skip to Main Content

PITANJE: U „Sl. glasniku BiH“,  broj 22/22 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom („Sl. glasnik BiH“,  br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08).

Izmjenama zakona mijenjan je stav (2) člana 1. Zakona, za pitanje je relevantan dio koji se odnosi na šume i šumska zemljišta, na način da se, na dosta neoubičajen način zakonom definira nešto što je utvrđeno sudskom odlukom Ustavnog suda BiH koji odluke donosi prema specifičnim okolnostima predmeta,  državnom imovinom imaju smatrati šume i šumska zemljišta na teritoriji  BiH, dakle, radi se o ex lege stečenom odnosno utvrđenom pravu vlasništva u korist BiH.

Članom 2. Izmjena definirano je  da, bez obzira na druge zakone i propise, državnom imovinom može raspolagati samo država BiH.

U SBK/KSB, kao i u većini drugih kantona, postoji Zakon o šumama („Sl. novine SBK/KSB“,  br.  5/14, 12/15, 8/16, 7/18 i 14/20) koji je na ispravan način propustio utvrditi ko se ima smatrati titularem prava vlasništva nad državnim šumama (Zakon je donesen kako bi se prevazišao pravni vakum nakon ukidanja Federalnog zakona o šumama),  međutim zakon istovremeno  sadrži određene institute koji  omogućavaju de facto i de iure raspolaganje istim tim šumama, dakle, nonsens je da kantonalni zakon ne propisuje ko je vlasnik državnih šuma,  ali istovremeno kroz određene institute (zamjena, izdvajanje šume iz šumskoprivrednog područja, krčenje šume, eksproprijacija) raspolaže istim tim šumama.

Tako, pored ostalog, propisana je mogućnost zamjene šuma i šumskog zemljišta u privatnoj svojini za šume i šumska zemljišta u državnoj svojini (nije sporno da se u tim postupcima u zamjenu dobijaju veće površine šuma i šumskog zemljišta kao i veća vrijednost).

Članom 552.  Zakona o obligacionim odnosima normiran je pravni posao/ugovor razmjena na način da je to ugovor kojim se svaki ugovarač obavezuje da svom saugovoraču preda stvar koja se razmjenjuje tako da on stekne pravo raspolaganja odnosno pravo svojine.

Dakle, iz navedene odredbe može se zaključiti da se zahtijeva postojanje prava vlasništva u korist titulara koji prenosi pravo vlasništva a što odgovara načelu da se na drugog  ne može prenijeti više prava nego što ga se sam ima.

Shodno navedenom, suština pitanja je da li Kanton može vršiti zamjenu šuma i šumskih zemljišta u okolnostima u kojima nije  titular prava vlasništva sa vlasnicima privatnih šuma i šumskih zemljišta, tj. da li su takvi ugovori ništavi pravni poslovi, te da li se mogu provoditi i drugi instituti koji podrazumijevaju raspolaganje državnom imovinom?

Napominjemo da se može zaključiti da ovlaštena lica odnosno notari prilikom obrade takvih ugovora ne vide problem u naprijed navedenom niti ZK uredi općinskih sudova prilikom provođenja ugovora smatraju da postoji bilo kakva smetnja za provođenje tih ugovora.

 

ODGOVOR:

 

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima!
PRIJAVITE SE

Ako ste zainteresovani za pretplatu kontaktirajte nas na mail: prodaja@privrednastampa.biz

PRETPLATA NA ČASOPIS ZIPS

PRETPLATA NA ČASOPIS SUDKSA PRAKSA

Časopis ZIPS

Back To Top