika poput[1]:

– preostale/promijenjene radne sposobnosti utvrđene na temelju čl 52 i 53. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH („Sl. novine FBiH“, broj 13/18 i Presuda Ustavnog suda FBIH U-36/18, „Sl. novine FBiH“, broj 93/19);

–   drugi odgovarajući poslovi koji ne ugrožavaju zdravlje i razvoj maloljetnika, ako takvih poslova ima saglasno čl. 57. st. 4. Zakona.

Izuzetak u odnosu na ove mogućnosti trajnog rasporeda na drugo radno mjesto, jeste mogućnost privremenog rasporeda na temelju jednostrane odluke poslodavca.

Saglasno odredbi čl. 108 st. 1.  Zakona u hitnim slučajevima (zamjena iznenada odsutnog radnika, iznenadno povećanje obima posla, sprečavanje nastanka veće štete, kvar na postrojenjima, elementarne nepogode i sl.) poslodavac može donijeti jednostranu odluku o rasporedu radnika na drugo radno mjesto, a najduže do 60 dana u toku jedne kalendarske godine.

Poslodavca u donošenju ove odluke ograničavaju Zakonom predviđeni razlozi i period u kome radnik može obavljati poslove i zadatke drugog radnog mjesta, a to je najduže 60 dana u toku kalendarske godine.

Dodatno, poslodavac je dužan da radniku privremeno raspoređenom na drugo radno mjesto obračunava plaću i druge naknade kao da je radio na radnom mjestu za koje ima zaključen ugovor o radu, saglasno čl. 108. st. 2. Zakona. Ovakav obračun plaće i drugih naknada je dodatni argument da se radi o institutu radnog zakonodavstva koji treba izuzetno koristiti, tek kada se ispune Zakonom predviđeni uslovi, i kada je stvarno ugrožen proces rada, odnosno obavljanje redovne djelatnosti poslodavca.

Jednostrana odluka poslodavca se u pravilu donosi pismeno ali, u hitnim slučajevima kada su neposredno ugroženi ljudski životi i materijalna dobra, ona može biti i usmena, a poslodavac će kada se steknu uslovi tu odluku radniku dostaviti i u pismenoj formi. Na odluku poslodavca, saglasno čl. 108. st. 3. Zakona, radnik može podnijeti zahtjev za zaštitu prava, ali njegovo podnošenje ne odlaže izvršenje odluke, odnosno radnik je dužan da po njoj postupa, jer u suprotnom podliježe disciplinskoj odgovornosti.

U odnosu na konkretno pitanje Zakon ne ograničava poslodavca da prilikom donošenja jednostrane odluke mora voditi računa na koje radno mjesto raspoređuje radnika imajući u vidu njegovu stručnu spremu, ili radno mjesto za koje ima zaključen ugovor o radu.

U korištenju mogućnosti donošenja jednostrane odluke o raspoređiavnju radnika na drugo radno mjesto poslodavac mora, pored ispunjavanja zakonom predviđenih pretpostavki i obaveza vezanih za razloge, dužinu rasporeda i plaću, voditi računa i o tome da taj raspored ispuni svoj cilj a to je, prije svega, očuvanje procesa proizvodnje odnosno djelatnosti poslodavca.

U svakom konkretnom slučaju poslodavac mora procjenjivati u kojoj mjeri je svrsishodan premještaj radnika, i da li će njegov privremeni rad, s obzirom na njegove obrazovne i stručne kvalifikacje, na novom radnom mjestu doprinijeti kvalitetu i efikasnosti procesa rada, odnosno obavljanja djelatnosti.

U odnosu na hipotetsku situaciju iz konkretnog pitanja, nema zakonske prepreke da i radnik koji obavlja visokostručne pravne poslove bude privremeno raspoređen na poslove održavanja čistoće, ali u tom slučaju poslodavac mora detaljno obrazložiti da se, u okviru nastupajućih zakonom predviđenih okolnosti, nameće kao jedino optimalno rješenje da takav radnik bude raspoređen na takve poslove.

Takođe, u odnosu na hipotetsku situaciju za takav privremeni raspored od Zakonom predviđenih razloga bi se, u najvećoj mjeri, mogli pravdati slučajevi sprječavanja nastanka veće štete, kvara na postrojenjima i elementarne nepogode, a zbog zakonske odredbe „i sl.“ ovdje se mogu ubrojati i drugi hitni slučajevi kada su neposredno ugroženi ljudski životi i materijalna dobra.

Ovim razlozima se mogu pridodati i posljedice po rad poslodavca uzrokovane pandemijom virusa COVID 19, ali, ponovo se naglašava, poslodavac mora detaljno obrazložiti da nije bilo nikakve druge mogućnosti da neki drugi radnik sa nekim drugim obrazovnim i stručnim kvalifikacijama bude raspoređen na poslove radnog mjesta održavanja čistoće.

Postupanja poslodavca kod donošenja odluka o privremenom raspoređivanju na drugo radno mjesto suprotna Zakonom utvrđenim razlozima/slučajevima, i kod kojih su izostavljena gore navedena obrazloženja, bi se smatrala povredom prava radnika. Dodatno, u slučajevima kada pored donošenja odluke o raspoređivnju radnika na drugo radno mjesto koja nije utemeljena na Zakonom utvrđenim razlozima i koja nema neophodno obrazloženje, postoje i druge radnje prema istom radniku kojima se on psihički zlostavlja i ponižava, takve radnje poslodavca bi se mogle podvesti pod institut mobinga, a što u svakom konkretnom slučaju treba procjenjivati, i ako se nametne pozitivan odgovor promptno reagovati da se takva postupanja obustave.

[1] J. Gradaščević-Sijerčić, Komentar Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, Privredna štampa d.o.o. Sarajevo, sarajevo 2016. god. str. 262.

 

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima!
PRIJAVITE SE

Ako ste zainteresovani za pretplatu kontaktirajte nas na mail: prodaja@privrednastampa.biz

PRETPLATA NA ČASOPIS ZIPS

PRETPLATA NA ČASOPIS SUDSKA PRAKSA

Back To Top